Logično, kada naručimo određenu robu ili uslugu želimo da bude isporučena u dogovorenom terminu. Kašnjenje robe nije nemoguće jer su tijekom isporuke mogući određeni poremećaji bilo kod dobavljača bilo tijekom transporta.
Svjesni smo da kašnjenje nosi sa sobom:
- poremećaje u proizvodnji,
- kašnjenje prema krajnjim kupcima
- nemogućnost dovršetka projekta na vrijeme
- i slično
Prsti se tada upiru – u nabavu!
Da, nabava bi svakako trebala imati informacije gdje se roba koja je naručena u svakom trenutku nalazi, međutim stvari nisu uvijek tako jednostavne.
Praksa pokazuje drugačije. I gdje je tu odgovornost nabave?
Nabava određene podatke ponekad ne može imati, jer nije posložen proces same nabave u skladu s traženim odgovornostima, piše Profitiraj.
Neovisno govorimo li o mikro poduzećima i malim poduzećima gdje jedna osoba odrađuje nabavu, uz ostale poslove s kojima se bavi, ili govorimo o odjelu nabave s 10 zaposlenika ili više, mora se točno znati tko i po kojim pravilima naručuje robu i preuzima odgovornost samog procesa nabave.
Greške najčešće nastaju kada:
- interni korisnik prekasno pošalje zahtjeva za nabavu i nabava tada gasi požar i traži brza rješenja kako bi smanjila kašnjenje. To uglavnom ima za posljedicu nemogućnost kvalitetnih pregovora, kupnju robe od neprovjerenog dobavljača ili kupnju robe neodgovarajuće kvalitete.
- interni korisnik s dobavljačima dogovara nabavu mimo znanja odjela nabave gdje od nabave očekuje “samo” da pošalje narudžbenice. Nabava je opet u nemogućnosti pregovora, nema kontrole po kojim i kakvim uvjetima je dogovorena nabava.
Kada se nabava događa mimo nabave ne očekujte čuda!
Sam proces nabave i uloge internih korisnika potrebno je definirati prije nego stigne do nabave.
Da, roba kasni i nabava je odjel koji mora imati informaciju zašto je do toga došlo. A to je moguće u uvjetima kada su odgovornosti i obveze unutar procesa nabave jasno posložene.
