Krajem prosinca upozorio sam da će se 2022. pokazati mnogo teža od 2021. – godina kada su tržišta i gospodarstva diljem svijeta općenito dobro prošli, s rastom iznad svog potencijala nakon velike recesije 2020. godine – piše Nouriel Roubini za project-sydicate.org.
Do kraja 2021. godine postalo je očito da val inflacije neće biti samo privremen, da će neprestano mutirajući koronavirus i dalje sijati neizvjesnost diljem svijeta i da geopolitički rizici koji se naziru postaju sve akutniji. Prva među tri geopolitičke prijetnje koje sam spomenuo, piše Roubini, bilo je okupljanje vojnika ruskog predsjednika Vladimira Putina u blizini granice s Ukrajinom.
Nakon dva mjeseca stop-start diplomacije i loših pregovora od strane Kremlja, Rusija je sada pokrenula invaziju na Ukrajinu u punom razmjeru, u, kako američki dužnosnici kažu, operaciji “odrubljivanja glave” sadašnje demokratski izabrane vlade. Unatoč ponovljenim upozorenjima Bidenove administracije da Rusija ozbiljno namjerava krenuti u rat, slike ruskih tenkova i eskadrila helikoptera koje jure kroz Ukrajinu šokirale su svijet.
Sada moramo razmotriti ekonomske i financijske posljedice ovog povijesnog razvoja. Započnite s ključnim geopolitičkim zapažanjem: ovo je velika eskalacija Drugog hladnog rata, u kojem četiri revizionističke sile – Kina, Rusija, Iran i Sjeverna Koreja – osporavaju dugu globalnu dominaciju Sjedinjenih Država i međunarodnog poretka predvođenog Zapadom koje je stvorio nakon Drugog svjetskog rata. U tom kontekstu, ušli smo u geopolitičku depresiju koja će imati ogromne ekonomske i financijske posljedice daleko izvan Ukrajine.
Konkretno, sada je vjerojatniji pravi rat između velikih sila u sljedećem desetljeću. Kako novo hladnoratovsko rivalstvo između SAD-a i Kine nastavlja eskalirati, i Tajvan će sve više postajati potencijalno žarište, suprotstavljajući Zapad novonastalom savezu revizionističkih sila.
Stagflacijska recesija
Sada je veliki rizik da će tržišta i politički analitičari podcijeniti implikacije ove promjene geopolitičkog režima. Do zatvaranja tržišta 24. veljače – na dan invazije – američka tržišta dionica porasla su u nadi da će ovaj sukob usporiti spremnost američkih Federalnih rezervi i drugih središnjih banaka da podignu referentne stope. Ali ukrajinski rat nije samo još jedan manji, ekonomski i financijski beznačajan sukob kakav smo vidjeli na drugim mjestima posljednjih desetljeća. Analitičari i investitori ne smiju napraviti istu grešku koju su učinili uoči Prvog svjetskog rata, kada gotovo nitko nije vidio da dolazi veliki globalni sukob. Današnja kriza predstavlja geopolitički kvantni skok. Njegove dugoročne implikacije i značaj teško se mogu precijeniti.
Što se tiče gospodarstva, globalna stagflacijska recesijaRecesija (engl. recession) predstavlja povremena usporavanja... sada je vrlo vjerojatna. Analitičari se već pitaju mogu li Fed i druge velike središnje banke postići meko slijetanje iz ove krize i njezinih posljedica. Ne računajte na to. Rat u Ukrajini potaknut će ogroman negativni šok opskrbe u globalnoj ekonomiji koja se još uvijek otežava od COVID-19 i jednogodišnjeg jačanja inflatornih pritisaka. Šok će smanjiti rast i dodatno povećati inflaciju u trenutku kada inflacijska očekivanja već postaju neusidrena.
