Roboti će obavljati zahtjevne poslove, a ljudska bića one laganije. Roboti postoje već gotovo šest desetljeća. Izvorno su bili jednostavni uređaji koji su radili kako im je zadano, robotizirano na montažnim linijama. Često su ih držali u kavezima, poput životinja u zoološkom vrtu, kako bi spriječili ljude da se previše zbliže, osim toga smatrano je da su opasni. Ako se ljudsko biće nađe na putu robotskoj ruci koja se zamahne, tim gore za čovjeka.
S vremenom su postali znatno spretniji, mobilniji i autonomniji. Također, puno je lakše s njima surađivati. Prema Međunarodnoj federaciji robotike, trenutno u tvornicama diljem planeta radi više od 3 milijuna robota. Prebacuju robu po skladištima, čiste domove, kose travnjake i pomažu kirurzima u obavljanju operacija. Neki su također počeli distribuirati robu – kopnom i zrakom.
Tempo automatizacije vjerojatno će se ubrzati iz dva razloga, prezentirano je na panel diskusiji na kojoj je tema bila robotika, Američkog udruženja za unapređenje znanosti (AAAS) 2022., koji se održava drugu godinu zaredom u kibernetičkom prostoru, a ne u Philadelphiji, kako je prvotno planirano.
Prvi razlog ubrzane automatizacije je taj što je COVID-19 stvorio trajne društvene promjene u funkcijoniranju svakodnevnih životnih procesa. Trend masovnih otkaza “the great resignation”, u kojoj su milijuni zaposlenih diljem svijeta napustili postojeće poslove, može djelomično biti posljedica COVID 19 koje stvaraju nove mogućnosti za rad kod kuće . Mogućnost životnog izbora koje poslove raditi, zajedno sa narušenim lancima opskrbe i procvatom e-trgovine, doveli su do toga da zaposlenici odustaju od fizički teških poslova, te mnoge tvrtke muku muče s pronalaskom radne snage.
Univerzalni roboti
Drugi razlog je što roboti postaju sve sofisticiraniji. Umjesto da samo obavljau jednostavne poslove, počinju obavljati cijele poslovne cikluse. Tako da od nekadašnje situacije da prebacuju robu s jednog mjesta na drugo, danas su osposobljeni da sami npr. odrade branje neke kulture, pripreme je za konzumaciju i spakiraju. U tvornicama izlaze iz svojih kaveza, opremljeni naprednim senzorima i strojnim učenjem, koje je oblikovano umjetnom inteligencijom (AI) osposobljeni su da rade zajedno s ljudima. Takvi će roboti sve više pomagati i na drugim mjestima, uključujući bolnice, i u ulogama, kao što je briga za društvo koje stari – koje se, nakon COVIDa, naučilo na tehno budućnost zdravstvene skrbi, s “telemedicinom” putem lječenja na daljinu, aplikacija za mobilne telefone preko kojih je praćeno zdravlje.
Ipak, treba biti pošten pa priznati da je put do toga. Kao što je svima poznato, automobilska industrija je poprilično otišla u automatizaciji. ipak, kako je Henrik Christensen, direktor Instituta za kontekstualnu robotiku na Sveučilištu Kalifornije u San Diegu rekao, čak i najnaprednije automobilske tvornice, one u Južnoj Koreji, u prosjeku imaju samo oko jednog robota na deset radnika. Takozvana proizvodnja automobila bez svjetla, bez ljudskih bića u tvornici, ostaje daleki san.
Unatoč tome, porast robota tjera neke ljude da se boje za svoj posao i pitaju se kako će zarađivati za život. “To je dobro pitanje. Dobivam ga svaki tjedan”, kaže dr. Christensen. On odgovara da su poslovi koje obavljaju roboti obično dosadni, ponavljajući i naporni – a nakon pandemije, na takvim poslovima je sve teže naći zaposlenike. U mnogim industrijama automatizaciju pokreće manje želja za smanjenjem troškova rada nego čista poteškoća u zapošljavanju radnika od krvi i mesa. Doista, umjesto da uništavaju radna mjesta, roboti ih mogu stvoriti tako da tvrtke čine učinkovitijima, dopuštajući tvrtkama da lakše šire kapacitete. Kako ističe dr. Christensen, u posljednjem desetljeću broj zaposlenih u proizvodnji u SADu je porastao, čak i kad se povećao broj tvorničkih robota (vidi grafikon).
U zdravstvu postoji sličan strah da će roboti uništiti radna mjesta. Ali ovo je mit, rekla je Michelle Johnson na panelu. Dr. Johnson je direktorica laboratorija za rehabilitaciju na Sveučilištu Pennsylvania, a trenutno radi u Bocvani na istraživanjima korištenja robota za pomoć ljudima prilikom oporavka ozljeda i bolesti. Čak i u Americi, a kamoli u Africi, “jednostavno nema dovoljno specijalizanata koji bi obavili posao”, dodaje ona. Dr. Johnson se posebno zalaže za pomoć ljudima prilikom oporavka od moždanog udara. To ponekad zahtijeva intenzivnu terapiju kroz duga razdoblja. No sustavi javnog zdravstva često su prenatrpani da bi ponudili bilo što osim ograničenog liječenja. Roboti ovdje mogu pomoći, a u nekim okolnostima mogu biti čak i bolji od ljudskih fizioterapeuta, jer su neumorni i pouzdani. Oni mogu vježbati udove osobe dosljednim pokretima i objektivno mjeriti oporavak. To, kaže dr. Johnson, omogućuje jednom radnom terapeutu, uz asistenciju tehničara, da se brine o, u isto vrijeme, za više pacijenata koji bi inače trebali individualnu pažnju.
Roboti koji rade s ljudima na takav način ipak zahtijevaju posebnu obuku. I dug je put do poboljšanja, kaže Julie Shah, koja vodi Interactive Robotics Group na Massachusetts Institute of Technology. Većina robota obavlja usko definirane zadatke, a oni mobilni koriste svoje senzore kako bi izbjegli sudar s ljudima. “Roboti nas moraju vidjeti kao više od puke prepreke prilikom manevriranja“, dodaje dr. Shah. “Moraju surađivati s nama i predvidjeti što nam treba.”
Proučavanje onoga što se trenutačno dešava na tržištu pokazuje da najuspješnije tvornice zapošljavaju robote koje programira inženjer koji radi rame uz rame s njim, a u potpunosti je upućen u zadatke. Kako bi to olakšali, Julije Shah, s kolegama razvija sustave umjetne inteligencije (AI) koji mogu školovati robota koristeći naredbe na prirodnom jeziku, piše Simply Science britanskog Economist-a.
Iako stručnjaci vjeruju da će roboti unaprijediti ljudske mogućnosti, problem je što regulacija zaostaje za tehnologijom. I premda je pred nama dug put do razvoja autonomnih dostavnih taxi-ja, kombija i kamiona, dr. Christensen smatra nelogičnim da testno autonomno vozilo koje vozi preko granice savezne države u SADu mora biti u potpunosti prilagođeno drukčijem skupu propisa od države iz koje je krenulo. Čini se da je pred robotičarima i regulatorima užasno puno sastanaka kako bi odredili kako će strojevi i ljudi surađivati.
