Izuzetno sićušni roboti imaju čitav niz potencijalnih upotreba, od pomoći s kirurškim zahvatima do popravka strojeva u prostorima gdje niti ključ ne stane. Što su manji, generalno gledano, to bi se mogli koristiti u više scenarija.
Tim američkih znanstvenika napravio je najmanjeg hodajućeg robota s daljinskim upravljanjem na svijetu, širokog tek pola milimetra. Studija vezana za tog robota objavljena je u znanstvenom časopisu Science Robotics.
Upotreba
Ovaj najnoviji mikrobot, iako još nije spreman krenuti u svijet i raditi popravke, doista je impresivan. Njegovi kreatori tvrde da izgleda i kreće se poput minijaturnog račića, a takvog je i oblika. Tehnike koje su razvili zapravo se mogu koristiti za razvoj sićušnih robota u bilo kojem obliku.
Naša tehnologija omogućuje različite modalitete kontroliranog kretanja i može hodati prosječnom brzinom od polovice duljine tijela u sekundi. Ovo je vrlo izazovno postići u tako malim razmjerima za zemaljske robote, kaže strojarski inženjer Yonggang Huang sa Sveučilišta Northwestern u Illinoisu.
Lako upravljanje laserom
Tehnologija na kojoj se robot temelji izvorno je razvijena prije osam godina: dijelovi robota pričvršćeni su na rastegnutu gumenu podlogu, a kada se materijal opusti, robot iskoči u svoj radni oblik.
Pažljivim kalibriranjem osnovnih dijelova, oblik robota može se precizno kontrolirati. Sličan pristup koristi se i s pokretnim dijelovima robota, koji su izrađeni od materijala legure sa sposobnošću pamćenja oblika. Ovi materijali se mijenjaju između dva različita oblika ovisno o tome griju li se ili ne.
Laseri, koji djeluju kao daljinski upravljač, koriste se za zagrijavanje određenih dijelova robota – kako se ti dijelovi pretvaraju u drugačiji oblik, oni tjeraju tog šićušnog robotskog račića naprijed. Nema potrebe za izvorom energije ili motorom, a njegov tanak stakleni sloj osigurava da se komponente vrate u svoj izvorni oblik dok se hlade.
Budući da su ove strukture tako malene, brzina hlađenja je vrlo brza. Zapravo, smanjenje veličine ovih robota omogućuje im da trče brže, kaže znanstvenik John Rogers sa Sveučilišta Northwestern, a preenosi Zimo.hr.
Usmjeravajući lasere na različite dijelove tog “roboraka”, znanstvenici su u mogućnosti postaviti smjer kretanja. Podešavanjem frekvencije laserskog skeniranja može se mijenjati i brzina kretanja robota.
To je ujedno i idući korak u trendu razvoja sve manjih i manjih robota, bilo da se radi o tome da budu otporniji na vanjske sile, da ciljaju lijekove za liječenje bolesti ili da izgrade veće, modularne strukture od manjih dijelova.
Široka primjena u budućnosti
Autori studije tvrde da u njihovom novom procesu ima puno potencijala, jer mogu natjerati robote da se okreću i skaču koristeći, na primjer, iste tehnike. Sve dok je robot unutar linije vidljivosti lasera, njime se može manipulirati daljinski.
Robotika je uzbudljivo polje istraživanja, a razvoj robota mikrorazmjera zabavna je tema za akademsko istraživanje. Mikrorobote možete zamisliti kao sredstva za popravak ili sastavljanje malih struktura ili strojeva u industriji ili kao kirurške pomoćnike za čišćenje začepljenih arterija, zaustavljanje unutarnjeg krvarenja ili uklanjanje kanceroznih tumora – sve to u minimalno invazivnim postupcima, kaže Rogers.
