Svaka vrsta suradnje sa stručnjacima koji se tek tako prijave, veliki je trošak u svakom smislu. Od utrošenih sredstava i vremena, pa sve do diskutabilne kvalitete krajnjeg rezultata. A da rizik bude još veći, danas ima takozvanih stručnjaka kao nikad prije (u opisima profila i na web stranicama). I hitno se mora otkriti tko je kukolj, a tko stvarno poznaje temu za koju tvrde da vlada .
Detektor, nažalost, ne postoji. Vi ste jedini sudac i ocjenjivač koji će reći: Ovaj ispred mene zna o čemu govori i stručnjak je, trebamo surađivati. Ili ovaj samo priča i pršti od samopouzdanja.
Koliko ste puta sjedili pred samozvanim ‘stručnjacima’ i slušali njihova izlaganja, da biste se našli u društvu samouvjerenih pojedinaca izvrsnih retoričkih sposobnosti?
Vjerojatno ste isto toliko puta svjedočili izlaganju stručnjaka koji su s malim brojem riječi jasno govorili o kompleksnim pojavama, kako bi ih svi razumjeli.
Tko izgleda profesionalno, ali nije?
Način na koji se prezentira, stručnost sličan je načinu na koji se pokazuje samopouzdanje, kažu poznavatelji ljudskog ponašanja, što nije teško zaključiti iz laičkog iskustva.
Ali problem je kako procijeniti s kim imate posla – stručnjakom ili samouvjerenim?
Problem je što je to relativno lako izvesti na način da te dožive sigurnim u svoje znanje, i to prije svega riječima. Nije vam potrebna posebna stručnost da bi vas se percipiralo kao stručnjaka. Uostalom, i nekoliko stoljeća prije Krista sofisti u staroj Grčkoj zastupali su stajalište da je važno kako nastupaš i govoriš, a da znanje i stručnost nisu primarni. Bili su putujući učitelji i uzimali su novac za predavanja. Zbog čega su ih kritizirali i Sokrat i Platon i Aristotel, tvrdeći da sofisti ne znaju dovoljno, da se služe trikovima i govorom kao snažnom argumentacijskom tehnikom.
Čini se da je novo doba pridonijelo oživljavanju starogrčkih sofista ‘koji se čine mudrima, ali nisu‘, kako je rekao Toma Akvinski.
Postoji nekoliko dokazanih pristupa koji vam, prema istraživanju engleske lingvistice Thore Tenbrink, mogu pomoći da procijenite imate li posla sa stručnjakom ili samopouzdanom osobom.
Kolika je vjerojatnost da se radi o stručnjaku?
Važno je, prema Tori Tenbrink, tijekom razgovora proučiti ‘pozadinu’ osobe, motivaciju, vještine i ciljeve. Ljudi mogu biti istinski stručnjaci u područjima koja ne biste očekivali. Ali činjenica da ne vidite vezu između onoga što znate o osobi i njezine proklamirane stručnosti sigurno vam govori da je pred vama čovjek koji vjeruje da zna više nego što stvarno zna.
Prava stručnost također se može procijeniti objektivnim mjerama kao što su činjenice iz prošlosti osobe ili precjenjivanje prošlih učinaka. Primjerice, stručnjak se od početnika razlikuje po pamćenju te percepciji i kategorizaciji složenih podataka i činjenica. U svakodnevnom životu, ako poznajete okolnosti života i rada ‘stručnjaka’, sukladno tome ćete prihvatiti njihove izjave i obećanja.
Kako stručnjak komunicira?
Ljudi komuniciraju drugačije. Neki imaju naviku upadati u riječi, koristiti više riječi nego što je potrebno, neki vole dominirati, a neki više slušaju.
Kad je riječ o stručnosti, uvijek je pametnije dati prednost ljudima koji više slušaju i govore tiše. Vjerojatnije je da će se s njima ‘vrijediti’ raditi nego s onima koji neprestano razgovaraju.
Što je s dubinom?
Lako je govoriti o općenitostima i donositi opće zaključke. Dok stručnjaci znaju više detalja i ponudit će ih u razgovoru. Ljudi bez pravog znanja moraju ostati na površini teme o kojoj se raspravlja. Morat će uvijek iznova ponavljati izjave ili poruke, uglavnom općenite, nesposobne za elaboraciju. Tora Tenbrink nas podsjeća da se dezinformacije koje su se uvijek iznova ponavljale na kraju prihvaćaju kao istinite.
Tko je koliko siguran?
Tenbrink također daje primjer događaja koji se zbio, ali ne pred prisutnim svjedocima. Razumljivo, sve vezano uz retrospektivu ovog događaja nosi dozu neizvjesnosti. Stručnjak će, to je sigurno, priznati gdje su granice sigurnosti. Njegove izjave sigurno će sadržavati riječi poput ‘možda’ ili ‘moguće’.
I tu leži ključna razlika između izjava:
- Nesiguran sam
- Neizvjesno je
Nestručnjak se ne služi dostupnim činjenicama, dok stručnjak zna sve što se o događaju može znati. U nekim slučajevima ide toliko daleko da se eksplicitno navodi koje su vjerojatnosti za budućnost – na primjer, u slučaju klimatskih promjena. Stručnjak u ovom području ne može sa sigurnošću predvidjeti ekstremne klimatske događaje. No, on može dati analizu kako su se takve pojave događale u prošlosti, jesu li bile češće. Te na temelju tih podataka može ponuditi statističku vjerojatnost za budućnost. Primjerice, mogu li se u budućnosti očekivati veće poplave, oslanjajući se na činjenice iz prošlih godina.
To radi stručnjak.
To samopouzdanje ne zna i ne može, ma koliko ga osoba ispred vas imala.
Koliko je netko (ne)fleksibilan?
Lingvist Tore Tenbrink u svojim je analizama ‘stručnjak u usporedbi sa samopouzdanjem’ daje primjer aplikacije Google Maps. Odnosno, samopouzdanje vodi automatizmu, dok stručnjak teži fleksibilnom pristupu. To je kao kada želite doći do određene lokacije i treba vam pomoć da to učinite. Jedna od mogućnosti je konzultirati aplikaciju Google Maps, na primjer, ili nazvati prijatelja da vas vodi na ruti.
Tenbrink piše:
“Prijatelj će vam dati detaljnije informacije koje trebate na nekim kritičnim točkama na preporučenoj ruti.” Izostavit će spomenuti rute za koje zna da su vam poznate i s kojima neće imati problema. Automatski sustavi (razne aplikacije) to ne mogu. Oni nisu ‘stručnjaci’ i izvlače podatke iz baze podataka bez pravog uvida koristeći uvijek iznova iste fraze.”
Ako je netko stručnjak u svom području, fleksibilno će se i lako koristiti terenskom terminologijom (žargonom) kao i pojmovima. Nikad ne zaboravite da će pravi stručnjak svoju komunikaciju prilagoditi potrebama publike, onima kojima se obraća.
Izvor: bonitet.com
