Ruska invazija na Ukrajinu i sveobuhvatne sankcije koje su Sjedinjene Države i Europa nametnule Rusiji kao odgovor, pokrenule su ekonomske poremećaje na više razina. Kako bi se obuzdale njihove dugoročne posljedice, države moraju odmah početi raditi na planovima oporavka – piše Project Syndicate.
Izravne posljedice rata
Nepotrebno je reći da su ukrajinsko i rusko gospodarstvo najteže pogođeni. Gospodarska aktivnost u Ukrajini vjerojatno će se ove godine smanjiti za više od trećine, što će pogoršati brzo eskalirajuću humanitarnu krizu. Rat je već doveo do više od 750 civilnih žrtava i natjerao 1,5 milijuna Ukrajinaca da pobjegnu u susjedne zemlje, dok su milijuni više u pokretu unutar zemlje..
Iako Rusija ne trpi ljudsku patnju velikih razmjera ili fizičko uništenje, njezino gospodarstvo također će se smanjiti za oko trećinu, zbog neviđene težine sankcija pod kojima je sada. Konkretno, zamrzavanje imovine središnje banke i isključenje odabranih ruskih banaka iz SWIFT-a, sustava koji omogućuje većinu međunarodnih bankovnih plaćanja, bacaju rusko gospodarstvo na koljena. Dodatno, sankcije koje su samoinicijativno uvele kompanije od Applea do BP-a, povećavaju štetu ruskom gospodarstvu.
Rusija je sada suočena sa uvođenjem ozbiljnih deviznih ograničenja, ogromnim nestašicama robe, propadanju rublje, rastućim zaostacima u plaćanju i očekivanju stanovništva da će se stvari pogoršati prije nego što krenu na bolje. Ova slika ima mnogo toga zajedničkog s onim što se u Moskvi moglo vidjeti u kolovozu 1998.
Sa svoje strane, Rusiji će biti vrlo teško ponovno uspostaviti ekonomske, financijske i institucionalne veze s vanjskim svijetom, posebice sa Zapadom. To će kočiti konačni gospodarski oporavak, koji će ovisiti o težnji za nizom složenih i skupih unutarnjih restrukturiranja s institucionalnim, političkim i društvenim dimenzijama.
Neizravne posljedice – povratni udarac krize
Ali ekonomske posljedice rata neće biti ograničene na zemlje koje se u njemu bore. Zapad je već počeo osjećati “stagflacijski” povratni udarac krize. Postojeći inflatorni pritisci bit će pojačani porastom cijena roba, uključujući energiju i pšenicu. U međuvremenu je započeo još jedan krug poremećaja u lancu opskrbe, a troškovi prijevoza ponovno rastu. Poremećeni trgovački putovi vjerojatno će dodatno utjecati na smanjenje rasta.
Opseg štete koju takav razvoj situacije prouzrokuje uvelike će varirati, kako među zemljama tako i unutar njih. U nedostatku pravodobnog odgovora politike, napredna gospodarstva trebala bi očekivati niži rast, pogoršanje nejednakosti i veće razlike u uspješnosti među zemljama. Sveukupno gledano, SAD će vjerojatno nadmašiti Europu, koja će vjerojatno kliziti u recesiju, zahvaljujući većoj unutarnjoj otpornosti i agilnosti američkog gospodarstva, premda će lanjski neuspjeh američkih Federalnih rezervi da pravodobno reagira na inflaciju o kojem smo veći pisali – povijesna pogreška politike – potkopati fleksibilnost politike.
S obje strane Atlantika može se očekivati povećana – i ponekad uznemirujuća – volatilnost tržišta. Financijski gubici bit će veći u Europi, a određeni sektori – posebice određene banke i energetske tvrtke – biti će jako pogođeni.
Prelijevanje krize
Ekonomske i financijske razlike će se povećati i drugdje u svijetu. Neki proizvođači sirovina mogu ostvariti dovoljno dobiti od viših izvoznih cijena kako bi nadoknadili gubitke uzrokovane nižim globalnim rastom. No, daleko veći broj zemalja – posebice onih koje se nalaze u blizini zaraćenih zemalja, i krhkih gospodarstava u razvoju – suočit će se s pritiskom iz nekoliko izvora, uključujući nepovoljne uvjete trgovine, migracijske tokove, jačanje američkog dolara, smanjenu globalnu potražnju i nestabilnost financijskog tržišta.
Uvoznici robe teško će se nositi s iznenadnim porastom cijena koje je teško prenijeti na potrošače i koje je teško subvencionirati. Potencijalni učinak mogao bi uključivati više restrukturiranja duga. Osim ako kreatori politike ne budu tražili pravovremene odgovore, najslabija gospodarstva suočavaju se s mogućnošću nereda u vezi s nedostatkom hrane.
Posljedice na multilateralizam
Zatim je tu negativan utjecaj na budućnost multilateralizma, još jedna bitna posljedica. Kratkoročno gledano, Zapad je ponovno potvrdio svoju dominaciju nad međunarodnim sustavom koji je izgradio nakon Drugog svjetskog rata. No, trebalo bi očekivati ozbiljan dugoročni izazov od intenziviranja napora predvođenih Kinom da se za, jedan po jedan, ekonomski ili financijski sustav izgradi alternativni sustav.
Često se kaže da se u svakoj strašnoj krizi krije velika prilika. Iako je imperativ da se zemlje nastave okupljati kako bi se suprotstavile ruskoj invaziji na Ukrajinu, također je od vitalnog značaja da poduzmu pravodobne mjere za ublažavanje dugoročnih gospodarskih rizika koje sukob izaziva – pa čak i za jačanje buduće otpornosti i suradnje.
Svijet se pokazao u odgovor na izazove nakon Drugog svjetskog rata. Sada se mora usredotočiti na osiguravanje sličnog odgovora jednom kada se mir vrati u Ukrajinu i Europu.
