Gordana Janković Besednik je samostalni knjigovođa i ovlašteni računovođa, 30 godina radnog iskustva, prvih 10 godina kao zaposlenik na rukovodećim pozicijama u privatnom sektoru. Posebno zanimljiva trenutna funkcija gđe Janković Besednik je da kroz članstvo u vijeću udruženja računovođa Hrvatske Gospodarske Komore aktivno radi i sudjeluje na poboljšanju poslovne klime, pojednostavljenju propisa te smanjenju birokracije u RH. Gospođa Janković Besednik je jedan od panelista na konferenciji MoBizz, koja se 9. rujna održava u Mostaru.
Možemo li Vas za početak zamoliti da se profesionalno predstavite čitateljima u Bosni i Hercegovini, i to u kratkim crtama?
Smatram se organiziranom osobom, usmjerenom na rješavanje problema i kao jasan komunikator s izraženim stavom. Tako smatram i često ističem – porez se mora plaćati.
Jako zanimljiva tema na kojoj radite u sklopu HGK je poboljšanje poslovne klime te smanjenje birokracije. U Bosni i Hercegovini gotovo se svaki poduzetnik žali na kompliciranu birokraciju. Često je ovo i razlog zašto međunarodni investitori zaobilaze našu državu. Možete li reći što je razlog da i dalje imamo neobjašnjivo kompliciranu birokraciju?
Prvo, moramo razumjeti što je to birokracija. Ona je oblik upravljanja bez kojega nije moguće uspostaviti, održavati i razvijati bitne funkcije države i društva, a njena glavna uloga je biti na usluzi građanima i gospodarstvu.
Istraživanja su pokazala da je birokratski način organiziranja prikladan i djelotvoran samo do neke mjere, ali nikako u situacijama koje zahtijevaju brzo donošenje odluka, česte promjene i nove prilagodbe u radu, samoinicijativnost ljudi, nova specijalistička znanja i slično.
Kako je poduzetništvo u punom zamahu, potrebno je sve brže donositi odluke i prilagođavati se tržištu. Mi kao poduzetnici i pojedinci to možemo i moramo, ako želimo ostvariti dobit. No, državni aparat, odnosno birokracija koja poduzetnicima treba u svakodnevnom poslovanju (primjerice, carina, porezna uprava, gruntovnica, zavod za statistiku, razna ministarstva koja nam izdaju dozvole u poslovanju), ona se nije prilagodila poduzetnicima.
Razloga je više, a nabrojit ću najčešće: nesposobnost, sporost, nekompetentnost i nedostatna educiranost – jednostavno nisu učinkoviti. Dok se probijate kroz sustav kako bi došli do osobe koja ima sposobnost i odgovornost donošenja odluka, vrijeme prolazi, a vrijeme je novac. Sustav ocjenjivanja u javnim, odnosno državnim službama nije dobar, imamo ljude koji ne rade svoj posao, a primaju plaću.
S obzirom na to da ste kao privatna poduzetnica imali iskustvo poslovanja s malim poduzećem u Hrvatskoj, a osnivanje poduzeća i samo poslovanje dosta je jednostavnije nego u Bosni i Hercegovini, koji su savjeti ili Vaše iskustva koja biste htjeli odijeliti za nas? Čemu državna uprava treba težiti kako bi se pojednostavilo poslovanje domaćim i međunarodnim poduzetnicima i investitorima?
Ukratko, digitalizaciji. Ona je jedini način da se ubrzaju procesi razmjene informacija te poveća produktivnost. Primjer, nekada su se upisi u vrtiće odrađivali „ručno“ Roditelji su u nadležnoj policijskoj postaji morali podizati razna uvjerenja , primjerice, prebivalište, OIB djeteta i slično. Za to je bilo potreban jedan radni dan tog roditelja. Onda je prikupljene i ručno popunjene papire trebalo odnijeti u željeni vrtić, što je bio drugi radni dan roditelja. Dva izgubljena dana, u situaciji kada imate iskustvo nedostatka mjesta u vrtićima i lista čekanja. Uvođenjem sustava e-upisi, dakle digitalizacijom ovog procesa omogućilo se pribavljanje svih dokumenata klikom miša, ispunjavanjem obrasca na računalu te dostavom online prijave. Danas u RH možete online otvoriti tvrtku, ispisati radnu knjižicu, pogledati ocjene u e dnevniku, obaviti upise u škole i na fakultete, online studirati, polagati ispite, podizati lijekove, imate portal poput e- zdravlje gdje vidite sve svoje uputnice, odlaske liječniku. Možete nadalje izvaditi vjenčani list, vlasnički list, potvrdu da nemate duga na poreznoj upravi i tako dalje. Digitalizacija štedi vrijeme i radniku i poduzetniku. Digitalizacijom državni aparat postaje učinkovitiji i brži.
Računovođa ste s gotovo trideset godina iskustva. Možete li mi reći koja je razlika u obavljanju djelatnosti na početku Vaše karijere, a koliko je danas?
