Na poslovnim sastancima i društvenim okupljanjima često se događa da jedna osoba preuzme cijeli razgovor. To može biti frustrirajuće, osobito kada i drugi imaju što za reći. U takvim situacijama važno je znati kako se uključiti bez da djelujemo nepristojno ili konfrontacijski.
Prekidanje nije uvijek negativno
Mnogi izbjegavaju prekidanje razgovora jer smatraju da je to neuljudno ponašanje. Međutim, u profesionalnom kontekstu, ponekad je nužno preuzeti riječ. Ako se osoba ne oglasi na vrijeme, njezine misli mogu ostati neizrečene i neprimijećene. Sudjelovanje u razgovoru ne znači dominaciju, nego ravnotežu u dijeljenju ideja.
Prvi korak je promjena stava prema samom činu prekidanja. Prekidanje se ne mora gledati kao negativno, već kao doprinos. S pravim mentalnim okvirom, lakše je prepoznati trenutak za uključivanje u razgovor.
Jedna učinkovita strategija jest započeti s izgovaranjem imena osobe koja trenutačno govori. Psihološka istraživanja pokazuju da mozak odmah reagira kada čujemo vlastito ime. Time se prirodno stvara mali zastoj u govoru, koji se može iskoristiti za preusmjeravanje teme.
Potvrdite što je prethodno rečeno
Kada se dobije pažnja sugovornika, važno je potvrditi što je prethodno rečeno, a zatim nježno preusmjeriti razgovor. To se može učiniti jednostavnim rečenicama koje pokazuju suradnički duh i priznanje tuđih ideja. Na primjer:
„Marta, sviđa mi se kako si postavila problem. Podsjeća me na sličnu situaciju iz prošlog projekta.“
„Ivane, zanimljiv ti je prijedlog oko budžeta. No što ako uključimo i marketinški tim u tu odluku?“
Ovakvi izrazi pokazuju da se pažljivo slušalo, ali i nude priliku za širenje teme. Ljudi cijene kad se njihovo mišljenje priznaje, što olakšava nastavak dijaloga.
Neke od neutralnih fraza
Ako je teško pronaći pravi trenutak za upadanje u razgovor, korisna je i neutralna fraza:
„[Ime osobe], mogu li se samo kratko nadovezati?“
Ovo je jednostavan, ali moćan način da se dobije prostor bez stvaranja napetosti.
Primjeri takvog pristupa mogu izgledati ovako:
„Tina, mogu li se brzo uključiti? Volio bih predstaviti jedan dodatni kut gledanja.“
„Marko, smijem li se ubaciti? Zanimala bi me i perspektiva financijskog tima na ovo.“
Naravno, postoje situacije kada ni ovi pristupi ne donose rezultat. Ako osoba i dalje ne popušta, vrijeme je za odlučniji korak. U tom slučaju, najbolje je biti izravan, ali i dalje pristojan. Ključ je jasno izreći što pokušavamo napraviti i zašto.
Na primjer:
„Petre, tvoje mišljenje je važno, ali želimo čuti i druge. Je li u redu da netko drugi sada govori?“
„Marija, znamo da ti je ovo važno, ali želimo čuti i što misli Filip. Može li on podijeliti svoje mišljenje?“
Na ovaj način se stvara prostor poštovanja za sve sudionike razgovora. Cilj nije dominacija, već ravnoteža i uključivost. Kada se svi osjećaju saslušano, razgovor postaje konstruktivniji i produktivniji.
U konačnici, nije poanta biti najglasniji u prostoriji. Poanta je govoriti promišljeno, samouvjereno i s namjerom. Ako netko stalno preuzima riječ, vjerojatno i ostali osjećaju isto nezadovoljstvo.
Primjena ovih strategija može pomoći u stvaranju pozitivne atmosfere u kojoj se svi sudionici osjećaju cijenjeno. Kada se komunicira s poštovanjem i sigurnošću, lakše je istaknuti vlastite ideje i doprinijeti zajedničkom cilju.
Izvor: CNBC; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
