Nije mudro neprestano naglašavati da ste pretrpani poslom, ostajati budni do kasno, slati e-mailove, propuštati rođendane djece i skraćivati odmore radi obavljanja posla. Znanstvena istraživanja potvrđuju ove zaključke.
Posljednjih mjeseci, glavna tema u poslovnom svijetu za poslodavce je pojava “tihog odustajanja”. Ti ljudi su se razočarali u svoje poslove i odlučili smanjiti dodatni napor; ne rade prekovremeno ili vikendom. Oni su tihi, drže se svojih poslovnih obveza, pazeći na svoje mentalno zdravlje ograničavajući radne aktivnosti.
Rasprava o onim zaposlenicima koji tiho odustaju, često zaobilazi njihove glasnije kolege: “glasne radnike”. Ti su radnici često više fokusirani na pričanje o poslu nego na obavljanje stvarnih zadataka. Na primjer, redovito fotografiraju pretrpane radne stolove za Instagram, dijele snimke e-pošte poslane ili primljene usred noći te objavljuju duboko osobne postove na LinkedInu, umjesto da se posvete izvršavanju radnih obveza.
“Glasni radnici” nisu nužno rezultat modernih poslovnih principa, piše Bonitet. Kad se ljudima dodijeli zadatak, uvijek će biti onih koji najglasnije ističu svoj doprinos. Evolucijski psiholozi objašnjavaju da stenjanjem, gunđanjem i uzdisanjem signaliziramo svoju važnost u nadi da ćemo biti primijećeni i nagrađeni. U drevnim vremenima, lovac koji bi se istaknuo i uložio trud u lovljenje plijena mogao bi očekivati veći dio plijena za večeru ili viši status u zajednici.
S razvojem sve kompleksnijih poslova, taktike glasnih radnika su se mijenjale. Više nije dovoljno samo stenjati i uzdisati; sada se koriste različite metode samopromocije. Na sastancima se hvale svojom ogromnom energijom i predanošću projektu. Ističu se izrađivanjem detaljnih planova, prijedloga i vizija za budućnost. Za glasnog radnika, zadatak koji nije javno istaknut gotovo je kao da nije ni obavljen.
“Glasni radnici” su usvojili ključnu lekciju od umjetnika
Jednom kad je pandemija stigla, tradicionalni uredi su zamijenjeni virtualnim prostorima. Time je trud zaposlenika postao manje vidljiv, bez nadzora šefova ili interakcije s kolegama. U ovom novom poslovnom okruženju, nagrade često idu onima čiji se rad ističe i onima koji pričaju o njemu. Stoga su “glasni radnici” naučili važnu lekciju od umjetnika. Umjetnici svoj život često tumače kao umjetnost, dok “glasni radnici” sve što rade označavaju kao posao. Svako iskustvo, ma koliko kratko bilo, pretvaraju u naporan rad, promičući ideju beskrajne radne etike gdje je cijeli život jedan kontinuirani zadatak.
Iako takav pristup može prolaziti kod uprave, istraživanja su pokazala da kolege često nisu impresionirane. Pretjerana samopromocija može biti štetna ne samo za tim nego i za organizaciju u cjelini. Koliko puta ste samo prevrnuli očima na nekoga tko se hvalisao zbog “teškog posla” koji je navodno dobro obavio? Nedavna istraživanja potvrđuju da je takvo hvalisanje često kontraproduktivno jer kolege često percipiraju takve osobe kao manje kompetentne, nedostatno sposobne za učinkovito upravljanje vremenom, stresom i radnim opterećenjem.
“Zaposlena” osoba
Ističući svoju zauzetost, takvi pojedinci mogu nenamjerno umanjiti napore i izazove svojih kolega. To može izazvati ogorčenost, posebno među onima koji isto tako naporno rade bez potrebe za javnim priznanjem. Ostatak tima može početi sumnjati u iskrenost “prezaposlenog” pojedinca, osjećajući da pretjeruje i da nije pravičan prema njihovim naporima. Ponekad se može dogoditi da ovi pojedinci prestanu pružati pomoć drugima jer “glasni radnici” često fokusiraju pažnju na svoj vlastiti stres, uvijek nalazeći nove probleme koji ih čine još zaposlenijima (barem u vlastitim očima).
S druge strane, kada se zauzetost postavi na pijedestal, “glasni radnici” mogu stvoriti pritisak na ostatak tima da se uskladi s njihovim navodnim visokim standardima rada. To može dovesti do stvaranja stresne radne kulture gdje se percepcija zaposlenosti cijeni više od stvarnog doprinosa. Ako članovi tima osjete da se naglašavanjem zauzetosti dobiva više pohvala ili divljenja, to može demotivirati one koji radije rade tiho i učinkovito bez potrebe za pažnjom.
Sve u svemu, ako imate kolegu (ili ste vi taj kolega) koji svakodnevno ističe svoju zauzetost s hashtagom #workinghard, važno je zapamtiti da pravo priznanje dolazi iz stvarnog napretka i uspjeha cijelog tima, a ne iz javnih pohvala. Na kraju krajeva, važnije je koliko vas kolega pozove na piće nakon posla ili ponudi pomoć oko poslova na stolu nego što misle vaši pratitelji na društvenim mrežama o vašim naporima.
Život nisu samo društvene mreže. Ali život nije ni samo posao.
