U toplu večer nakon završenog posla oko strategije, tim rukovoditelja stiže u poznati lokalni restoran. Grupa se veseli zajedničkoj večeri, ali direktor nije zadovoljan stolom i traži promjenu. “Ovo nije ono što moj pomoćnik obično rezervira za mene”, kaže. Mladi konobar brzo pronalazi upravitelja koji mu objašnjava da nema drugih slobodnih stolova.
Grupa pokušava krenuti dalje, ali ju ponovno prekida direktor. “Jesam li jedini kojega nervira pogled? Zašto se uopće danas gradi na ovaj način?”. Konobar pokušava objasniti, ali bezuspješno. “Morate se stvarno poboljšati.“ odgovara direktor. U zraku se osjeti napetost. Nakon što konobar ode, netko se našali na račun njegove sposobnosti. To se svidi direktoru, koji odgovara vlastitom pogrdnom dosjekom. Grupa se počne smijati.
Da ste vi bili prisutni na toj večeri biste li dali do znanja direktoru da ne odobravate njegov način razgovora i ponašanje? Biste li pokušali dati bolji primjer? Ili biste pak odabrali šutjeti?
Ova scena sadrži tri psihološke forme koje vode do prelaska etičkih granica. Prvo, tu je svemoć: kada se netko osjeća toliko uzvišenim i ovlaštenim da vjeruje da pravila pristojnog ponašanja ne vrijede za njega. Drugo, imamo kulturološku otupljenost: kada se drugi poigravaju i postupno počnu prihvaćati i utjelovljivati devijantne norme. Konačno, vidimo opravdano zanemarivanje: kada se ljudi ne bune zbog etički nekorektnog ponašanja jer razmišljaju o izravnim nagradama kao što je ostanak u dobrim odnosima sa nadređenima.
Ista dinamika događa se i kada se prijeđu mnogo veće granice u korporativnoj areni: optužbe za korupciju u Nissanu, optužbe za seksualno uznemiravanje u medijskom sektoru, kršenje privatnosti na Facebooku, pranje novca u financijskom sektoru i uloga farmaceutskih proizvoda u aferi sa opioidima.
Iako je teško, ako ne i nemoguće, pronaći dokaze da su čelnici općenito postali manje etični tijekom godina, neki pak alarmiraju o neetičkom ponašanju. Warren BuffettWarren Buffett rođen je u Omahi 1930. Još u ranoj dobi raz..., objašnjavajući praksu Berkshire Hathawaya u godišnjem pismu dioničara, napominje da su on i potpredsjednik Charlie Munger vidjeli razne vrste lošeg korporativnog ponašanja, kako računovodstvenog tako i operativnog, potaknutog željom menadžmenta da ispuni očekivanja Wall Streeta. Ono što počinje kao ‘nevina’ izmišljotina kako se ne bi razočarao Wall Street može postati prvi korak prema punopravnoj prijevari.
Buffettova opaska je važna jer se zapravo radi o većini nas: ni o svecim ni kriminalcima, već o dobronamjernim vođama koji ponekad ne uspiju konzultirati svoj moralni kompas dok jure naprijed. Za tu većinu moralno vodstvo nije samo pitanje djelovanja u dobrom ili lošem. Riječ je o navigaciji golemim prostorom između dobrog i lošeg.
Kako onda znati kada ste vi ili vaš tim na putu etičkog propusta? Harvard Business Review piše o tome kako prepoznati svemoć, kulturološku otupljenost i opravdano zanemarivanje u sebi i u svom timu, te daje nekoliko savjeta za borbu protiv svega navedenog:
Svemoć
Mnogi moralni propusti mogu se pratiti do onog osjećaja da ste nepobjedivi, nedodirljivi i hiper-sposobni, što može dati energiju i stvoriti osjećaj ushićenja. Što se tiče svemogućeg vođe, pravila i norme namijenjeni su svima osim njima. Prelazak granice manje je kao prijestup, a više kao ono što im se duguje. Smatraju da imaju pravo preskočiti ili precrtati linije. U gore navedenom primjeru s večerom, nije slučajno da direktorovo ponašanje dolazi nakon dana strategiranja i osmišljavanja sljedećih velikih poteza.
