Prošlo je više od 15 godina od vrućine globalne financijske krize, kada su Lehman Brothers, Bear Stearns i Royal Bank of Scotland (između ostalih) propali. U to su vrijeme velike banke zaslužile plimni val osude koji im je došao, te su uredno prihvatile ogromna povećanja kapitalnih zahtjeva, zabrane dividendi i druge kontrole raspodjela i plaća.
No, je li se raspoloženje konačno promijenilo? Jesu li političke reputacije banaka rehabilitirane sada kada su se razaranja financijske krize povukla u prošlost i nakon pandemije u kojoj su banke bile dio rješenja, a ne izvor problema? Odgovori na takva pitanja uvelike ovise o geografiji.
Na primjer, ako se nalazite u Sjedinjenim Državama, tri značajne propasti banaka 2023. – Silicon Valley Bank, First Republic i Signature Bank – mogle bi vas navesti da očekujete da su banke sada tiše. No, to nije spriječilo američke banke da zauzmu agresivan stav u odnosu na prijedloge američke središnje banke za rigoroznu provedbu završnog dijela kapitalnih reformi Basela 3.
Regulatori su ove reforme nazvali “Basel 3.1”. To sugerira da su one samo vježba pospremanja za rješavanje nekoliko labavih stvari. Ali američke banke preferiraju “Basel Endgame”, koji ima prilično različite konotacije. Bank Policy Institute – trgovačka grupa bankarske industrije – objavljivala je oglase upozoravajući da bi prijedlozi opteretili obitelji i mala poduzeća višim troškovima zaduživanja ili čak gubitkom pristupa kreditima.
Ono što je normalno u SAD, teško je zamislivo u Europi
Prerano je reći hoće li Fed biti dirnut ovom kampanjom. No teško je takvo što zamisliti u Europi. Teško da bi europske banke imale dovoljno samopouzdanja da svoje argumente o kapitalnim zahtjevima – a one ih doista imaju – iznesu na sud javnog mnijenja. Gdje je “porota” i dalje snažno protiv njih.
Kako su kamatne stopeKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji... rasle, profitabilnost banaka je porasla nakon nekoliko loših godina. Gledajući prihode od povećanja poreza koji bi čak mogli biti popularni, mnoge su europske zemlje uvele posebne porezne režime usmjerene na bankarski sektor. Španjolska je uvela porez na prihode, a ne samo na dobit. A slično je nedavno najavila i Slovačka. Novi talijanski porezni režim je bizantske složenosti, ali će povećati neke dodatne prihode. A Belgija je plasirala izdanje državnih obveznica usmjerenih na stanovništvo. Izričito osmišljenih kako bi povukle depozite iz bankarskog sektora, gdje, prema mišljenju vlade, nisu bili pravilno plaćeni.
Nije iznenađenje da su vlade i na ljevici, kao u Španjolskoj, i na desnici, kao u Italiji, došle do sličnih zaključaka o bankarstvu. Socijalistički birači nikada nisu voljeli bankare. A europsko ekstremno desno krilo – koje je u usponu gotovo posvuda – uvijek je koketiralo s retorikom o bankarskim zavjerama, obično s Rothschildom ili dvojicom koji vrebaju u sjeni.
Velika Britanije – između SAD i Europe
Kao i obično, Ujedinjeno Kraljevstvo je u sredini između SAD-a i Europe. Iako nije uvela nova ciljana povećanja poreza, već ima poseban bankovni porez koji datira više od desetljeća. Velik dio političkog pritiska u posljednje vrijeme bio je usmjeren na percepciju da banke sporo prenose povećanje kamataKamata je cijena uporabe tuđih novčanih sredstava. Kamate ... na štediše. Sukladno tome, vlastiti planovi Basel 3.1 Banke Engleske (BOE) nešto su stroži od onih predviđenih s druge strane kanala.
Ipak, Vlada je poduzela jednu mjeru koja će sigurno razveseliti (nekoliko) bankara: ukinula je ograničenja na bonuse. Godine 2014. Europsko bankovno tijelo ograničilo je bonuse bankara na 100% osnovne plaće ili 200% uz izričito odobrenje dioničara. BOE se u to vrijeme usprotivio ovoj politici, tvrdeći da bi povećanje fiksnog udjela plaća investicijskih bankara i trgovaca njihove institucije učinilo ranjivijima u krizi.
Ukidanjem ograničenja, Ujedinjeno Kraljevstvo će učiniti američke banke u Londonu privlačnijim za regrute od svojih europskih kolega (Barclays će biti jedina britanska banka koja će biti posebno pogođena, jer je jedina koja još uvijek ima značajne operacije investicijskog bankarstva).
Europske banke drže “jezik za zubima”
Stoga se moglo očekivati da će banke EU tvrditi da bi gornju granicu trebalo ukloniti na cijelom kontinentu. No, do sada su držali jezik za zubima. Neprijateljstvo prema bankarima ostaje jako unutar Europske unije, a izbori za Europski parlament dolaze u lipnju. Oglasna kampanja u američkom stilu koja zahtijeva sedmeroznamenkaste bonuse za posrnule trgovce derivatima možda neće izazvati željenu reakciju.
Dakle, izgleda da će europske banke ostati nevoljene i neslobodne, dok će američke banke nastaviti stjecati tržišni udio u Europi, pri čemu cijene njihovih dionica (u odnosu na knjigovodstvenu vrijednost) rastu znatno više od onih banaka u EU ili UK. Teško da je ovo idealno. Sa svojim gospodarstvom koje se bori da oporavi zamah nakon COVID-19 i ratom u Ukrajini, Europi je potreban konkurentan bankarski sustav. Njegovo regulatorno i porezno okruženje trebalo bi odrediti racionalnom analizom, a ne sjećanjima na grijehe iz prošlosti. Mario Draghi, kojeg je Europska komisija zadužila da istraži načine jačanja konkurentnosti kontinenta, trebao bi to imati na umu.
Prijevod i prilagodba: financa.ba | Izvor: Howard Davies, project-syndicate.org
