Kupovna moć se praktično u svim europskim državama smanjuje iz mjeseca u mjesec. Desetljećima su Europljani iz generacije u generaciju ekonomski postajali sve bogatiji. Naši djedovi su imali više od naših pradjedova, a naši roditelji više od svojih roditelja. Iz godine u godinu stanovnici su postajali sve bogatiji, ali je toj srećnoj priči došao kraj. Posljednjih godinu dana su Europljani postali sve siromašniji, pišu Nezavisne.
Europljani se odriču vlastitih simbola
Američki “The Wall Street Journal” piše da se kupovna moć praktično u svim europskim zemljama smanjuje iz mjeseca u mjesec. Francuzi jedu manje delikatesa, a uz to piju manje crnog vina. Španjolci štede na maslinovom ulju, Finci pale saune u vjetrovitim danima kada je struja jeftinija.
U Njemačkoj je potrošnja mesa i mlijeka pala na najniži nivo u posljednja tri desetljeća. Tržište organske hrane, koje je donedavno bilo u meteorskom usponu, sada je u jednakom meteorskom padu. U Italiji se sazivaju krizni sastanci zbog cijena tjestenina koje su porasle duplo više od inflacije. U različitim zemljama ima na stotine sličnih primjera. Zbog pada potrošnje Evropa je početkom godine zapala u recesiju.
Razlog nije došao preko noći
Sadašnje stanje u kojem se Europa nalazi nije se desio preko noći. Stanovništvo je sve starije, a pored toga, Europljani preferiraju sve više slobodnog vremena i kraći radni tjedan. ovo je godinama usporavalo gospodarski rast i smanjilo produktivnost. Zatim je uslijedila već poznata pandemija Covid 19 i rat u Ukrajini. Već smo pisali, prekinuti su globalni lanci distribucij, a naglo su porasle cijena energije i hrane.
Reakcije vlada širom kontinenta samo su pogoršale problem. Jer su se, da bi sačuvali radna mjesta, političari na vlasti uglavnom opredijelili za model subvencija koje su usmjerili prema poslodavcima, što je građane – potrošače – dovelo u nezavidan položaj kada su cijene u maloprodaji značajno porasle. Za razliku od Europljana, Amerikanci su imali višestruku korist od jeftine energije i paketa pomoći koje je njihova vlada usmjerila uglavnom prema građanima umjesto prema poslodavcima kako bi ih podstakla da troše.
Europa inače ima moćnu izvoznu industriju, a u prošlosti su se stanovnici mogli osloniti na nju. Međutim, Kina, koja predstavlja ključno europsko tržište, također je u ekonomskim problemima. Lančano, ovi se problemi potom prelivaju na Europu. Visoki troškovi energije i ogromna inflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... kakva nije viđena od 1970-ih smanjuju konkurentnost europskih proizvođača na međunarodnim tržištima. Također, narušavaju nekada harmonične radne odnose na kontinentu. Sa usporavanjem globalne trgovine, ovisnost Europe od izvoza – koji čini oko 50% BDP-a Evrozone u poređenju sa 10% u Sjedinjenim Državama – postaje slabost.
Europljani troše jedan posto manje, gube utrku sa SAD
Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), potrošnja u 20 zemalja članica eurozone smanjena je za oko 1 posto od kraja 2019. godine. S druge strane, u SAD je u istom periodu porasla za skoro 9 posto. Europska unija sada čini oko 18 posto ukupne svjetske potrošnje, a SAD oko 28 posto. Prije petnaest godina, EU i SAD su činile oko četvrtine ukupne svjetske potrošnje.
Prilagođeno inflaciji i kupovnoj moći, plaće su pale za otprilike 3 posto od 2019. u Njemačkoj, 3,5 posto u Italiji i Španjolskoj i 6 posto u Grčkoj. S druge strane, realne plaće u SAD su porasle za oko 6 posto u istom periodu. Prema podacima MMF-a, gospodarstvo Eurozone je u posljednjih 15 godina porasla za oko 6 posto, a SAD čak 82 posto.
Direktna posljedica ovoga je da je prosječna zemlja EU siromašnija od gotovo svih država u SAD. Ako se trenutni trend nastavi do 2035. godine, razlika između ekonomske proizvodnje po glavi stanovnika u SAD i EU bt iće velika kao i između Japana i Ekvadora.
S obzirom na sve veći trošak zaduživanja i potrebu europskih vlada da povećaju vojnu potrošnju, ekonomisti očekuju povećanje poreza. Ovo će stvoriti dodatni pritisak na potrošače. A porezi u Europi su već visoki u poređenju sa drugim bogatim zemljama na oko 40-45 posto BDP-a. U poređenju sa 27 posto u SAD. Američki radnici primaju skoro tri četvrtine svojih plaća, dok francuski i njemački radnici zadržavaju samo polovinu onoga što zarađuju.
