Gojka Rodića upoznala sam radeći na zajedničkom projektu. Ljubav i strast prema poslu kojim se danas bavi, jednostavno Vas očara, te odmah poželite surađivati. Bivši bankar, odlučio se uzeti konce u svoje ruke i kreirati svoju buduću profesionalnu karijeru.
Gojko, molimo Vas za početak nam ispričajte kako je nastala ideja o Alphabetu?
Hvala mnogo od srca na ovakvom uvodu! Za mene je ideja Alphabet Group prilično jednostavna. Radeći u bankarstvu uvidio sam da klijenti sve više se interesuju za izazove u domenu ljudskih potencijala. Sa fokusom na to kako privući najkvalitetnije ljude, kako ih uvesti u posao, zadržati a onda ultimativno, i razviti njihove potencijale. Sa druge strane, u kontekstu ponude, uvidio sam da u Bosni i Hercegovini nedostaje profil kompanije koja bi odgovorila na te izazove. Te sam odlučio da napustim bankarstvo i uđem u neizvjesne preduzetničke vode.
Ukoliko slučajno čitatelji nisu upoznati sa djelatnostima kojima se bavi Alphabet, koja sve područja pokriva Aphabet Group i gdje sve imate urede?
Alphabet Group posluje formalno u dva ureda – Banjaluci i Sarajevu, ali projekte radimo kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Srbiji i Hrvatskoj. U principu, fokusirani smo na upravo one oblasti koje smo naveli da smo identifikovali kao izazove u kompanijama, sa posebnim fokusom na sledeće segmente:
- Regrutacija i head-hunting. Trošak pogrešnje selekcije je previše visok da bi se prepustio slučaju. Mi spajamo kompanije sa odgovarajućim kandidatima kroz pažljivo dizajnirane testove u kombinaciji sa psihološkom procjenom kandidata našeg stručnog tima psihologa.
- Procjena postojećih potencijala i planiranje razvoja kroz posebno prilagođene projekte i treninge sa fokusom na prodaju i komunikacijske vještine.
- Usluga Eksternog HR-a za mala i srednja preduzeća. Gdje preuzimamo na sebe – u zavisnosti od dogovora – većinu aktivnosti vezanih za oblast uspostavljanja i razvoja ljudskih resursa u kompaniji.
Znači, da se našalimo, kada smo nezadovoljni današnjim poslom, tražimo Alphabet i Vi nam pronađete bolji posao?
Pa, u principu ovo i nije šala. Mi i radimo obrnuti head hunting, gdje nam se sve više ljudi javlja sa željom da promijene posao. A onda se mi – u skladu sa našom mrežom partnerskih institucija – potrudimo da im što prije pronađemo adekvatnu kompaniju. Gdje fokus stavljamo na adekvatnu, jer nam je bitno da se – pored potreba i kompetencija posla – i vrijednosti kandidata i kompanija poklapaju. Naravno, svi kandidati prolaze detaljna testiranja i razgovor sa našim timom psihologa. Kako bismo bili sigurni da kandidate koje preporučimo našem klijentu, u potpunosti odgovara potrebama i zahtjevima pozicije, ali i vrijednostima kompanije. Samo takav odnos može doprinijeti dugoročnom zadovoljstvu obe strane, ali i prepoznavanju Alphabet Groupa kao ozbiljnog partnera.
Kakvo je današnje tržište rada na teritoriji Bosne i Hercegovine. Koje su tri stvari koje su bitne za ispričati, a najčešće ne upadnu u oči pasivnim promatračima?
Fluktuacija zaposlenih košta, i to košta značajno. Nevoljni odlazak zaposlenog (naravno, varira se od branše do branše, te iskustva i znanja) kompaniju košta od 10.000 KM pa naviše. Zbog toga moramo značajnije resurse usmjeriti kvalitetnijoj selekciji, sa jedne strane. A onda i razumijevanju potreba i potencijala postojećih zaposlenih te njihovog integrisanja u poslovni koncept kompanije.
Jedna od najaktuelnijih tema jeste integrisanje mlađih generacija u postojeće poslovne sisteme, gdje se susreću dva različita poimanja svijeta🙂, i gdje se pojavljuje dosta frustracija, rekao bih na obe strane.