Svemoć nije u potpunosti loša. Ponekad je žurba koju dobijete hrabrim djelovanjem ono što je potrebno za prodor ili stvarni napredak. Ali, što se više penjete na ljestvici, to može postati obaveza. To je pogotovo tako ako je sve manje ljudi oko vas voljno i sposobno zadržati vas na zemlji. Ako vam nitko ne kaže “ne”, imate problem. Jedan od načina da procijenite jeste li dosegli “vrhunac svemoći” jeste preispitivanje jesu li vaše odluke dočekane pljeskom, poslušnosti i šutnjom.
Psihološka protuteza svemoći je upravljanje svojim manama. Zrela je sposobnost pogledati se u ogledalo i prepoznati da nisi iznad svega. Pogotovo ako ste na rukovoditeljskoj poziciji, pretpostavite da imate slabosti i redovito razmišljajte o njima.
Ponekad će vam trebati pomoć oko toga. Neki od najuspješnijih rukovoditelja imaju bliske kolege, prijatelje, trenere ili mentore koji im se usuđuju reći istinu o njihovom djelovanju i prosudbi. Trebali biste njegovati odnose sa skupinom kolega od povjerenja koji će vam govoriti istinu čak i onda kada je neugodna. Osim toga, svakako potaknite “obavezu neslaganja” među svojim glavnim timom.
Kulturološka otupljenost
Bez obzira na to koliko ste principijelni, morate prepoznati da će se s vremenom smjer vašeg moralnog kompasa prilagoditi kulturi vaše organizacije ili tima.
Ako se promatra rad policijskih i vojnih jedinica koje se infiltriraju u kriminalne skupine, vidljivi su primjeri kako kulturna otupljenost tjera vođe da prelaze granice. Obično počinje suptilno. Policajci moraju upoznati i infiltrirati se u novu kulturu. Moraju se uklopiti govoreći jezik, ponašajući se u skladu s kodeksom i oblačeći se kako je propisano. Ali, čineći to, riskiraju da odu predaleko – oponašajući kulturu članova bande koje žele zaustaviti i da budu uhvaćeni u sustav vrijednosti koje grupa nalaže.
Ista vrsta “moralnog hvatanja” događa se u tvrtkama, ne preko noći, već postupno. Psihološki, pravite kompromis između uklapanja u kulturu i vjernosti onome što zapravo cijenite.
U početku, kulturološka otupljenost može poprimiti oblik ironične distance ili rezigniranog razočaranja kada postoji nesklad između to dvoje, ili između ideala koje vaša tvrtka zagovara i onoga što vidite u praksi. Ali umu treba rješenje. Dakle, s vremenom prestanete primjećivati kada uvredljivi jezik postane norma ili se počnete ponašati na način na koji nikada niste očekivali da će biti dio vašeg repertoara.
Kulturološka otupljenost je mjesto gdje se mogu vidjeti najteži ispadi u etičkom vodstvu jer ju je tako teško otkriti. Lideri koji su prešli granicu nikada to ne opisuju kao jasan izbor na svome putu, već kao lutanje blatnjavom cestom, gdje su izgubili pojam o tome što je ispravno a što pogrešno. Oni opisuju proces u kojem su otupjeli za tuđi jezik i ponašanje, a zatim i za svoj vlastiti te su na kraju izgubili osjećaj objektivnosti. U biti, njihova zvona za upozorenje jednostavno su prestala zvoniti.
Dakle, počnite tražiti znakove moralnog zarobljavanja: one kratke trenutke kada se ne prepoznajete i sve druge naznake da se podvrgavate devijantnim normama kolektiva. Još jedna redovita provjera koju možete upotrijebiti uključuje pitanje bi li vam bilo ugodno novinaru ili sucu reći o tome što se događa.
Istodobno, u takvim situacijama ne možete uvijek imati povjerenja u sebe. Kao i kod svemoći, perspektiva nekoga izvana mogla bi pomoći. Obratite se prijatelju ili članu obitelji kojem vjerujete, a koji bi mogli ukazati na promjene u vama koje vi ne možete vidjeti. Također se ne zaboravite redovito izdvajati iz svoje organizacije kako biste usporedili njezinu kulturu s drugima i kako biste se podsjetili da ostatak svijeta možda ne funkcionira na isti način.
