Europska komisija 11. studenoga 2026. predstavila je Digital Fairness Act, prijedlog novih pravila za internetsku trgovinu, digitalne pretplate i kupnju putem umjetne inteligencije. Zakonodavni paket obuhvaća i zasebnu reformu nadzora nad zaštitom potrošača, koja bi Komisiji omogućila izricanje kazni do šest posto godišnjeg svjetskog prometa kompanija u određenim velikim prekograničnim slučajevima.
Komisija procjenjuje da bi predložene promjene potrošačima u Europskoj uniji mogle donijeti do 13,7 milijardi eura godišnje koristi. Riječ je o projekciji, a ne ostvarenoj uštedi. Prijedlozi još nisu usvojeni, potvrđuje službeno priopćenje Europske komisije.
Financa.ba je pisala o pravilima iz procurjelog nacrta, uključujući manipulativne prodajne tehnike i digitalne pretplate. Službeni prijedlog sada omogućuje precizniji pogled na odgovornost trgovaca, automatizirano sklapanje ugovora i postupke koje bi kompanije mogle morati prilagoditi.
Kupnja putem AI agenata: tko odlučuje kada se novac troši?
Kupnja putem umjetne inteligencije otvara novo pitanje za internetske trgovce: što se događa kada kupac prepusti automatiziranom sustavu da u njegovo ime sklopi ugovor?
Članak 26. prijedloga Digital Fairness Acta predviđa da potrošač pri prvom korištenju takvog sustava može odabrati želi li potvrđivati svaku kupnju, samo kupnje koje zadovoljavaju određene kriterije ili dopustiti sklapanje ugovora bez prethodne potvrde.
Kupac bi mogao postaviti ograničenja, primjerice najviši iznos kupnje ili razdoblje tijekom kojeg automatizirani sustav smije sklapati ugovore. Svoj izbor mogao bi naknadno promijeniti.
Kompanija koja razvija takvog AI asistenta morala bi korisniku omogućiti određivanje i promjenu tih postavki te mu potvrditi odabrani način automatizirane kupnje na trajnom mediju.
Posebna pravila predviđena su za situacije u kojima postoji financijski interes iza preporuke proizvoda. Ako automatizirani sustav prima naknadu za preporuku ili postoji sukob interesa, trgovac bi morao osigurati odgovarajuću obavijest i potvrdu potrošača prije sklapanja ugovora.
Za poslovni model koji se oslanja na automatizirane preporuke to znači da se način odabira proizvoda i granice potrošnje moraju jasno razdvojiti od komercijalnog interesa trgovca.
Prijedlog također zabranjuje prisiljavanje potrošača na korištenje automatiziranog sustava radi pristupa kupnji ili njezina dovršetka. Članak 26. izuzima pružanje financijskih usluga, a njegove obveze ne treba automatski pripisivati svakoj trgovini koja primi narudžbu putem vanjskog AI asistenta.
Cijena od 20 eura ne bi smjela postati 23 eura tek na blagajni
Internetska trgovina može privući kupca oglašenom cijenom, a dodatne obvezne naknade prikazati tek tijekom završetka narudžbe. Komisija želi izričito ograničiti takvu praksu.
U prilozima prijedlogu Digital Fairness Acta predviđena je zabrana početnog prikazivanja cijene bez predvidivih i neizbježnih naknada, poreza i drugih obveznih iznosa.
Ako digitalna usluga stoji 20 eura, a kupac mora platiti još tri eura obvezne naknade, ukupna cijena iznosi 23 eura. Po predloženom pravilu, takav obvezni trošak ne bi se smio otkriti tek na kraju kupnje.
To mijenja način na koji trgovac može oblikovati prodajnu ponudu. Cijena koja privlači klik mora odgovarati iznosu koji kupac ne može izbjeći, a matematički točan završni račun ne opravdava kasno otkrivanje obveznih troškova.
Prijedlog donosi i preciznija pravila za usporedne cijene. Trgovac koji oglašava uštedu u odnosu na konkurenta morao bi je temeljiti na aktualnoj cijeni jasno identificiranog konkurenta. To je odvojeno pitanje od postojećih pravila o prikazivanju vlastite prethodne cijene tijekom sniženja.
Dropshipping: isporuka preko dobavljača ne uklanja odgovornost prodavatelja
Komisija se posebno bavi trgovcima koji prodaju proizvode bez vlastitih zaliha, a isporuku prepuštaju trećim stranama.
