Još od davnina, ljudi su nastojali pronaći učinkovite tehnike za upravljanje svojim osjećajem gnjeva i ljutnje. Nedavna studija japanskih znanstvenika otkrila je da pisanje vlastitih reakcija na negativne događaje na papir ima oslobađajući učinak.
Čak je i rimski filozof Seneka vjerovao da vlastita ljutnja može nanijeti više štete nego tuđa nepravda. U svom djelu “De Ira” ponudio je savjete kako ju izbjeći, što je zabilježeno još u 45. godini prije Krista.
Psiholozi su također predložili suvremene metode. Poput fizičkih aktivnosti kao što su vožnja sobnog bicikla ili udaranje boksačke vreće u teretani, kao način za upravljanje ljutnjom.
Nova istraživanja sugeriraju da čak i jednostavno uništavanje papira može biti korisno u upravljanju ljutnjom. Osim što je pristupačnije, pokazalo se da je i učinkovito u trenucima frustracije.
Japanski znanstvenici su otkrili da zapisivanje vlastitih reakcija na negativne događaje na papir, koji se zatim razderu, zgužvaju u lopticu i bacaju u kantu za smeće, ima oslobađajući učinak.
“Očekivali smo da će naša metoda donekle smanjiti ljutnju kod ispitanika”, rekao je Nobuyuki Kawai, voditelj istraživanja sa Sveučilišta Nagoya. “No bili smo iznenađeni što je ljutnja gotovo u potpunosti nestala kod nekih pojedinaca.”
Istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Scientific Reports on Nature, istražuje vezu između pisane riječi i smanjenja ljutnje, te kako interakcija s fizičkim objektima može utjecati na raspoloženje osobe. Znanstvenici su istaknuli primjer u kojem osobe koje žele osvetiti bivšem partneru mogu uništiti predmete poput pisama ili poklona.
Heuristika magične zaraze
Rezultati se temelje na psihološkom fenomenu “heuristike magične zaraze”. Prema njemu, ljudi vjeruju da njihove radnje na objektima povezanim s određenom osobom mogu utjecati na tu osobu. U ovom slučaju, oslobađanje od negativnog fizičkog objekta, poput lista papira, dovodi do nestanka izvorne emocije. Ovaj fenomen proizlazi iz uvjerenja da se “srž” pojedinca može manifestirati kroz njegovu fizičku imovinu.
U okviru studije, pedeset studenata je zamoljeno da napišu svoje mišljenje o nekom društvenom problemu, kao što je zabrana pušenja na javnim mjestima.
Nakon što su znanstvenici namjerno ocijenili radove sudionika niskim ocjenama, koje su obuhvatile inteligenciju, interes, susretljivost, logičko zaključivanje i donošenje racionalnih odluka, dodali su i uvredljive komentare kao što je: “Ne mogu vjerovati da obrazovana osoba može imati ovakvo mišljenje. Nadam se da će ova osoba nešto naučiti tijekom studija na našem sveučilištu.”
Nakon što su dobili ove negativne povratne informacije, sudionici su zapisali svoje ljutite misli na komadu papira. Jednoj grupi je rečeno da zgužva papir i baci ga u koš za smeće ili da ga zadrži u fascikli na svome stolu. Drugoj skupini je rečeno da iskida papir ili ga odloži u plastičnu kutiju.
Razina ljutnje kod pojedinaca koji su bacili svoje papire u kantu za otpad ili ih potpuno razderali nestala je. Dok je skupina studenata koji su zadržali tiskane kopije papira osjetila samo blagu smanjenu razinu gnjeva.
Ovo otkriće japanskih psihologa može pružiti uvid u porijeklo japanske kulturološke tradicije poznate kao “hakidashisara” (što se odnosi na “bacač tanjura” ili “bacač jela”).
Tradicija “hakidashisara” prakticira se u svetištu Hiyoshi u Kiyosu, nedaleko od Nagoye. To je manifestacija koja se održava jednom godišnje, tijekom koje posjetitelji razbijaju male diskove koji simboliziraju ili predstavljaju stvari koje ih ljute, što rezultira osjećajem olakšanja.
Izvor: poslovni.hr