Istakao bih i sa tim povezanu temu balansa između poslovnog i privatnog gdje poslodavci imaju značajnu mogućnost kreiranja radnog okruženja poželjnog za dugoročni ostanak u kompaniji kako bi – da ponovimo – smanjili ogroman trošak koji fluktuacija zaposlenih proizvodi.
Vratimo se malo na početke s Alphabetom. Često se kod nas ljudi susprežu od osamostaljenja i pokretanja vlastitog posla, boje se neuspjeha. Kakva su Vaša iskustva? Koji su najveći izazovi bili? Koji su osobni motivi?
Huh, u pravu ste! Zona komfora je evolucijsko naslijeđe i teško je se riješiti. Kada to ukomponujemo sa društveno istorijskim naslijeđem, dobijete činjenicu da se jako mali broj ljudi odlučuje za poduzetničke vode. Ovaj strah je manjim dijelom opravdan, ali moram reći i uglavnom nastanjen u našoj glavi, makar iz moga iskustva. Ili da parafraziram Marka Tvena – U životu sam proživio mnogo loših stvari, od kojih se većina dogodila – u mojoj glavi! 🙂
Moj strah je bio sličan većini; kako da napustim prilično sigurnu i dobro plaćenu menadžersku poziciju u stranoj banci; pa ko normalan to radi🙂 itd… Zatim, imao sam strah da li ću moći da odgovorim svim zahtjevima tržišta, da isporučim klijentima vrijednost itd.. Naravno, tu su bili i lični strahovi, standardno balkansko-muški 🙂 da li ću moći platiti ratu kredita i biti tu za porodicu itd..
E sad, jedna zanimljiva činjenica; mom preduzetničkom put nije nimalo (ili jeste mnogo) pomogla činjenica da sam zakoračio u preduzetničke vode 01.03.2020. Ili da budem precizniji nekoliko dana pred početak pandemije COVID 19!!!! Ukoliko vas neko dragi čitaoci pita za pravovremenost u životu, slobodno se pozovite na mene.
Dakle, izazov je bio prvi čisto preživljavanje jer prva 2,5 mjeseca u Alphabet Group-u, ukupan prihod je bio – 0! Ono što nam je pomoglo tada jeste fleksibilnost i fokus na ono što možemo kontrolisati. A to su bile određene on-line radionice i webinari gdje smo se fokusirali na promociju naše priče ali i umrežavanje sa zajednicom. Znali smo da će glavni udar COVID-a proći, a problemi sa ljudskim potencijalima naših klijenata će biti isti, ako ne i veći. Što se na kraju i dogodilo.
Ono što me je lično pokretalo cijelo vrijeme jeste želja da kreiramo regionalnu kompaniju u kojoj će raditi nasmijani i posvećeni ljudi, sa misijom da naše klijente podržimo u jačanju ljudskih potencijala. Mislim da smo za sada na dobrom putu, jer projekte različite vrste radimo ne samo u BiH već i Srbiji i Hrvatskoj.
Znanje se sve više i više cijeni i u Bosni i Hercegovini, ispričajte nam malo o nekim zanimljivim projektima kojima se Alphabet Grupa bavi trenutno?
Definitvno, u to nema sumnje. Pored velikih, međunarodnih kompanija koje tradicionalno značajno ulažu u razvoj ljudskih potencijala, sve veći broj malih i srednjih preduzeća, koja su okosnica naše privrede, se odlučuju da ulažu u razvoj svojih zaposlenih. Ovo je trend koji me definitivno raduje. Jer duboko vjerujem u potencijal naše privrede da se izbori sa svim izazovima koji je okružuju.
S obzirom da smo partneri i sa međunarodnim finansijskim insitucijama, istakao bih partnerski projekat koji realizujemo zajedno sa Evropskom Bankom za Obnovu i Razvoj (EBRD) i Addiko bankom. Projekat SME Addiko Akademija upravo cilja na jačanje znanja i vještina budućih donosilaca odluka u malim i srednjim preduzećima širom Bosne i Hercegovine. Kako bi bili spremni da se suoče sa ne malim izazovima koji ih čekaju u svakodnevnom poslovanju. Pored vještina i znanja koje će im trebati u poslovanju, Akademija kreira i jednu ozbiljnu poslovnu mrežu koja će učesnicima mnogo značiti u budućnosti.