U prilozima prijedlogu predviđene su dvije zabrane: stvaranje lažnog dojma da trgovac drži proizvod na vlastitim zalihama kada ga kupcu izravno isporučuje treća strana te netočno predstavljanje da kupac zbog takve isporuke ne može ostvariti prava prema prodavatelju.
Dropshipping kao poslovni model time se ne zabranjuje.
Problem nastaje kada trgovac kupcu daje pogrešne informacije o dostupnosti robe ili ga nakon reklamacije upućuje isključivo dobavljaču uz tvrdnju da sam nema nikakvu odgovornost.
Za trgovinu koja se oslanja na vanjske dobavljače to je razlog da provjeri opise proizvoda, podatke o zalihama i komunikaciju tijekom reklamacija. Način organizacije isporuke ne mijenja automatski ugovorni odnos između kupca i prodavatelja.
Kada poruka o ograničenim zalihama postaje manipulacija?
Komisija predlaže zabrane lažnih tvrdnji o dostupnosti proizvoda i određenih manipulativnih tehnika kojima se kupca požuruje na narudžbu.
Primjer je obavijest da je ostao samo jedan proizvod, iako trgovac nema podatak koji to potvrđuje. Problematično može biti i uporno ponavljanje poruka o ograničenoj dostupnosti kada takav postupak stvara nedopušten pritisak na potrošača.
Za marketinški tim ključno je može li dokazati tvrdnju koju prikazuje kupcu.
Ako trgovina koristi odbrojavanje do isteka ponude, rok mora biti stvaran. Ako prikazuje broj preostalih proizvoda, podatak treba odgovarati stvarnoj dostupnosti.
Članak 34. prijedloga predviđa mogućnost da nadležna tijela ili sudovi, pod propisanim uvjetima, zatraže dokaze o oblikovanju, funkcioniranju i utjecaju digitalnih prodajnih praksi na ponašanje potrošača.
To ne znači da bi svaka trgovina morala dokumentirati i dostavljati svaki A/B test. Ipak, evidencija o podacima na kojima se temelje prodajne poruke može biti korisna kada se provjerava njihova vjerodostojnost.
Influencerski marketing: odgovornost brenda počinje prije objave
Postojeća europska pravila već zahtijevaju transparentnost komercijalnih objava na društvenim mrežama. Novi prijedlog dodatno uređuje odgovornost trgovaca koji angažiraju influencere.
Članak 11. prijedloga uredbe predviđa da trgovci ugovorom ili drugim odgovarajućim sredstvima osiguraju da influenceri s kojima surađuju poštuju relevantna pravila.
Komercijalni sadržaj morao bi biti jasno označen kao oglas ili komercijalna suradnja. Kada se objavljuje na internetskoj platformi obuhvaćenoj Aktom o digitalnim uslugama (DSA), prijedlog predviđa korištenje funkcionalnosti platforme namijenjene označavanju takvog sadržaja.
Za brend to znači da oznaku sponzorirane objave ne bi trebalo prepustiti isključivo osobnoj procjeni influencera. Ugovor i upute za kampanju trebali bi jasno odrediti kako se komercijalna suradnja označava i tko provjerava objavu prije njezina plasiranja.
Prijedlog također zabranjuje određene prakse influencerskog marketinga koje iskorištavaju povjerenje maloljetnika, uključujući izravno poticanje djece na kupnju ili nagovaranje roditelja da kupe oglašavani proizvod.
Digitalne pretplate: jasniji raskid i pravila automatskog produljenja
Streaming servisi, aplikacije i drugi pružatelji digitalnih usluga mogli bi dobiti preciznije obveze u postupku otkazivanja pretplata.
Članak 20. prijedloga uređuje pretvaranje besplatnog probnog razdoblja u plaćeni ugovor, dok članci 21. i 22. predviđaju obavijesti prije određenih automatskih produljenja ugovora.
Kod ugovora o kontinuiranoj isporuci proizvoda koji traju najmanje šest mjeseci, trgovac bi morao poslati obavijest o automatskom produljenju najranije mjesec dana, a najkasnije 14 dana prije produljenja.
Ako propisana obavijest nije poslana, prijedlog u određenim slučajevima potrošaču daje pravo na besplatan raskid nakon produljenja ugovora.
