Zašto ne moramo i ne trebamo imati sve?

U vremenu u kojem nas mali kvadrati s Instagrama obasipaju “savršenim” životima, besprijekornim vezama i pričama o uspjehu lako je upasti u zamku pritiska da moramo imati sve kako bismo bili sretni.

Osim što nas ta potraga preopterećuje, ona nas ostavlja istinski nezadovoljnim individuama koje ne mogu izići iz začaranog kruga očekivanja. Međutim, što ako ne moramo imati sve? Što ako to ne želimo?

Potraga za savršenstvom je iluzija u kojoj mnogi od nas postaju žrtve, pa tako i ja sama. Nisam se jednom našla s knedlom u grlu jer nisam stigla napraviti sve što sam željela do tridesete godine. Nisam jednom zastala i samu sebe ružila jer sam mogla bolje, više, pametnije.

Mnogo je lakše kritizirati današnje vrijeme, društvene mreže, kao i društvo

No koliko od nas zaista primijeni savjet koji bismo i drugima dali bez razmišljanja?

Koliko god je nemoguće da nas ne dotiču instagramske iluzije, trebamo se podsjećati s vremena na vrijeme da je stvarnost zaista sasvim drukčija.

Umjesto uvjeravanja samih sebe da trebamo imati savršeno uređen stan, savršen posao, idealnu vezu i besprijekornu frizuru svaki dan. Moramo biti svjesni toga koliko je potraga za iluzijom imanja svega nezadovoljavajuća.

Život nam postaje kolotečina stresa, ne osjećamo se ispunjeno i stalna usporedba s drugima utječu na naše zdravlje, što potvrđuje i sve više mladih koji pate od depresije i anksioznosti.

Kao mladoj ženi u ranim tridesetim godinama, moram priznati da mi je teško navigirati današnjim svijetom. Koliko god znam što je ispravno, koliko god sam svjesna nekih stvari o kojima nisam razmišljala prije deset godina, teško je oduprijeti se zamci virtualne obmane.

Prije otprilike pet godina doživjela sam neku vrstu sloma, ali nisam znala zbog čega.

Tek kada s odmakom gledam na tu situaciju, svjesna sam da je to bio vapaj za pomoć. Uspoređivala sam svoj život s ljudima koje ne poznajem, mislila sam da debelo kaskam za njima, kao i da je moj život toliko dosadan naspram svih tih života. Trebalo je vremena da shvatim da smo svi toliko različiti, da nitko nema formulu za vođenje “ispravnog” života, kao i da je ono što gledam kao dobro režiran film – nestvarno.

Sreća dolazi iz njegovanih veza, pronalaženja svrhe u malim stvarima i poštovanja prema sebi

Život je putovanje ispunjeno usponima, velikim padovima, uspjesima, kao i neuspjesima. Nismo svi isti, putevi nam nisu isti i svi smo ondje gdje trebamo biti.

U trenutku kada zaista sagledamo svoj život i kamo nas je on doveo oslobađamo se pritiska kako bi se izvana činilo kako imamo sve. Što uopće znači imati sve?

Znam da je ovo sada što ću napisati nešto što nije lako odmah primijeniti, ali dajmo sebi prostor da cijenimo nepredvidivu prirodu života, našeg putovanja i svih njegovih usputnih nesavršenosti. Sreća dolazi iz njegovanih veza, pronalaženja svrhe u malim stvarima i poštovanja prema sebi.

Oslobađajući je osjećaj kada otpustimo ideju da trebamo imati sve, jer se tek tada otvorimo bogatijem iskustvu života. Tek onda budemo spremni za nova, autentičnija iskustva.

Nekome je imati sve imati krov nad glavom, nekome je to biti zdrav

Meni je imati sve biti sretna sa samom sobom upravo u ovom trenutku dok vam pišem ovaj tekst. Biti prisutna i zahvalna za ono što imam, što sam postigla i ne mariti što to moje sve znači vanjskom svijetu. Možda je malo, ali je meni sve.

Izvor: zadovoljna.hr