Američki diplomat Henry Kissinger, koji je preminuo 2023. godine, igrao je ključnu ulogu u normalizaciji odnosa između SAD-a i Kine. Njegov prvi posjet Pekingu 1971. godine označio je početak važnog diplomatskog otopljavanja. Kroz svoje djelovanje, Kissinger je postao duboko poštovan u Kini. Zbog toga je nastavio redovito održavati kontakte s kineskim čelnicima kao neslužbeni diplomat. Posljednji put se sastao s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom u srpnju 2023., nekoliko mjeseci prije svoje smrti.
S obzirom na Kissingerov utjecaj, pojavile su se nadu da bi Elon Musk mogao popuniti prazninu koju je on ostavio. Musk, koji je postao ključni igrač u Kini kroz svoj Tesla projekt, uspostavio je tvornicu u zemlji 2018. godine. Time je postao prvi stranac koji je imao potpuni vlasnički udio u kineskom automobilskom proizvođaču. Tijekom svog posljednjeg posjeta Kini u travnju, Musk se sastao s kineskim premijerom Li Qiangom. Premijer je istaknuo Teslu kao primjer uspješne trgovinske suradnje između Pekinga i Washingtona.
Musk kao mogući nasljednik Kissingerove diplomacije
Prema Wangu Yiwei, direktoru Instituta za međunarodne odnose na Sveučilištu Renmin, Musk je postao poslovni lider koji dobro razumije i Kinu i SAD. To bi mu moglo pomoći u promicanju fleksibilnosti u trgovinskim pitanjima, poput mogućnosti smanjenja carina koje je prethodna administracija postavila na kineske proizvode. Wang smatra da bi Musk mogao pomoći kineskim firmama da izgrade tvornice u SAD-u. Na taj način bi doprinio smanjenju napetosti između dvije sile.
Musk je otvoreno kritizirao administraciju Joea Bidena zbog povećanja carina na kineske električne automobile. Taj potez je, prema njegovim riječima, doveo do napetosti koje nisu bile korisne za globalnu trgovinu. Također, Bidenova politika ima za cilj vraćanje proizvodnje visoke tehnologije u SAD, što je također pitanje koje podržava Donald Trump. Ipak, utjecaj jednog poslovnog čovjeka, koliko god bogat i utjecajan bio, vjerojatno neće biti dovoljan za postizanje istih rezultata koje je Kissinger postigao u svom vremenu.
Prema Wangu Huiyao, osnivaču think tanka Center for China and Globalization, umjesto jednog pojedinca, potrebno je šire vođstvo poslovnih i misaonih lidera. Među njima su Musk, Tim Cook iz Applea i Stephen Schwarzman iz Blackstone Group, koji bi mogli djelovati kao skupina koja može stabilizirati odnose između SAD-a i Kine. Iako bi njihovo djelovanje moglo pridonijeti smanjenju napetosti, vjerojatno neće imati isti učinak kao Kissinger zbog složenijih političkih uvjeta danas.
Skeptičnost prema poslovnim liderima kao diplomatskim posrednicima
Cook i Schwarzman redovito posjećuju Kinu i održavaju česte kontakte s kineskim čelnicima. Peking ih često ističe kao primjer uspješne poslovne suradnje između dvije zemlje. Iako njihovi posjeti pomažu u promoviranju pozitivnih odnosa, Kina je također svjesna problema. A problemi nastaju kada se poslovni interesi sukobe s nacionalnim. Dewardric McNeal, direktor Longview Globala, ističe da iako Kina povremeno koristi utjecajne Amerikance kao neslužbene kanale, ti poslovni lideri nisu nužno usmjereni na nacionalne interese, već na interese svojih dioničara.
Sukobi interesa i izazovi u političkom angažmanu
Takav pristup može izazvati sukob interesa, što bi moglo dovesti do problema ako diplomatska inicijativa ne uspije. McNeal također podsjeća na pokušaje Kine tijekom Trumpove administracije da se poveže s poslovnim ljudima poput Stevea Wynna. Kineski napori nisu imali značajan utjecaj na Trumpovu politiku prema Pekingu. Čak je Wynn postao predmet istrage zbog svog navodnog lobiranja za kinesku vladu. Sličan scenarij mogao bi se ponoviti ako bi se poslovni lideri poput Muska previše angažirali u politici, prenosi Svijet.
Tijekom Trumpova prvog mandata, kineski napori za ostvarivanje utjecaja na američku politiku kroz takve kanale bili su bez većeg uspjeha. Trump je najavio svoju namjeru da uvede opće carine na sav uvoz, uz dodatne carine na proizvode uvezene iz Kine, u rasponu od 60% do 100%. Iako bi Musk mogao otvoriti određena vrata, McNeal upozorava da ne postoji “jednostavno rješenje” kada se radi o složenim trgovinskim i političkim odnosima između SAD-a i Kine.
Na kraju, McNeal zaključuje da Muskova nepredvidivost i njegovo ponekad kontroverzno ponašanje mogu dovesti u pitanje njegovu sposobnost da postane učinkoviti diplomatski posrednik. “Muskova primarna odanost vlastitim poslovnim pothvatima” može otežati njegovu ulogu u ostvarivanju šire političke strategije, čime bi njegovo djelovanje moglo biti pogrešna procjena za stabilizaciju odnosa između dviju najvažnijih svjetskih ekonomija.
