U vremenu kada se emocije javno ističu, analiziraju i često krivo interpretiraju, bilo je samo pitanje trenutka kad će i emojiji dobiti svoj dan. Živimo u doba slikovne komunikacije, znakova i sažetih izraza, pa se i 17. srpnja – Dan emojija – čini sasvim logičnim.
Empatija kao selektivni moralni vodič
Emojiji su nastali kako bi umanjili potrebu za prekomjernom upotrebom riječi. Postoje čak i smjernice za njihovu pravilnu upotrebu, uključujući razliku između osobne i poslovne komunikacije. No prije nego što su postojali emojiji, postojale su emocije, a u središtu mnogih razgovora danas nalazi se jedna – empatija.
Empatija je često slavljen osjećaj. Smatra se nužnim za razumijevanje i povezivanje s drugima. No, sve češće se postavlja pitanje – je li empatija zaista najbolji vodič u moralnom odlučivanju?
Prema mišljenju profesora psihologije Paula Blooma, empatija može biti i problematična, osobito kada se koristi kao temelj za moralne odluke. On smatra da empatija nije nepristrana, već se prirodno usmjerava prema onima koji su nam slični – po jeziku, izgledu ili uvjerenjima.
Iako stavljanje sebe u tuđu poziciju može biti korisno u određenim okolnostima, emocionalna empatija često vodi prema selektivnosti. Upravo zbog toga, kaže Bloom, ne bi trebala biti osnova za donošenje odluka koje se tiču drugih ljudi.
Racionalno suosjećanje kao bolji moralni put
“Umjesto emocionalne empatije, potrebna je racionalna briga,” poručuje Bloom. Smatra da racionalno suosjećanje može voditi ka pravednijim i dugoročno boljim rezultatima. Empatija se može činiti plemenitom, no često pridonosi pristranosti i ograničenom djelovanju.
Bloom nije protiv emocija u svakom kontekstu. Prepoznaje važnost suosjećanja u bliskim odnosima, u umjetnosti, filmu i svakodnevnim razgovorima. Ipak, kad je riječ o široj društvenoj odgovornosti, racionalna distanca može biti korisnija.
Postavlja i pitanje: želi li osoba koja je uzrujana da je drugi potpuno emocionalno slijedi, ili želi podršku koja donosi stabilnost i jasnoću? U mnogim situacijama, empatija zapravo otežava rješenje problema, jer svi sudionici postaju emocionalno preplavljeni.
Bloom posebno naglašava da empatija ne mora uvijek značiti bolji svijet. U nekim slučajevima može potaknuti nasilje, osvetu ili neproduktivnu suosjećajnost koja ne vodi konkretnom rješenju. Racionalnost, s druge strane, omogućuje analizu problema i izbor najefikasnijeg puta pomoći.
Empatija vs. racionalno suosjećanje u praksi
Jedan od prijedloga koji Bloom nudi je kombinacija razuma i suosjećanja. To znači da bi se odluke trebale temeljiti na razumijevanju situacije i iskrenoj želji za pomoći, ali ne nužno na potpunom emocionalnom poistovjećivanju.
Empatija može zaslijepiti. Može nas natjerati da pomažemo onima koji nas podsjećaju na nas same, dok ignoriramo druge. Suosjećanje uz razmišljanje, bez emocionalne preplavljenosti, vodi širem, uključivijem djelovanju. Tako možemo postupati objektivno, ali s dobrom namjerom.
Iako su Bloomove tvrdnje izazvale mnoge reakcije, knjiga “Protiv empatije: Za racionalno suosjećanje” pokrenula je važnu raspravu. Autor ističe kako nije protiv morala, već traži bolji, učinkovitiji način njegovog ostvarivanja.
Kritike na knjigu bile su očekivane. Neki su tvrdili da je empatija ključna za ljudsku povezanost i da njezini pozitivni učinci nadmašuju negativne. Drugi su smatrali da je neizostavna u intimnim odnosima, gdje ljudi očekuju emocionalnu razmjenu.
Bloom priznaje te točke, ali inzistira na tome da moralna zrelost zahtijeva više od pukog dijeljenja osjećaja. Ponekad, kaže, nije važno da netko osjeća isto što i vi, nego da vas može smiriti, voditi i pomoći iz druge perspektive.
Zaključno, Bloom predlaže novi pristup – manje emocija kao impulsa, više razuma kao alata. Ne odustaje od brige za druge, već predlaže da ona bude jasna, učinkovita i ravnotežna.
Kao što navodi Bonitet, u svijetu preplavljenom simbolima, emocijama i instant reakcijama, možda je došlo vrijeme da se ponovno razmisli o ulozi empatije u društvu. Jer ponekad, najviše pomažemo kada osjećamo manje, ali djelujemo više.
