Što vam prvo padne na pamet kada vam netko spomene posudbu novca? Možda odlazak u banku i dizanje kredita, neizvjesnost, višegodišnja otplata uz visoke kamate? Da, banke su vjerojatno prva asocijacija kada govorimo o nekoj posudbi, a posljedično tome i dugovanju.
No znate li i da tvrtke mogu pozajmljivati novac od drugih pravnih ili fizičkih osoba te i same davati financijske pozajmice?
Kako i kome tvrtka može posuditi novac?
Prema odredbi Zakona o trgovačkim društvima predviđeni su uvjeti pod kojima tvrtka može davati zajam drugim poduzećima, članovima uprave, zaposlenicima te članovima njihovih užih obitelji. Potrebno je sastaviti i ugovor o zajmu, dokument kojim se reguliraju prava i obveze između onog koji posuđuje novce i onog koji te novce prima.
Kako ugovor treba izgledati i što treba sadržavati?
- svotu novca koja se pozajmljuje
- rok u kojem će zajmodavac isplatiti novčanu svotu zajmoprimcu
- odredbu o tome duguje li zajmoprimac ugovornu kamatu te, ako duguje, visinu kamatne stopeKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji...
- način otplate pozajmice (jednokratno ili u obrocima)
- rok (ili rokove) otplate pozajmljene svote
- način i vrijeme obračuna kamate
Prema Zakonu o obveznim odnosima rok povrata zajma može, ali i ne mora biti ugovoren. Ako u ugovoru o zajmu rok za vraćanje pozajmljene novčane svote nije istaknut, zajmoprimac je obvezan vratiti novac na zajmodavčev zahtjev. No taj rok ne može biti kraći od dva mjeseca, računajući od dana kada zajmodavac izloži zahtjev za povratom.
Ako se dogodi da onaj kojem je tvrtka posudila novac ne vrati na vrijeme, zajmoprimac pada u takozvano ‘zakašnjenje’. Od pada zajmoprimca u zakašnjenje počinju teći zatezne kamate i zastarni rokovi. U skladu s odredbom Zakona o obveznim odnosima, ako je riječ o građanskopravnom ugovoru o zajmu, tražbine zastarijevaju za pet godina, a samim time i obveza zajmoprimca da vrati pozajmljenu svotu novca. Potraživanja iz ugovora o kreditu (i ugovora o zajmu) sklopljenog između pravnih osoba zastarijevaju za tri godine.
Dodajmo još i da za razliku od ugovora o kreditu (kojeg odobravaju banke i dr. financijske institucije), kod ugovora o zajmu kamataKamata je cijena uporabe tuđih novčanih sredstava. Kamate ... se može i ne mora ugovoriti. Tvrtka, na primjer, može posuditi novac drugoj tvrtki bez kamate jer tu nije propisana minimalna kamata. No situacija je drugačija ako posuđujete novac sebi ili zaposleniku.
Naime, ako tvrtka posudi novac vlasniku poduzeća ili nekom drugom radniku bez kamate, onda se smatra da je ta osoba primila primitak u naravi.
Podsjetimo se što je to točno primitak u naravi
Primicima u naravi smatraju se korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita, dodjela ili opcijska kupnja vlastitih dionica po povoljnijim uvjetima i druge pogodnosti koje poslodavci i isplatitelji primitka daju samima sebi ili svojim zaposlenicima.
Prema članku 21. Zakona o porezu na dohodak, primitkom po osnovi povoljnijih kamata smatra se razlika između ugovorene niže kamatne stope i stope kamate od 3 posto godišnje. Dakle, kamatna stopa mora biti viša od 3 posto godišnje da se zajam ne bi smatrao primitkom u naravi, jer bi, u suprotnom, zajmoprimac mogao platiti i porez na taj ‘dohodak’ koji nije trebao ostvariti, a potom i prirez i doprinose. Tako da je, ustvari, puno jednostavnije i povoljnije odrediti ispravnu kamatu i zaobići ostale probleme.
A kada već govorimo o problemima, pripazite i na to da pozajmica koju tvrtka daje ne bi ugrozila likvidnost poduzeća. Jer time ćete si ‘natovariti druge probleme za vrat’.
Kao što smo već na početku ovog teksta spomenuli: tvrtka može posuditi novac nekome, ali isto tako može posuditi i od nekoga
Čest je primjer ‘mladih tvrtki’ s malim brojem zaposlenika koje zapnu u poslovanju tijekom prvih mjeseci na tržištu. Ili tvrtki koje zapadnu u krizu, kao što je to bilo za vrijeme covida. Tada se nerijetko događa da poduzetnici spašavaju tvrtku vlastitim novcem. To nije ništa čudno, a još manje nelegalno.
Naravno, sve se treba obaviti prema slovu zakona te regulirati pravnim putem kako bi se izbjegli bilo kakvi problemi.
Prvo vlasnik kao fizička osoba i samo poduzeće kao pravna strana trebaju potpisati ugovor kojim će regulirati prava i obaveze vezane za vraćanje pozajmice.
Nakon toga dovoljno da vlasnik poduzeća pozajmicu prebaci na račun tvrtke putem internetskog bankarstva ili uplatom gotovine u banci. Kod uplate je važno naznačiti da se radi o pozajmici. Jer bi vlasnik u suprotnom mogao platiti porez, osobito ako se radi o obrtu, što svakako nije u njegovu interesu.
Jednako tako treba pripaziti je li ugovorom regulirana kamatna stopa po kojoj se pozajmica pozajmljuje. Kamatnu stopu najisplativije je i potpuno zakonski legalno ne navesti jer bi onaj koji pozajmljuje novac (fizička osoba) također trebao platiti porez. Time samo zapada u daljnje financijske probleme.
Izvor: www.savjeti.hr27
