Trebate govoriti u javnosti, ali koljena vam klecaju i prije nego što dođete do podija. Želite proširiti svoju mrežu, ali radije biste skočili s mosta nego se razgovarali sa strancima. Govor na sastancima unaprijedio bi vaš ugled na poslu, ali bojite se da ćete reći pogrešnu stvar. Situacije poput ovih – one koje su važne profesionalno, ali osobno zastrašujuće – su, nažalost, sveprisutne. Jednostavan odgovor na ove situacije je izbjegavanje. Tko se želi osjećati tjeskobno ako to ne mora?
Ali problem je, naravno, u tome što ti zadaci nisu samo neugodni; također su neophodni. Kako rastemo i učimo na svojim poslovima i u svojim karijerama, stalno se suočavamo sa situacijama u kojima moramo prilagoditi svoje ponašanje. To je jednostavno realnost svijeta u kojem danas radimo. A bez vještine i hrabrosti da napravimo iskorak, možemo propustiti važne prilike za napredak. Kako mi kao profesionalci možemo prestati graditi svoj život na izbjegavanju ovih neugodnih, ali profesionalno korisnih zadataka?
Prvo, budite iskreni prema sebi. Kad ste odbili tu priliku da govorite na velikoj industrijskoj konferenciji, je li to doista zato što niste imali vremena ili ste se bojali stati na pozornicu i predstaviti se? A kada se niste suočili s tim kolegom koji vas je potkopavao, je li to doista zato što ste osjećali da će on na kraju prestati, ili je to bilo zato što ste se bojali sukoba? Napravite inventuru isprika koje ste skloni koristiti u izbjegavanju situacija izvan vaše zone komfora i zapitajte se jesu li one doista legitimne. Da vam je netko drugi ponudio te iste isprike za svoje ponašanje, biste li to vidjeli kao isprike ili legitimne razloge za odbijanje? Odgovor nije uvijek jasan, ali nikada nećete moći prevladati inerciju, a da prije svega niste iskreni o svojim motivima.
Zatim, prilagodite ponašanje. Vrlo malo ljudi muči se u svakoj pojedinoj verziji teške radne situacije. Općenito, možda će vam biti teško voditi male razgovore, ali bit će vam lakše ako je tema nešto o čemu znate puno. Ili vam može biti teško umrežiti se, osim kada je to jako malo okruženje.
Prepoznajte ove prilike i iskoristite ih – nemojte ovu varijabilnost pripisati slučajnosti. Mnogi se ljudi bore izaći izvan svojih zona udobnosti na poslu i u svakodnevnom životu. Često imamo mnogo više prostora nego što vjerujemo kako bismo te zadatke učinili manje nepodnošljivima. Često možemo pronaći način da prilagodimo ono što moramo učiniti kako bismo ga učinili dovoljno podnošljivim oblikujući situacije na način koji umanjuje nelagodu. Na primjer, ako osjećate mučninu od razgovora s velikim grupama tijekom velikih, bučnih okupljanja, pronađite miran kutak u tom okruženju za razgovor ili izađite van u hodnik ili izvan zgrade. Ako mrzite javne govore i umrežavanje, ali se osjećate malo ugodnije u malim grupama, potražite prilike za razgovor s manjim grupama ili dogovorite intimne sastanke uz kavu s onima s kojima se želite umrežiti.
Konačno, odvažite se. Da biste izašli iz svoje zone udobnosti, morate to učiniti, čak i ako je neugodno. Uspostavite mehanizme koji će vas prisiliti da isprobate i možda ćete otkriti da ono čega ste se u početku bojali nije tako loše kao što ste mislili.
Na primjer, u prošlosti je Andy Molinsky, imao strah govoriti u javnosti. U diplomskoj školi pohađao je sat javnog nastupa i profesor nam je zadao držanje govora – koristeći bilješke – svaki sat. Zatim, nakon trećeg ili četvrtog sata, rečeno nam je da predamo svoje bilješke i da improvizirano govorimo. Bio je prestravljen, kao i svi ostali na tečaju, ali znate što? Zapravo je djelovalo. Dobro je prošao, kao i svi ostali. Zapravo, govor bez bilješki na kraju je bio mnogo učinkovitiji, govor mu je bio prirodniji i autentičniji. Ali bez ovog mehanizma koji ga je natjerao na akciju, možda se nikad ne bih odvažio.
Počnite malim koracima. Umjesto da odmah održite govor na industrijskom događaju, prijavite se za tečaj javnog nastupa. Umjesto da govorite u dvorani za sastanke, pred svojim nadređenima, počnite govoreći na manjim sastancima s kolegama da vidite kakav je osjećaj. I dok ste već kod toga, pogledajte možete li angažirati bliskog prijatelja ili kolegu da vam ponudi savjet i ohrabrenje prije izazovne situacije.
Možda se spotaknete, ali to je u redu. Zapravo, to je jedini način na koji ćete naučiti, pogotovo ako znate cijeniti da su pogrešni koraci neizbježan – i zapravo bitan – dio procesa učenja. Na kraju, iako se možda osjećamo nemoćno u situacijama izvan naše zone komfora, imamo više moći nego što mislimo. Dakle, pokušajte. Budite iskreni prema sebi, prilagodite se ponašanju i odvažite se. Pretpostavljam da ćete biti zadovoljni što ste si dali priliku rasti, učiti i proširivati svoj profesionalni repertoar.
Izvor: Harvard Business Review