Opravdano zanemarivanje
Ljudski je um vješt u opravdavanju manjih “ispada” kada je u pitanju opipljiva nagrada – i kada je rizik da će vas uhvatiti mali.
Na proizvodnoj liniji farmaceutske tvrtke, na primjer, laboratorijska asistentica u žurbi zaboravi skinuti svu svoju šminku. Zrno maskare slučajno upadne u seriju lijeka dovoljno veliku da služi jednoj zemlji srednje veličine godinu dana. Nakratko, sićušna nečistoća povlači tanki trag žućkaste boje, ali onda ga nema, nemoguće ga je otkriti. Lijek je spasonosan i vrlo vrijedan, samo s malim tragom šminke koja je vjerojatno bezopasna.
Biste li prijavili incident? Da ste menadžer kojeg su tiho pitali što da naprave, biste li uništili seriju? Biste li se predomislili znajući da bi pacijenti mogli patiti ili čak umrijeti od ozbiljnog kašnjenja u proizvodnji? Bi li vaš rastući proračun za proizvodnju i slaba financijska situacija vaše tvrtke utjecali na vašu odluku? Biste li problem prenijeli na svoje nadređene znajući da bi oni koji imaju veći udio u ishodu mogli zažmiriti pred incidentom?
Mnogi lideri suočili su se s izborom između dobivanja nagrade i ispravne stvari. Sklizak nagib počinje upravo kada počnete racionalizirati radnje i govoriti sebi i drugima: “Ovo situacija je iznimka” ili “Moramo malo zaobići pravila da bismo završili” ili “Ovdje smo da zaradimo novac, a ne da činimo dobročinstva.”
Ove početne pogreške pretvaraju se u nove, koje se pretvaraju u navike za koje znate da su loše, ali koje počinjete osjećati opravdanima, pa čak i prihvatljivima, s obzirom na okolnosti, te na kraju postaju dio vašeg moralnog tkiva. Teško je točno odrediti kada se prijeđe važna linija, ali mnogo je lakše ispraviti kurs na samom početku skliske padine nego kada već punom brzinom klizite daleko od onoga što je ispravno.
Zapamtite da moć više nagriza nego što kvari, često kao rezultat opravdanja etičkog zanemarivanja. Možete se boriti protiv ove psihološke dinamike stvaranjem formalnih i društvenih ugovora koji obvezuju i vas i vaše kolege da radite ispravno; nagrađivanjem etičkog ponašanja; te definiranjem i dijeljenjem granica. Ovo bi moglo biti jednostavno kao što je sastavljanje popisa stvari koje nećete raditi radi zarade ili zadovoljstva, koji ćete držati na prikladnom mjestu kako bi se redovito mogao čitati ali i pokazivati timu kao podsjetnik.
Realnost je da za mnoge vođe ne postoji pravi, uski put koji treba slijediti. Probijate put dok koračate. Stoga se etičko vodstvo uvelike oslanja na vašu osobnu prosudbu. Zbog toga se moralne ili etičke dileme koje doživljavate mogu djelovati usamljeno ili tabu – borbe o kojima ne želite obavijestiti svoje kolege. Ponekad se može osjećati sramotno priznati da se osjećate rastrgano ili da niste sigurni kako dalje. Ali morate prepoznati da je to dio radnog života i da ga treba rješavati na izravan i otvoren način.
Iako većina tvrtki ima neke kulturološke i strukturalne provjere, uključujući izjave o vrijednostima, smjernice, pa čak i funkcije zviždača, čelnici također moraju imati na umu psihološke uvjete koji guraju ljude – uključujući i njih same – da prijeđu etičke granice. Razumijevanje opasnosti svemoći, kulturološke otupjelosti i opravdanog zanemarivanja je poput postavljanja prvih nekoliko znakova upozorenja na dugom putu svoje karijere. Neizbježno ćete naići na neke prepreke, ali što ste spremniji nositi se s njima, vjerojatnije je da ćete zadržati svoj integritet netaknutim.
