Kakao se obično svrstava u kategoriju zanemarenih roba o kojima se rijetko govori ili piše. Interes investitora i šire javnosti uglavnom je usmjeren prema strateškim sirovinama poput nafte ili metala za koje znamo da imaju značajnu ulogu na tržištu.
Ipak, povremeno čak i te zanemarene robe privuku pažnju. Obično zbog neobičnih anomalija ili značajnih odstupanja od dugoročnih trendova, te se nađu u središtu medijske pozornosti.
Kao jedna od rijetkih pozitivnih priča na tržištima roba, kakao je prošle godine doživio značajan rast cijene od 61 posto. No, iza ovog impresivnog rasta kriju se ozbiljni problemi u temeljima tržišta. Uključujući značajan nesrazmjer između ponude i potražnje, koji je rezultat nepovoljnih vremenskih uvjeta i dramatičnog pada u proizvodnji.
Ovaj skok cijena danas izgleda tek kao blaga najava kaosa koji je započeo početkom ove godine; u manje od tri mjeseca, cijena je skočila za čak 130 posto!
Do sada, velike korporacije nisu pokazivale veliki interes za kakao. Pa je uzgoj uglavnom bio u rukama siromašnih ratara sa zapada Afrike, kojima je otkupna cijena bila fiksirana na 1630 dolara po toni. Ostatak prihoda završavao je u džepovima trgovaca.
No, ovih dana, dok je berba u punom jeku, na burzi se cijena kakaa penje skoro do 10.000 dolara po toni. Gotovo dvostruko više od prijašnjeg rekorda postavljenog davne 1977. godine. Stoga nije iznenađujuće što je cijena posljednji put zabilježila pad na godišnjoj razini još u listopadu 2022. godine. Od tada do danas, gotovo se učetverostručila.
Poljuljani temelji
U međuvremenu, čini se da se ništa bitno nije promijenilo – korijen problema i dalje leži u nepovoljnim temeljnim uvjetima. Procijenjeni deficit od 400 tisuća tona za ovu godinu dovodi kumulativni manjak proizvodnje za protekle tri godine iznad 700 tisuća tona. Ta prva brojka predstavlja najveći godišnji deficit u posljednjih šezdeset godina, otkrivajući prave razmjere nestašice osnovnog sastojka čokolade. S obzirom na to, čini se da su temelji problema još dublji nego što se prvotno mislilo.
Obzirom na to da je ponuda nesposobna zadovoljiti rastuću potražnju, pozitivna korekcija cijena koja se odvija na tržištu kao nastavak potrage za ravnotežnom cijenom, logična je posljedica ovog jaza. Uobičajeni obrazac zvuči prilično jednostavno – s dramatičnim rastom cijena, mnogi će kupci biti prisiljeni smanjiti svoje potrošnje nakon što potroše dostupne (i sve manje) zalihe, ili će se okrenuti manje kvalitetnim alternativama.
Istovremeno, visoke cijene će potaknuti proizvođače i rezultirati povećanjem proizvodnje. Što bi u konačnici trebalo ublažiti deficit i dovesti do novog prilagođavanja cijena, ali ovaj put s negativnim trendom. Barem je tako obično na većini tržišta roba koja su podložna izraženim cikličkim promjenama.
Prognoziranje daljnjeg razvoja u ovoj priči je izazovno iz nekoliko razloga. Prvo, ponuda kakaa je izuzetno fragmentirana, s većinom proizvodnje koja potječe iz siromašnih ruralnih područja zapadne Afrike poput Gane, Kameruna, Nigerije i Obale Bjelokosti. Ovi uzgajivači često imaju mali udio u profitu, jer otkupne cijene uglavnom kontrolira država.
Na primjer, otkupna cijena kakaa u Gani i Obali Bjelokosti za ovu godinu fiksirana je na niskih 1630 dolara po toni, što dovodi u pitanje mogućnost dramatičnog povećanja proizvodnje, posebno uzimajući u obzir izazove poput klimatskih promjena. Stoga, očekivanja za značajan rast proizvodnje u ovom trenutku nisu osobito realna.
Varljive marže
Rast cijena sirovina dovodi do poskupljenja čokolade, što će vjerojatno rezultirati promjenama u potrošačkim navikama. Povećane cijene mogu potaknuti kupce da traže alternativne proizvode ili smanje potrošnju čokolade. Pitanje je jesu li ljudi spremni platiti dvostruko, trostruko ili čak pet puta više za isti proizvod.
Osim toga, problemi na tržištu podsjećaju na kaos koji smo vidjeli u trgovini energentima tijekom ruske agresije na Ukrajinu. Varljive marže na terminskim ugovorima postaju sve teže financirati u uvjetima dramatičnog rasta cijena, što prisiljava trgovce da zatvore short pozicije. Ova prisilna likvidacija dodatno podiže cijene i generira daljnje neizvjesnosti. Nitko ne zna koliko bi dugo ovo stanje moglo potrajati i s kojim posljedicama, prenosi poslovni.hr.
