U suvremenom poslovnom okruženju sve su izraženiji novi izazovi za vlasnike poduzeća povezani s načinom na koji zaposlenici napuštaju radna mjesta. Dva su glavna trenda u otpuštanjima koja trenutno dominiraju – otkazi iz odmazde te ostajanje nezainteresiranih zaposlenika na pozicijama koje ne žele.
Dramatični otkazi i strah koji zadržava zaposlenike na poslu
Prvi trend odnosi se na one koji daju otkaz na nagao i dramatičan način, često stvarajući značajne probleme poslodavcima. Takvi zaposlenici odlaze iznenada, u ključnim trenucima, što može ozbiljno narušiti poslovne procese. S druge strane, postoji grupa radnika koji, iz straha od negativnih reakcija uprave, ostaju na poslu iako su izgubili motivaciju i želju za radom. Oni često čekaju dugo prije nego što odluče dati otkaz.
Unatoč nesigurnosti na tržištu rada i mogućim ekonomskim posljedicama, mnogi radnici i dalje planiraju promjenu posla. Prema nekim istraživanjima, više od polovice zaposlenih razmišlja o napuštanju radnog mjesta. Među razlozima ističu se želja za boljom ravnotežom između poslovnog i privatnog života, fokus na mentalno zdravlje i odbijanje toksičnih radnih uvjeta.
Povratak na uredske prostore nakon pandemije i smanjenje fleksibilnosti u radu izazvali su nezadovoljstvo među zaposlenicima. Pojedinci sve češće reagiraju na strože zahtjeve menadžmenta radikalnim otkazima koji ponekad imaju elemente osvete. Takvi potezi uključuju odlazak u najnezgodnijim trenucima za tvrtku, čime se poslodavcima šalje jasna poruka nezadovoljstva.
Prema podacima platforme Monster, gotovo polovica ispitanih zaposlenika barem je jednom dala otkaz iz osvete. Takvi postupci smatraju se opravdanim odgovorom na loše radne uvjete. Ljudi sve češće odbijaju prihvatiti stroža pravila povratka u ured jer smatraju da ona nisu donijela bolju međuljudsku povezanost.
Otkazi iz straha i rast popularnosti usluga za „otkaz u tuđe ime“
Istraživanja pokazuju da je u nekim sektorima udio zaposlenika koji daju otkaz iz osvete znatno veći – u tehnološkom sektoru to je oko 11%, dok u oglašavanju iznosi 16%. Ukupno, ovaj fenomen zahvaća oko 40% radno sposobnog stanovništva.
S druge strane, strah od negativnih reakcija nadređenih sprječava mnoge zaposlenike da odmah daju otkaz. Prema istraživanju tvrtke Clarify Capital, gotovo polovica ispitanika priznaje kako je upravo strah od menadžera razlog njihovog odgađanja odlaska. Zbog toga često ostaju na nepoželjnim radnim mjestima mjesecima.
Zanimljivo je da sve veći broj zaposlenika pokazuje interes za usluge koje omogućuju da netko drugi u njihovo ime uruči otkaz. Ovakve usluge, popularne u Japanu, postaju sve traženije i u zapadnim zemljama. Više od tri četvrtine ispitanika spremno je platiti takvu uslugu, a najviše su zainteresirani radnici u IT sektoru.
Taj trend naročito se odnosi na mlađu generaciju zaposlenika, posebno Generaciju Z, od kojih značajan broj izrazito preferira takav način prekida radnog odnosa. Oni bi radije izbjegli izravne konfrontacije s menadžerima i olakšali sebi proces otkaza.
S druge strane, menadžeri su svjesni problema koje stvaraju zaposleni koji ostaju “fizički prisutni, ali mentalno odsutni”. Često se događa da radnici jednostavno nestanu bez formalnog davanja otkaza, što dodatno otežava upravljanje timovima i poslovanjem.
Kako bi se smanjila nelagoda oko procesa davanja otkaza, mnogi menadžeri podržavaju uvođenje standardiziranih predložaka i vodiča za ostavke. Takvi alati mogu pomoći zaposlenicima da na manje stresan način obavijeste poslodavca o svojoj odluci.
Sve ove promjene jasno pokazuju da su otpuštanja postala složeniji fenomen nego prije. Ne radi se samo o poslovnoj odluci zaposlenika, već i o izražavanju nezadovoljstva i reakciji na radne uvjete. Očekuje se da će se ti trendovi nastaviti i dalje oblikovati budućnost radnih odnosa.
Kako prenosi Bonitet, vlasnici poduzeća trebaju pažljivo pratiti ove promjene. Razumijevanje motiva zaposlenika i prilagođavanje radnih politika može pomoći u smanjenju štetnih posljedica iznenadnih odlazaka i nezainteresiranosti na radnom mjestu.