Članak 23. zasebno uređuje funkciju internetskog raskida. Nakon što korisnik podnese zahtjev, trgovac bi morao potvrditi njegov primitak na trajnom mediju i navesti datum kada raskid proizvodi učinak, u skladu s primjenjivim pravima i uvjetima ugovora.
Potvrda bi se morala poslati bez nepotrebnog odgađanja, najkasnije u roku od tjedan dana.
Prijedlog pritom razlikuje raskid ugovora od prava na odustanak od ugovora sklopljenog na daljinu. To nisu jednaka prava i ne primjenjuju se uvijek pod istim uvjetima.
Komisija predlaže i mogućnost komunikacije s čovjekom kada trgovac nakon sklapanja ugovora pruža internetsku korisničku podršku, a drugi načini komunikacije nisu učinkoviti. Nije riječ o općoj zabrani chatbotova.
Mikrotransakcije do 50 eura: predloženo je i pojednostavljenje
Zakonodavni paket sadrži zaseban prijedlog direktive o pojednostavljenju potrošačkih pravila.
Pojednostavljenje bi se odnosilo na određene kupnje dodatnog digitalnog sadržaja do 50 eura, unutar postojećeg ugovora o digitalnoj usluzi između istog trgovca i potrošača. Kada su ispunjeni propisani uvjeti, trgovac ne bi morao pri svakoj takvoj kupnji ponavljati sve predugovorne informacije koje je potrošač već dobio.
To bi moglo pojednostaviti prodaju dodatnog sadržaja unutar aplikacija. Prag od 50 eura pritom nije oslobođenje od ostalih pravila zaštite potrošača.
Kazne do šest posto prometa odnose se na zasebnu reformu nadzora
Kazne do šest posto svjetskog godišnjeg prometa nisu predložene kao automatska sankcija za svaku nepravilnost u internetskoj trgovini.
Komisija je istodobno s Digital Fairness Actom predložila reviziju Uredbe o suradnji tijela za zaštitu potrošača, poznate kao CPC uredba.
Kako se navodi u službenom priopćenju Europske komisije, nova ovlast omogućila bi joj izravno istraživanje velikih prekograničnih slučajeva sa znatnim utjecajem na potrošače diljem jedinstvenog tržišta i izricanje kazni do šest posto godišnjeg svjetskog prometa kompanije.
Postojeći sustav već omogućuje nacionalnim tijelima sankcioniranje određenih povreda potrošačkih prava. Novost je predložena izravna nadležnost Komisije u posebno velikim prekograničnim predmetima.
Što bi se moglo promijeniti za trgovce iz BiH?
Kompanije iz Bosne i Hercegovine koje ciljano prodaju potrošačima u Europskoj uniji već moraju voditi računa o relevantnim europskim pravilima zaštite potrošača.
Sjedište izvan EU-a samo po sebi ne isključuje njihovu primjenu. Pritom treba razlikovati poslovanje usmjereno prema tržištu Unije od pojedinačne narudžbe iz inozemstva.
Predložena reforma europskog sustava nadzora dodatno otvara pitanje suradnje trgovaca izvan EU-a s nadležnim tijelima. Međutim, opseg eventualnih novih obveza ne treba unaprijed izjednačavati za sve trgovce koji posluju izvan Unije.
Internetski trgovac iz BiH koji prodaje kupcima u Hrvatskoj ili Njemačkoj može već sada provjeriti prikazuje li sve obvezne troškove, jesu li tvrdnje o zalihama točne, može li kupac ostvariti prava prema prodavatelju i koliko je jednostavno otkazati digitalnu pretplatu.
Dio tih pitanja već je uređen postojećim propisima, pa provjera poslovanja ne mora čekati usvajanje novih europskih pravila.
Kada bi Digital Fairness Act mogao početi vrijediti?
Komisija je predložila zamjenu postojeće Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi novom uredbom, koja bi se nakon usvajanja izravno primjenjivala u državama članicama.
Postojeća direktiva već uspostavlja usklađena europska pravila. Predloženom uredbom Komisija želi ukloniti potrebu za njihovim nacionalnim prenošenjem i smanjiti prostor za različita tumačenja.
Članak 40. prijedloga Digital Fairness Acta predviđa početak primjene 12 mjeseci nakon stupanja uredbe na snagu. Datum još nije moguće utvrditi jer prijedlog tek treba proći zakonodavni postupak u Europskom parlamentu i Vijeću EU-a.
Autor: Financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.