U Hrvatskoj je od početka 1995. u primjeni Zakon o trgovačkim društvima, a od 1998. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Na početku moje karijere sve je bilo puno jednostavnije, bar se tako čini. Pisalo se doduše ručno, nije bilo toliko računalnog u upotrebi, sva se dokumentacija slala poštom, imali samo jedan Zavod za platni promet, malo privatnih poduzetnika, nekoliko banaka, a često je sva bitna komunikacija išla kroz osobni kontakt uživo. Malo statistike, tako je 1995. u Hrvatskoj bilo 58.072 trgovačkih društava i 79.255 obrta, dok je 2023. bilo registrirano 254.161 trgovačko društvo te 142.404 obrta.
Danas je puno više obveza na računovođama, nije dovoljno da znate knjiženja, morate biti dobro informatički obrazovani da bi bili u korak sa zahtjevima klijenata, poreznom upravom i državnom administracijom, pa tako morate poznavati zakone i stalno se usavršavati. Bez stalne edukacije na poljima računovodstva, poreza, financija, informatike, Vi ste za godinu dana“ zastarjela tehnologija“. Samo iskustvo je prednost, ali ono Vam nije dovoljno da možete posao računovođe obavljati u skladu sa zakonima i propisima.
Iz osobnog iskustva mi je poznato da su prije desetak, pa možda i petnaest godina poduzetnici na računovođe gledali kao na “nužno zlo”. U međuvremenu su banke promijenile kriterije, pa je osnovni kriterij za odobrenje financiranja bio bonitet i kvaliteta bilance. Odjednom su računovođe postale zvijezde. Kakvo je Vaše iskustvo?
Poduzetnici su uglavnom doživljavali računovođe kao osobe koje premeću i stalno traže neke papire, sve do onog trenutka dok ih netko nije lupio po prstima ili poslao doma iz banke s riječima da ne posluju dobro, dok su oni u banku ulazili s mišlju da su u najmanju ruku poduzetnici godine.
Kako je trebalo osvijestiti poduzetnike, tako je trebalo osvijestiti i računovođe tko su oni. Rekla bih da su računovođe spona između poduzetnika i porezne uprave, a poduzetnicima je računovodstvo izvor informacija koje im može pomoći u razvoju i konkurentnosti na tržištu.
U Bosni i Hercegovini najčešće male kompanije ne vode računa o izgledu bilance, pa i same profitabilnosti, EBITDA-e i neto dobiti. Kakva su iskustva u Hrvatskoj? Sugerirate li svojim klijentima da je bilanca “krvotok” kompanije prema financijskim institucijama?
S obzirom na to da sam u računovodstvu dugi niz godina, u poziciji sam birati. Naravno, na početku sam se borila sa svime i svačime, ali to me je isprofiliralo. U prvom informativnom razgovoru s klijentom pričam o njegovom poslovnom planu i putu, objasnim da se porezi moraju plaćati, da se radnik mora primjereno platiti i da on mora raditi pažnjom dobrog gospodarstvenika. To znači da tvrtka nije njegov novčanik, stoga plati poreze i sva davanja, a onda sa svojom dobiti radi što god želiš.
Samo tako poslovanje poduzetnika ima smisla, njegova bilanca ima podatke koji imaju značaj za banke, za druge poduzetnike koji žele ostvariti buduće suradnje, a u konačnici i za radnike koji žele raditi u takvom poduzeću. Poduzetnici zaboravljaju da su njihove bilance javno dostupne. Ako netko želi ozbiljnog dobavljača ili kupca, iskoristit će takvu dostupnost, a u bilancama će pročitati njihovo financijsko stanje, na osnovi čega će odlučiti želi li uopće započeti komunikaciju ili ne. Tako rade poduzetnici koji su usmjereni na razvoj svog poslovanja. To znači da tvrtka nije njegov novčanik, stoga plati poreze i sva davanja, a onda sa svojom dobiti radi što god želiš.
Danas kada pružate računovodstvene usluge trećim stranama, Vašim klijentima, nudite li im odmah i savjete? Prihvaćaju li savjete ili čak i kritike, kada uvidite nešto što bi pri zaključivanju fiskalne godine moglo stvarati problem?
Na početku svoje karijere računovođe, nisam imala niti znanja niti sigurnost da bih davala savjete. Danas sa znanjem koje imam, a volim istaknuti kako je znanje moć te da se samo znanje dijeljenjem množi, dakle s takvim znanjem došla je i sigurnost. Stoga odmah razgovaram s klijentima da vidim što ne razumiju i što im moram osvijestiti za njihovo dobro. Obavezno im pojasnim da su oni odgovorni za svoje poslovanje i da oni moraju postavljati pitanja. Nije moj zadatak ili bilo kojeg računovođe da razmišljam o njihovom poslovanju. No, itekako im mogu pomoći. Računovodstvo je vrlo važan izvor informacija o poslovanju.
Jedan ste od panelista na konferencije MoBizz, na temu “Kako najbolje upravljati financijama s ciljem povećanja dobiti?“, rekli bismo gotovo na radost sudionika. Jeste li do sada surađivali s kompanijama iz Bosne i Hercegovine?
Jesam, i to sa strane dobavljača i kupca. Kako nemamo jezične barijere, suradnja je uvijek bila uspješna na obostrano zadovoljstvo. Veselim se budućim suradnjama koje će proizaći i iz ove konferencije.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