Kratkoročni utjecaj rata na financijsko tržište već je jasan. Suočeni s velikim stagflatornim šokom za smanjenje rizika, globalne dionice će se vjerojatno pomaknuti iz trenutnog raspona korekcije (-10%) na teritorij medvjeđeg tržišta (-20% ili više). Prinosi na sigurne državne obvezniceObveznica (engl. bond), ili zadužnica (obligacija), dužni... će neko vrijeme pasti, a zatim će porasti nakon što se inflacija zaustavi. Cijene nafte i prirodnog plina dodatno će rasti – na znatno iznad 100 dolara po barelu – kao i cijene mnogih drugih roba budući da su i Rusija i Ukrajina glavni izvoznici sirovina i hrane. Valute sigurnog utočišta poput švicarskog franka će ojačati, a cijene zlata će dodatno rasti.
Gospodarski i financijski posljedice rata i rezultirajući stagflatorni šok bit će, naravno, najveći u Rusiji i Ukrajini, a zatim u Europskoj uniji, zbog svoje velike ovisnosti o ruskom plinu. Ali čak će i SAD patiti. Budući da su svjetska energetska tržišta tako duboko integrirana, skok globalnih cijena nafte – predstavljen Brent benchmarkom – snažno će utjecati na cijene američke sirove nafte (West Texas Intermediate). Da, SAD je sada manji neto izvoznik energije; ali će makrodistribucija šoka biti negativna. Dok će mala skupina energetskih tvrtki ostvariti veću dobit, kućanstva i poduzeća doživjet će veliki cjenovni šok, što će ih dovesti do smanjenja potrošnje.
S obzirom na ovu dinamiku, čak će i inače snažno američko gospodarstvo pretrpjeti naglo usporavanje, naginjući se prema recesiji rasta. Pooštreni financijski uvjeti i rezultirajući učinci na povjerenje poduzeća, potrošača i ulagača pogoršat će negativne makro posljedice ruske invazije, kako u SAD-u tako i na globalnoj razini.
Nadolazeće sankcije protiv Rusije – koliko god velike ili ograničene bile i koliko god bile potrebne za buduće odvraćanje – neizbježno će naštetiti ne samo Rusiji nego i SAD-u, Zapadu i tržištima u nastajanju. Kao što je američki predsjednik Joe Biden više puta jasno rekao u svojim javnim izjavama američkom narodu, “obrana slobode imat će troškove i za nas, ovdje kod kuće. Moramo biti iskreni u vezi s tim.”
Štoviše, ne može se isključiti mogućnost da će Rusija na nove sankcije Zapada odgovoriti vlastitom protumjerom: naglim smanjenjem proizvodnje nafte kako bi još više povisila svjetske cijene nafte. Takav bi potez donio neto korist za Rusiju sve dok je dodatno povećanje cijena nafte veće od gubitka izvoza nafte. Putin zna da zapadnim gospodarstvima i tržištima može nanijeti asimetričnu štetu jer je veći dio posljednjeg desetljeća proveo gradeći ratnu škrinju i stvarajući financijski štit od dodatnih ekonomskih sankcija.
Kontrola štete je ograničena
Duboki stagflatorni šok također je scenarij noćne more za središnje banke, koje će biti proklete ako reagiraju, a proklete ako ne reagiraju. S jedne strane, ako im je prvenstveno stalo do rasta, trebali bi odgoditi povećanja kamatnih stopa ili ih sporije provoditi. No, u današnjem okruženju – gdje inflacija raste, a središnje banke su već iza krivulje (kasne sa povećanjem kamatnih stopa) – sporije pooštravanje politike moglo bi ubrzati nestabilnost inflacijskih očekivanja, dodatno pogoršavajući stagflacijuU ekonomiji, stagflacija ili recesijska inflacija je situaci....
S druge strane, ako središnje banke zagrizu metak i ustraju u namjeri povećanja kamatnih stopa, recesija koja prijeti postat će teža. InflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... će se boriti višim nominalnim i realnim kamatnim stopamaKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji..., povećavajući cijenu novca, a time i prigušivati cjelokupno gospodarstvo. Gledali smo ovaj film već dva puta, uz šokove cijena nafte 1973. i 1979. Današnja će repriza biti gotovo jednako ružna.
