Mohammed Mo Devji je predsjednik MeTL-a (Mohammed Enterprises Tanzania Limited), uglednog konglomerata iz Tanzanije. Poznat je i priznat zbog svoje inovativne ideje koja bi mogla značajno promijeniti ekonomsku situaciju na afričkom kontinentu. Posebno u regijama Zapadne i Središnje Afrike koje su se desetljećima borile s izazovima tranzicije.
Ideja vrijedna milijardu dolara o transformaciji Afrike u glavnu trgovinsku destinaciju za žitarice poput kukuruza i pšenice donijela je izazove u životu ovog četrdesetdevetogodišnjeg poslovnog čovjeka iz Dar es Salama. Osim toga, proživio je i traumatično iskustvo otmice tijekom koje je bio zatočen devet dana. Prema Forbesu, bogatstvo Mo Devdžija danas se procjenjuje na 1,8 milijardi dolara.
Ime kao brend
U deset godina, Mo Devji je transformirao tvrtku koju je preuzeo 1999. godine. A čija je vrijednost iznosila samo 30 milijuna dolara, u proizvodnog diva.
MeTL danas zapošljava 50.000 ljudi i predstavlja ključnu figuru u gospodarskom i sportskom životu pod Kilimandžarom. Pored toga, Devji je vlasnik drugog najvećeg tanzanijskog kluba, FC Simba, te nadzire sve transfera igrača unutar kluba. Prodajom palminog ulja, sode i žitarica, te proizvodnjom bezglutenske hrane i gaziranih pića bez kofeina, stekao je značajno bogatstvo. S najpoznatijim proizvodom nosi njegovo ime – Mo Cole. Svake godine u Tanzaniji se proda više od milijardu boca ovog pića.
Nakon početka rata u Ukrajini, kada je distribucija osnovnih namirnica u Afriku postala izazovna, Mo Devji je došao na ideju koja ga trenutno najviše zaokuplja. Kako je izjavio Chrisu Bishopu u intervjuu za African Business, tada se zapitao:
“Zašto bi se Afrika morala oslanjati na druge za opskrbu hranom kad ima potencijal da opskrbljuje cijeli svijet?”
Tanzanija kao primjer
Kako bi se ideje pretvorile u stvarnost, Mohamed Devji predlaže da pruži primjer svim zemljama u regiji počevši s implementacijom svoje ideje u Tanzaniji. U intervjuu s novinarom African Businessa, Devji ističe ogroman potencijal Afrike.
“Važno je da zemlje u okruženju imaju 30-40 posto obradivih zemljišta. Zašto onda Afrika ne bi proizvodila vlastitu hranu? S obzirom na prisustvo mladog stanovništva, započet ću s Tanzanijom. Spreman sam uložiti 300 milijuna dolara na početku u jestiva ulja, soju i žitarice. Nakon čega bi slijedile Mozambik, Zambija i druge zemlje.”
Devji, sin imigranata iz Indije, svjestan je rizika:
“Kada raspravljamo o riziku, mogli bismo usporediti tu percepciju s subjektivnim doživljajem ljepote. Posebno za one od nas koji su odrasli u Africi, ovo postaje jasno. Ipak, treba napomenuti da dvostruki potencijal ekonomskog rasta u Africi može biti ključan u suzbijanju siromaštva”, rekao je za afrički časopis.
Devjieva hrabrost u suočavanju s rizikom ukorijenjena je u iskustvu njegove majke koja je radila dvadeset sati dnevno u njihovoj kući uz ocean, udaljenoj desetke kilometara od bolnice.
Devjieva otmica
Ovaj poslovni čovjek koji je brzo stekao bogatstvo i time privukao pažnju kriminalaca i vlasti, suočio se s najtežom situacijom 2018. godine kada su ga nepoznate osobe oteli ispred hotela u Dar es Salamu.
Bio je zatočen devet dana prije nego što su ga bez ikakvog obrazloženja pustili na ulicu.
Kako je naglasio u razgovoru s Chrisom Bishopom, nakon šest dana je rekao otmičarima da ga slobodno ubiju. Jer mu je bilo nepodnošljivo provesti dane zavezanih očiju, misleći da je oslijepio i poludio.
Novinar iz African Businessa ističe da samo šest godina nakon tog incidenta, Mohammed Mo Devji slavi revitalizaciju svog poslovanja s jasnom tendencijom proširenja na globalnoj razini.
Je li Devjieva ponuda realna?
S jedne strane, Mohamed Mo Devji ima podršku temeljenu na svojim dvadesetogodišnjim dostignućima, koja su izvanredna ne samo na afričkoj sceni, već i globalno. S druge strane, sve njegove ideje izgledaju kao utopija, piše Bonitet. Kako drugačije procijeniti njegove planove ako se uzme u obzir da je Tanzanija u velikoj mjeri ovisna o humanitarnoj pomoći, a siromaštvo je rašireno, kao što je primjerice situacija običnih lučkih radnika u Dar es Salaamu koji rade tri smjene dnevno kako bi zaradili 15 dolara, pri čemu se svjesno odriču obroka kako bi uštedjeli novac.
Otvaranje 50 tisuća novih radnih mjesta nije problem za tvrtku Mohameda Mo Devjija. Međutim, postavlja se pitanje jesu li te promjene stvarne za stanovnike zapadnoafričkih zemalja ako će ti radnici biti plaćeni isto kao i dosad. Ili je to samo još jedan način da se bogati još više obogate?
