Manjak samopoštovanja znači trajno o sebi negativno suditi, predavati previše pozornosti onome što drugi o nama misle, stalno misliti na neuspjehe.
Samopoštovanje je imunološki sustav svijesti te nam omogućuje s više povjerenja suočavati se sa životnim avanturama. Temelji samopoštovanja učvršćuju se u djetinjstvu i adolescentskoj dobi. Ako u tome razdoblju nismo imali podršku i poticaj da se ostvarimo, vreba opasnost nedostatka samopoštovanja.
Manjak samopoštovanja znači trajno o sebi negativno suditi, predavati previše pozornosti onome što drugi o nama misle, stalno misliti na neuspjehe.
Pet ubojica samopoštovanja su: anksioznost, usporedbe, zavist, perfekcionizam i kukanje.
1. Anksioznost: „Nikada neću uspjeti!”
Čitav život postaje ispit. „Kontrola” i „napor” dvije su ključne riječi zbog kojih ti je loše. Anksioznost je sva pobuna u tebi, sva neizražena volja za životom koja je u tvojoj nutrini, ona je bijes koji si zadržao, želja, eros, užitak koji si sputao. Anksiozne osobe sile se ući u teške odnose, trude se, zahtijevaju od sebe previše, odveć ih je preplavio osjećaj dužnosti. Za njih život zahtijeva trajan napor. No nije tako. Nikakav napor nije živjeti, mi smo ti koji smo život učinili napornim, a anksioznost je simbol toga napora koji proizlazi iz činjenice da se opiremo onome što je u nama, istini koja se nalazi u našoj nutrini.
Lijek: „Možeš ti to!”
Gledaj na protjecanje života kao na rijeku i pusti da se osjećaji i odluke slobodno rađaju. Uzmi si vremena koje ti je potrebno da bi uredio stvari. Ne prisiljavaj se na frustrirajuće situacije. Budi svjestan onoga što se oko tebe događa. Možda ti je potrebna zdrava pobuna kako bi ponovno otkrio užitak koji si izgubio… Samo hrabro!
2. Usporedbe i sudovi
Za razliku od odraslih, djeca spontano naginju k tome da se sebi sviđaju i da se ne osuđuju. Kvasac nedostatka samopoštovanja nije urođen. Roditelji ih, kako bi ih „poticali”, navikavaju da čine stalne usporedbe između onoga što čine i ponašanja drugih. „Pogledaj dijete one gospođe, vidi kako je dobro”, jedna je od najdestruktivnijih rečenica koje roditelji mogu reći. Vrlo je vjerojatno da će dijete, kada odraste, misliti da su drugi uvijek bolji od njega, što će bez sumnje utjecati na njegove rezultate. Osim toga, nedostatak rezultata vodi u još veću nemogućnost ostvarivanja mogućnosti. Još je gore kada se donose konačni sudovi: „Ti u životu ništa nećeš napraviti, ti si kreten!”
Lijek: „Svatko je u redu!”
Prestani misliti na sve fraze koje su ti rekli. Ti to nisi. U tebi ima autentičnih dijelova koji se žele izraziti. Nastoj si dati dopuštenje da živiš odbacivši terete koje već tako dugo nosiš. Neka iziđe na vidjelo tvoj talent. Dobar si onakav kakav jesi.
3. Zavist
Trajni sudovi i usporedbe hrane sklonost k zavisti prema drugima koji nam se čine „sretnijima”, „inteligentnijima”, „ljepšima”. Uspjeh drugih postaje osobni poraz.
Lijek: „I ti si poseban.”
Ako si previše zavidan, znači da se ne voliš, da si ne želiš dobro. Stoga od ovoga časa, kada primijetiš zavist, nemoj je tjerati kao što si do sada činio: Nastoj shvatiti zašto je osjećaš. Slušaj je. Ako to učiniš, u tebi se otvara prigoda za rast. Jer ti ne vrijediš manje od drugih. I možeš postići svoje ciljeve ako počneš vjerovati u svoje mogućnosti. Sa zavišću gubiš vrijeme, zbog nje ćeš se loše osjećati i neće ti pomoći živjeti i ostvariti snove. Razmisli… i više se ljubi!
4. Perfekcionizam
Frustracija zbog neuspjela predavanja jedne od takozvanih životnih etapa ili strah da je nećemo moći doseći bude u nama osjećaje neprikladnosti kojima je teško upravljati. Tu je onda moguće dvoje: ili dopuštamo da nas slomi nedostatak samopoštovanja ili koristimo vlastite sposobnosti kako bismo postigli svoje ciljeve. Tako započinje utrka za usavršavanjem onih aspekata naše osobnosti koji nam se, u odnosu na model koji smatramo „dobitničkim”, čine nedostatnima. Izlažemo se zahvatima estetske kirurgije, kupujemo predmete koji lažno sugeriraju da živimo u blagostanju, prisiljavamo se na aktivnosti koje nas ne zanimaju kako bismo bili ,,u modi”, prihvaćamo podnošenje visoke doze stresa i dodatnoga posla kako bismo si mogli priuštiti životni standard kakav imaju drugi.
To je, ukratko, utrka koja vodi u nesreću. U njoj, u nakani da se „ojačamo” i „poboljšamo”, zapravo samo učvršćujemo uvjerenje da onakvi kakvi jesmo ne stojimo dobro.
Lijek: „Svijetu su potrebne i tvoje pogreške.
Nesavršenosti imaju svoj sjaj.” Odbacimo sheme, unaprijed propisana pravila, lažne potrebe, te naučimo slušati sebe, djelovati onako kako nam nalaže naša stvarna narav. Naš će duh tada sam pronaći kreativnost i blagostanje. Ničemu ne služi pokušavati biti ono što čovjek nije, igrati ulogu “lika koji traži pisca”. Naše je doba stvorilo silnu količinu psihičkih smetnja, a budući da se to nastavlja, statistike nam govore da će se broj takvih slučajeva sve više povećavati. To je jasan znak koji nam pokazuje da idemo u pogrešnome smjeru, da takav licemjerni način suočavanja sa životom rađa jedino time da se loše osjećamo.
Tebi koji čitaš ovu knjigu: ne zaustavljaj se samo na čitanju, nego nastoj da u tebi proklija novo „ti”, bogato onom izvornom biti, koja je tvoj jedini poziv i talent.
5. Kukanje:
Nakon čitanja ove knjige znaš zašto je peti ubojica samopoštovanja kukanje i jednako tako znaš kako izbjeći da ta navika dodatno snizi tvoje samopoštovanje.
Ako imaš vremena kukati, onda imaš vremena i za mijenjanje onoga zbog čega kukaš.
Izvor: bitno.net
