Pola dolara po uređaju ne zvuči kao velik posao. Sve dok se tehnologija ne počne koristiti u milijardama uređaja.
Huawei patenti upravo su temelj jednog od manje vidljivih dijelova poslovanja kineskog tehnološkog diva.
Huawei i američki HP sklopili su višegodišnji sporazum o međusobnom licenciranju patenata za Wi-Fi tehnologiju, uključujući najnoviji Wi-Fi 7. Financijski uvjeti nisu objavljeni, a HP naglašava da nije riječ o širem strateškom partnerstvu s Huaweijem.
Iza naizgled rutinskog ugovora krije se puno zanimljivija poslovna priča: što se događa kada tehnologija koju ste godinama razvijali postane dio standarda koji konkurencija mora koristiti?
Huawei patenti postali su zaseban posao
U središtu sporazuma su standardno bitni patenti, odnosno standard-essential patents (SEP).
Njihova vrijednost proizlazi iz jednostavne činjenice: ako proizvođač želi napraviti uređaj kompatibilan s određenim industrijskim standardom, poput Wi-Fija, može mu biti potrebna tehnologija zaštićena takvim patentom.
Vlasnik tada ne mora proizvesti računalo, telefon ili router. Može naplatiti pravo korištenja tehnologije.
Huawei je za svoje standardno bitne patente za Wi-Fi 6 postavio naknadu od 0,50 dolara po potrošačkom uređaju. Prema podacima kompanije koje prenosi Reuters, do kraja 2025. više od 1,6 milijardi uređaja potrošačke elektronike, bez mobilnih telefona, koristilo je Huawei izume povezane s Wi-Fijem.
To ne znači da Huawei naplaćuje 50 centi za svaki od tih uređaja. Licence ovise o tehnologiji, ugovorima i modelu licenciranja.
Ali pola dolara na tržištu od stotina milijuna uređaja više nije sitniš. To je poslovni model.
Prije prihoda od patenta dolazi veliki trošak
Patentni prihod lako je promatrati kao novac koji kompanija ubire zato što je nešto razvila prije nekoliko godina.
Ali prije prihoda dolazi trošak.
Huawei je 2025. u istraživanje i razvoj uložio 192,3 milijarde juana, odnosno 21,8 posto ukupnih prihoda. U posljednjih deset godina R&D ulaganja premašila su 1,38 bilijuna juana.
Na kraju prošle godine kompanija je imala oko 165.000 aktivnih odobrenih patenata diljem svijeta. Više od polovice zaposlenih, njih oko 114.000, radilo je u istraživanju i razvoju.
Tu se vidi veza koja u financijskim izvještajima nije uvijek očita.
Današnji prihod od patenta monetizacijaIzraz "monetizacija" može poprimiti različita značenja ov... je jučerašnjeg troška za istraživanje i razvoj.
Zato ulaganje u razvoj nije samo pokušaj stvaranja sljedećeg proizvoda. U najboljem slučaju stvara intelektualnu imovinu koja vrijednost može proizvoditi godinama.
HP nije samo kupac Huawei patenata
Sporazum nije jednostavna priča u kojoj HP plaća, a Huawei naplaćuje.
Riječ je o cross-licence ugovoru: HP dobiva pristup Huawei patentima, a Huawei HP-ovima. Financijski uvjeti nisu objavljeni, pa nije poznato postoji li neto plaćanje i u kojem smjeru.
To dobro pokazuje kako tehnološka industrija funkcionira. Kompanije mogu istodobno biti konkurenti, vlasnici tehnologije i korisnici tuđeg intelektualnog vlasništva.
Zašto HP jednostavno ne zaobiđe Huawei?
Upravo zato što govorimo o standardno bitnim patentima.
Ako je patentirana tehnologija nužna za primjenu određenog industrijskog standarda, proizvođač je ne može jednostavno zamijeniti drugim rješenjem i nastaviti koristiti isti standard.
To vlasniku patenta daje veliku pregovaračku snagu.
Postoji, međutim, protuteža. Standardno bitni patenti u pravilu se licenciraju prema načelima FRAND-a – pod poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima. Huawei javno objavljuje programe i uvjete licenciranja dijela svojeg patentnog portfelja.
A kada se kompanije ne mogu dogovoriti što je razumna naknada, spor može završiti na sudu.
Upravo se to dogodilo HP-u.
Prije sporazuma došla je tužba
Huawei je u kolovozu 2025. pred europskim Unified Patent Courtom pokrenuo postupak protiv HP-a zbog navodnog korištenja jednog Wi-Fi 6 patenta bez odgovarajuće licence.
HP se nekoliko mjeseci poslije pridružio patentnom poolu za Wi-Fi 6, čime su završeni povezani pravni postupci. Novi izravni sporazum sada ide korak dalje i uključuje širi Huawei Wi-Fi portfelj, među ostalim i Wi-Fi 7.
HP pritom nije izoliran slučaj. Huawei je sličnu strategiju primjenjivao i ranije, a na Financa.ba smo još 2024. pisali kako je patentne sporove s Amazonom završio višegodišnjim ugovorom o unakrsnom licenciranju.
Obrazac je jasan:
istraživanje → patent → industrijski standard → licenca → prihod.
Sankcije mogu ograničiti kompaniju, ali ne brišu ono što je razvila
Tu slučaj Huawei postaje posebno zanimljiv.
SAD je Huawei 2019. stavio na trgovinsku crnu listu. Ograničenja su kompaniji otežala pristup naprednim američkim poluvodičima i ključnom softveru, ali ne zabranjuju automatski sporazume o patentnom licenciranju.
Kompaniji možete otežati pristup novoj tehnologiji. Mnogo je teže izbrisati tehnologiju koju je već razvila i koja je u međuvremenu postala dio globalnog standarda.
Huawei patenti zato imaju vrijednost koja ne ovisi samo o tome koliko telefona, računala ili telekomunikacijske opreme kompanija danas prodaje.
Što iz ovoga mogu naučiti druge kompanije?
Huawei je ekstreman primjer. Iza njegova patentnog portfelja stoje desetljeća istraživanja, više od bilijun juana ulaganja u razvoj i globalna tehnološka infrastruktura.
Ali poslovna logika vrijedi i na mnogo manjoj skali.
Kompanije često razvoj softvera, specifične procese, vlastito znanje ili novu tehnologiju promatraju prvenstveno kao trošak potreban za proizvod koji danas prodaju.
Vrijedi postaviti drukčije pitanje:
Stvaramo li samo proizvod koji ćemo prodati ili gradimo nešto što će imati vrijednost i kada taj proizvod više ne bude na tržištu?
Huawei pokazuje koliko velika ta razlika može postati.
Proizvod se proda jednom. Intelektualno vlasništvo može stvarati vrijednost godinama.
Najvrjednija tehnologija zato ponekad nije ona koju sami prodajete, nego ona bez koje drugi ne mogu prodavati svoje proizvode.