Kada Gojko gleda obrtnike i mala poduzeća, što ih najviše spriječava da dodatno narastu, kada su interni resursi u pitanju?
Znate, svi imamo 24h na raspolaganju, i to nam je ultimativno jedini ograničeni resurs. Pored toga, svi imamo određeni set vještina i znanja, koji je takođe uslovljen vremenom i tekućim obavezama.
Dakle, mi smo sami sebi najveći ograničavajući faktor, i kako bismo prevazišli navedeno ograničenje potrebno je da imamo – intelektualnu skromnost. Dakle, ključni faktor koji čini razliku da neko od obrtnika ili poduzetnika postane organizacija jeste da prizna prvo sebi da ima ogranične kapacitete. Te da onda u skladu sa potrebama potraži te kapacitete na različitim stranama. Nekada interno u kompaniji a nekada putem eksterne podrške.
Vjerojatno i Gojko ima profesionalnu manu, pa sa strane gleda današnje prodajne strategije. Što su najčešće pogreške koje se javljaju?
Tri su greške koje mi se čine dominantne: fokus prodajne strategije nije na kupcima već na prodaji, što rezultira neadekvatnmim rezultatima. Ako znamo podatak da se preko 90% prodajnih odluka donosi podsvjesno, jasno je zbog čega je bitno da razumijemo kako mozak naših klijenata donose odluke o kupovini a onda, i naravno, da prodajnu strategiju prilagodimo takvom načinu donošenja odluka.
Drugi izazov koji smo primjetili jeste neadekvatnost procesa selekcije u prodajnim timovima. Gdje se fokus stavlja na stvari koje nisu ključni faktori uspjeha prodajnih profesionalaca u dugom roku. Zbog toga dolazi i do velike fluktuacije zaposlenih u prodaji što u konačnici kompanije košta previše novca.
Treći izazov za uspješnu realizaciju prodajne strategije jeste neadekvatan trening prodajnih profesionalaca i tu vidim dosta prostora za napredak. Trening ljudi koji rade u prodaji treba integrisati u interni DNK organizacije. I to ne samo u vidu eksternih edukacija, već i kontinuiranog razvoja prodajnih vještina. To se može raditi putem internih radionica, razmjenom iskustava članova prodajnog tima, čitanjem itd. Mislim da ću dovoljno reći ako citiram jedno od najvećih svjetskih istraživanja o tome zbog čega B2B kupci donose odluke o kupovini. Između brenda, cijene, kvaliteta proizvoda/usluge čak 53% je izabralo iskustvo kupovine sa prodajnim predstavnikom kao ključni razlog za donošenje odluke o kupovini. Za mene lično, jedan od najvažnijih podataka o prodajnoj profesiji koji je potrebno zapamtiti i podrobno ga analizirati.
Za kraj, molim Vas za preporuku našim mlađim čitateljima. Kako pravilno kreirati vlastitu karijeru, od čega se ne trebaju nikada susprezati, opet s kojim stvarima biti oprezan. Kako napraviti profesionalni balans?
Poruka mladim ljudima – mi smo suma svojih iskustava. Zato vas molim da što ranije počnete sticati što više iskustava. To će vas u budućnosti činiti onim što jeste, i uvećati vašu ličnu i poslovnu vrijednost. To neminovno znači i neke neuspjehe. Ali umjesto riječi neuspjeh koristite riječ – povratna informacija. I vidjećete da se iz takvih povratnih informacija najbolje uči.
Jedno možda nepopularno mišljenje za kraj – ne vjerujte balkanskoj sintagmi – bolje džaba sjediti nego džaba raditi. Upravo bih mladima savjetovao obrnuto – Bolje džaba raditi nego džaba sjediti. Jer će vam rad donijeti iskustvo i znanje, koje je jedino što se cijeni u ozbiljnim kompanijama. Ali i poslati poruku budućim poslodavcima o vama. Vi ste osoba koja ne čeka da stvari padnu sa neba već uzimate ih u svoje ruke i sami kreirate svoju sudbinu. Srećno vam u kreiranju vlastite sudbine!
Autor: Uredništvo financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
