Novac, bez obzira predstavlja li ga školjka, metalni novčić, komad papira ili niz računalnog koda, nema uvijek vrijednost. Njegova ukupna globalna vrijednost – trenutačno se procjenjuje na oko 420 bilijuna dolara – ovisi o važnosti koju mu ljudi pridaju kao sredstvu razmjene, mjernoj jedinici i skladištu bogatstva.
Novac omogućuje ljudima da posredno trguju robom i uslugama; pomaže u komuniciranju cijene robe (cijene napisane u eurima i centima odgovaraju brojčanom iznosu u vašem posjedu – npr. u džepu, torbici ili novčaniku); a pojedincima pruža način da pohrane svoje bogatstvo.
Novac je vrijedan kao obračunska jedinica – društveno prihvaćen standard po kojemu se cijene stvari i uz koji se prihvaća plaćanje. Međutim, tijekom povijesti, i upotreba i oblik novca evoluirali su, piše investopedia.
Iako se pojmovi “novac” i “valuta” često koriste naizmjenično, nekoliko teorija sugerira da nisu identični. Prema nekim teorijama, novac je inherentno nematerijalni pojam, dok je valuta fizička (opipljiva) manifestacija nematerijalnog koncepta novca.
Nadalje, prema ovoj teoriji, novac se ne može dotaknuti ili pomirisati. Valuta je novčić, novčanica, predmet itd. koji je predstavljen u obliku novca. Osnovni oblik novca su brojevi; trenutno su osnovni oblik valute papirnate novčanice, kovanice ili plastične kartice (npr. kreditne ili debitne kartice). Iako je ova razlika između novca i valute važna u nekim kontekstima, za potrebe ovog članka pojmovi se koriste naizmjenično.
Prijelaz s trampe na valutu
Novac – u ovom ili onom obliku – bio je dio ljudske povijesti barem posljednjih 5000 godina. Prije tog vremena, povjesničari se općenito slažu da se vjerojatno koristio sustav razmjene (trampe).
Trampa je izravna trgovina robom i uslugama; na primjer, poljoprivrednik može zamijeniti pšenicu za par obuće od postolara. Međutim, ovi dogovori zahtijevaju vrijeme. Ako razmjenjujete sjekiru kao dio sporazuma u kojem bi druga strana trebala ubiti mamuta, morate pronaći nekoga tko misli da je sjekira poštena poštena plaća, jer se mora suočiti s 12-metarskim kljovama mamuta. Ako to ne uspije, morat ćete mijenjati ugovor dok netko ne pristane na uvjete.
Polako se tijekom stoljeća razvila vrsta valute koja je uključivala predmete kojima se lako trguje, poput životinjskih koža, soli i oružja. Ova roba kojom se trgovalo služila je kao sredstvo razmjene (iako se o vrijednosti svake od ovih stavki još uvijek moglo pregovarati u mnogim slučajevima). Taj se sustav trgovanja proširio po cijelom svijetu i još uvijek opstaje u nekim dijelovima svijeta.
Jedno od najvećih postignuća uvođenja novca bila je povećana brzina kojom se mogao obavljati posao, bilo da se radi o ubijanju mamuta ili izgradnji spomenika.
Početkom kolovoza 2021., kineski arheolozi s Državnog sveučilišta Zhengzhou objavili su da su otkrili najstarije poznato mjesto kovanja novčića na svijetu sa sigurnim datumom. Kovnica novca je objekt u kojem se stvara valuta. Negdje oko 640. godine prije Krista, ovaj objekt, koji se nalazi u Guanzhuangu u provinciji Henan u Kini, počeo je izrađivati (vjerojatno) prve standardizirane metalne kovanice.
Iskovana je prva službena valuta
U međuvremenu, zapadnije tijekom tog razdoblja, grčki pjesnik Ksenofan iz šestog stoljeća prije Krista, kojeg je citirao povjesničar Herodot, pripisao je pronalazak metalnog kovanog novca Lidijcima. 600. godine prije Krista, Lidijin kralj Alyattes kovao je ono za što se vjeruje da je prva službena valuta. Kovanice su izrađene od elektruma, mješavine srebra i zlata koja se prirodno javlja, a na kovanicama su bile otisnute slike koje su služile kao apoen. Na ulicama Sarda, otprilike 600. godine prije Krista, glinena tegla mogla bi vas koštati dvije sove i zmiju. Lidijina valuta pomogla je zemlji da poveća svoj unutarnji i vanjski trgovinski sustav, što ju je učinilo jednim od najbogatijih carstava u Maloj Aziji.