Iako bi se središnje banke trebale agresivno suočiti s povratkom inflacije, najvjerojatnije će je pokušati neadekvatno tretirati, kao što su to činile 1970-ih. Oni će tvrditi da je problem privremen i da monetarna politika ne može utjecati ili poništiti egzogeni negativni šok ponude. Kada dođe trenutak istine, vjerojatno će trepnuti, odlučivši se za sporiji tempo monetarnog pooštravanja kako bi izbjegli izazivanje još teže recesije. Ali to će daljnja očekivanja inflacije učiniti nestabilnima.
Političari će u međuvremenu pokušati ublažiti negativni šok ponude. SAD će pokušati ublažiti povećanje cijena benzina povlačenjem svojih strateških rezervi nafte i poticanjem Saudijske Arabije da iskoristi svoje rezervne kapacitete za povećanje vlastite proizvodnje nafte. Ali ove mjere će imati samo ograničen učinak, jer će rašireni strah od daljnjih skokova cijena rezultirati globalnim gomilanjem zaliha energije.
U ovim novim okolnostima, SAD će osjećati još veći pritisak da postigne modus vivendi s Iranom – još jednim potencijalnim izvorom nafte – oživljavanjem nuklearnog sporazuma iz 2015. godine. Ali Iran je zapravo u savezu s Kinom i Rusijom, a njegovi čelnici znaju da bi svaki dogovor koji danas učine mogao biti odbačen 2025. ako Donald Trump ili netko ko liči na Trumpa dođe na vlast u SAD-u. Stoga je malo vjerojatan novi nuklearni sporazum s Iranom. Što je još gore, u nedostatku istog, Iran će nastaviti unaprijediti svoj nuklearni program, povećavajući rizik da će Izrael pokrenuti napad na njegova postrojenja. To bi izazvalo dvostruki negativan šok opskrbe globalnoj ekonomiji. Rezultat je da će različita geopolitička ograničenja ozbiljno ograničiti sposobnost Zapada da se suprotstavi stagflatornom šoku koji je nanio rat u Ukrajini.
Novi-stari problem
Zapadni čelnici se također ne mogu osloniti na fiskalnu politiku kako bi se suprotstavili učincima ukrajinskog šoka koji usporavaju rast. Kao prvo, SAD i mnoga druga napredna gospodarstva ostaju bez fiskalnog streljiva, povukli su sve mjere kao odgovor na pandemiju COVID-19. Vlade su gomilale sve neodržive deficite, a servisiranje tih dugova postat će puno skuplje u okruženju viših kamataKamata je cijena uporabe tuđih novčanih sredstava. Kamate ....
Štoviše, fiskalni poticaj je pogrešan politički odgovor na stagflacijski šok ponude. Iako može smanjiti negativni utjecaj šoka na rast, to će povećati inflatorni pritisak. A ako se kreatori politike oslanjaju i na monetarnu i na fiskalnu politiku u odgovoru na šok, stagflatorne posljedice postat će još teže, zbog pojačanog učinka na inflacijska očekivanja.
Ogromne monetarne i fiskalne politike poticaja koje su vlade provodile nakon globalne financijske krize 2008. nisu bile inflatorne jer je izvor tog šoka bio na strani potražnje, potaknute kreditnom krizom u vrijeme kada je inflacija bila niska i ispod cilja. Današnja situacija je potpuno drugačija. Suočeni smo s negativnim šokom ponude u svijetu u kojem inflacija već raste i znatno je iznad cilja.
Primamljivo je misliti da će sukob Rusije i Ukrajine imati samo manji i privremeni gospodarski i financijski učinak. Uostalom, Rusija predstavlja samo 3% globalne ekonomije (a Ukrajina mnogo manje). Ali arapske države koje su uvele embargo na naftu 1973. i revolucionarni Iran 1979. predstavljale su čak i manji udio u globalnom BDP-u nego Rusija danas.
Globalni utjecaj Putinovog rata bit će kanaliziran kroz naftu i prirodni plin, ali se tu neće zaustaviti. Posljednji učinci zadat će snažan udarac globalnom povjerenju u vrijeme kada je krhki oporavak od pandemije već ulazio u razdoblje dublje neizvjesnosti i rastućih inflatornih pritisaka. Učinci ukrajinske krize – i šire geopolitičke depresije koju ona nagovještava – bit će sve samo ne prolazni.
