Donošenjem i početkom primjene novog zakonskog rješenja o unutarnjoj trgovini u Federaciji BiH fokus javnosti je na neradnoj nedjelji u trgovinama. Ipak, unutar Zakona postoji niz novosti kojima se ojačavaju standardi u ovoj tematici, prava potrošača dižu na višu razinu. Cjelokupna materija usklađuje se sa strogim europskim propisima.
Zakon o unutarnjoj trgovini definira prodaju na daljinu
Poseban fokus je stavljen na nove oblike trgovine, odnosno internetsku prodaju. Ovaj oblik trgovine predstavlja trgovinu na malo, kao i pružanje usluga potrošačima. Trgovac je organizira upotrebom sredstava za komunikaciju između fizički udaljenih osoba. U Zakonu je jasno naznačeno da prodaju na daljinu može organizirati samo trgovac koji se registrirao za tu vrstu trgovine.
Za obavljanje djelatnosti prodaje na daljinu trgovac mora osigurati poslovni prostor za obavljanje administrativnih poslova. Pored toga, mora osigurati odgovarajuće skladište za robu koju prodaje i odgovarajući prostor za higijensko-sanitarne potrebe. Ugovor o prodaji robe na daljinu zaključuje se između trgovca i potrošača putem sredstava za daljinsku komunikaciju. Sve u skladu s odredbama ovog zakona i zakona kojim se ureduje zaštita potrošača, prenosi Večernji List.
Ugovor o prodaji na daljinu obvezno sadrži cijenu i druge uvjete prodaje. Cijene moraju biti jasno i nedvosmisleno naznačene. Posebno se mora naznačiti jesu li u prikazane cijene uključeni troškovi dostave, ostali manipulativni troškovi, porez i drugi troškovi koji na bilo koji način utječu na prikazanu cijenu.
Elektronička trgovina vid je prodaje na daljinu koja se ostvaruje tako da se roba, odnosno usluga, nudi, naručuje i prodaje putem interneta.
Elektronička trgovina obavlja se kao prodaja robe. Jasnije, usluga preko elektroničke trgovine (osnovni oblik elektroničke trgovine), prodaja robe, odnosno usluga preko elektroničke platforme koja povezuje trgovce i potrošače (prodaja preko “e-commerce” platforme), prodaja robe preko elektroničke trgovine ili preko elektroničke platforme, pri čemu trgovac nema robu u svojoj zalihi nego je, u svoje ime i za svoj račun, naručuje od treće strane, proizvođača ili trgovca s kojim ima sklopljen ugovor o suradnji/nabavi, koji robu izravno isporučuje potrošaču (engl. dropshipping), Trgovac koji obavlja djelatnost trgovine na daljinu putem elektronske trgovine ne mora imali odgovarajuće skladište.
Nedvosmislene informacije
Trgovac koji obavlja elektroničku trgovinu mora u obliku i na način koji je neposredno i stalno dostupan potrošačima i nadležnim inspekcijskim tijelima pružiti nedvosmislene informacije. Naziv trgovca pod kojim je upisan u odgovarajući registar, adresu sjedišta, naziv i broj sudskog ili registra nadležnog tijela u koji trgovac upisan, identifikacijski broj poreznog obveznika ilili PDV broj ako je porezni obveznik u sustavu PDV-a, ostale podatke o trgovcu na osnovi kojih potrošač ili nadležno inspekcijsko tijelo mogu brzo i nesmetano stupiti s njim u vezu, uključujući telefonski broj i elektroničku adresu putem koje je moguće ostvariti izravan kontakt.
S druge strane, kada govorimo o prodaji poljoprivrednih kao i proizvoda kućne radinosti i onih obrtničkih, Zakon je definirao tržnice na malo. Trgovinom na njima mogu se, u skladu s rješenjem, baviti registrirani trgovci. Bez registracije mogu se baviti fizičke osobe koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Jasnije definirano poljoprivredno gospodarstvo ako je registrirano u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija poljoprivrednih gospodarstava kada svoje poljoprivredne proizvode prodaju na tržnici.
Što mogu prodavati fizičke osobe
Fizičke osobe koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom mogu bez registracije prodavati isključivo voće, povrće i druge poljoprivredno-prehrambene proizvode koje su proizvele na svom poljoprivrednom gospodarstvu. Fizičke osobe koje se bave kućnom radinosti mogu prodavati isključivo proizvode koje su proizvele u kućnoj radinosti.
Jedna od stavki zakonskog rješenja odnosi se na korištenje istog objekta za dvije vrste djelatnosti. U tom smislu zakonodavac je precizirao da, ako trgovac u prodajnom objektu za prodaju robe na malo ispunjava uvjete po posebnom propisu da, osim trgovinske, obavlja i neku drugu djelatnost. Odnosno da osigura zadovoljavanje drugih potreba potrošača. Prostor namijenjen toj djelatnosti mora biti fizički odvojen od dijela prodajnog objekta namijenjenog obavljanju trgovinske djelatnosti.
Drugom djelatnošću, odnosno drugim potrebama u smislu stava, smatra se pružanje ugostiteljskih usluga. Pored njih tu su obrtničke, financijske i druge slične usluge, čuvanje djece, čuvanje stvari. Osim navedenog, trgovac može u prodajnom objektu dodatno obrađivati, odnosno dorađivati hranu. Naravno, neophodno je ispunjavanje uvjeta propisnih posebnim propisom tako da bude primjerena za upotrebu. Konzumacija hrane u prodajnom objektu je zabranjena.
Trgovac može osigurati poseban, vidno odvojen prostor za konzumaciju hrane u prodajnom objektu u skladu s propisima iz oblasti ugostiteljstva. U prodajnom objektu ili ispred njega dopuštene su besplatne degustacije pojedinih vrsta robe. Na istima je istaknuta oznaka za tu svrhu.