Prijelaz na papirnatu valutu
Oko 700. godine, Kinezi su prešli s kovanica na papirnati novac. U vrijeme kada je Marco Polo – venecijanski trgovac, istraživač i pisac koji je putovao kroz Aziju duž Puta svile između 1271. i 1295. godine – posjetio Kinu otprilike 1271. n.e. Zapravo, na mjestu gdje na suvremenim novčanicama američkog dolara piše: “U Boga mi vjerujemo”, kineski natpis u to vrijeme upozoravao je: “Oni koji krivotvore bit će obezglavljeni.”
Dijelovi Europe još su do 16. stoljeća koristili metalne kovanice kao jedini oblik valute. Kolonijalna stjecanja novih teritorija putem europskih osvajanja omogućila su nove izvore plemenitih metala i omogućila europskim nacijama da nastave kovati veću količinu novca.
Međutim, banke su s vremenom počele koristiti papirnate novčanice za deponente i zajmoprimce za nošenje umjesto metalnih kovanica. Te su se novčanice u bilo kojem trenutku mogle odnijeti u banku i zamijeniti za njihovu nominalnu vrijednost u metalnim – obično srebrnim ili zlatnim – kovanicama. Taj se papirnati novac mogao koristiti za kupnju roba i usluga. Na taj je način djelovao slično kao valuta danas u suvremenom svijetu. Međutim, izdavale su ga banke i privatne institucije, a ne vlada, koja je sada odgovorna za izdavanje valute u većini zemalja.
Prvu papirnatu valutu koju su izdale europske vlade zapravo su izdale njihove kolonijalne vlade u Sjevernoj Americi. Budući da su isporuke između Europe i sjevernoameričkih kolonija trajale dugo, kolonije su često ostajale bez gotovine. Umjesto da se vrate na sustav razmjene, kolonijalne vlade su izdavale dugove kojima se trgovalo kao valutom. Prvi je slučaj bio u Kanadi (tada francuskoj koloniji). Godine 1685. vojnicima su izdane karte za igranje koje je denominirao i potpisao guverner da se koriste kao gotovina umjesto kovanica iz Francuske.
Pojava valutnih ratova
Prijelaz na papirnati novac u Europi povećao je količinu međunarodne trgovine. Banke i vladajuće klase počele su kupovati valute od drugih nacija i stvorile prvo tržište valuta. Stabilnost određene monarhije ili vlade utjecala je na vrijednost valute zemlje, a time i na sposobnost te zemlje da trguje na sve više međunarodnom tržištu.
Konkurencija između zemalja često je dovodila do valutnih ratova, gdje bi konkurentske zemlje pokušavale promijeniti vrijednost konkurentske valute povećavajući je i čineći neprijateljsku robu preskupom, ili smanjujući kupovnu moć neprijatelja (i sposobnost plaćanja ratova), ili čak potpunim ukidanjem valute.
Mobilno plaćanje
21. stoljeće donijelo je dva nova oblika valute: mobilna plaćanja i virtualnu valutu. Mobilna plaćanja su novac koji se daje za proizvod ili uslugu putem prijenosnog elektroničkog uređaja, poput mobitela, pametnog telefona ili tableta. Tehnologija mobilnog plaćanja također se može koristiti za slanje novca prijateljima ili članovima obitelji. Usluge poput Apple Paya i Google Paya sve se više natječu da trgovci prihvate njihove platforme za plaćanje na prodajnom mjestu.
Virtualna valuta
Bitcoin, koji je 2009. godine izdao pseudonim Satoshi Nakamoto, brzo je postao standard za virtualne valute. Svi svjetski bitcoini od studenog 2021. vrijedili su nešto više od 1 bilijun dolara, ili gotovo 3% ukupnog svjetskog novca. Virtualne valute nemaju fizički kovani novac. Privlačnost virtualne valute je u tome što nudi obećanje nižih naknada za transakcije od tradicionalnih mehanizama plaćanja putem interneta, a njome upravljaju decentralizirana tijela, za razliku od valuta koje je izdala država.
Zaključak
Povijest novca se još ispisuje. Sustav razmjene pomaknuo se od zamjene životinjskih koža, preko kovanja kovanica do tiskanja papirnatog novca, a danas se čini da smo na pragu velikog pomaka na elektroničke transakcije i kriptovalute poput Bitcoina. Monetarni sustav će se sigurno nastaviti razvijati sve dok je ljudima potreban medij razmjene.
