Nekada je fleksibilnost na poslu obećavala više slobode.
Danas mnogim zaposlenicima znači da posao nikada nije potpuno završio.
Rad od kuće, hibridni modeli i mogućnost samostalnog organiziranja radnog dana trebali su olakšati usklađivanje poslovnog i privatnog života. Umjesto toga, za dio zaposlenika stvorili su novi paradoks. Što imaju više slobode organizirati vlastito vrijeme, to se teže isključuju nakon završetka posla.
To ne znači da je fleksibilan rad podbacio. Naprotiv, milijunima ljudi donio je veću autonomiju i bolju kvalitetu života. No pokazalo se da sama fleksibilnost nije dovoljna. Kada nestanu jasne granice, radni dan lako se pretvori u niz poruka, poziva i zadataka koji se nastavljaju i nakon službenog završetka rada.
Fleksibilnost nije problem. Granice jesu.
Eurofound je objavio istraživanje koje otkriva zanimljiv paradoks. Zaposlenici koji imaju fleksibilno radno vrijeme ili rade na daljinu u prosjeku lakše usklađuju poslovni i privatni život. Štede vrijeme provedeno u prijevozu, lakše usklađuju obiteljske obveze i imaju veći osjećaj kontrole nad rasporedom.
Istodobno su upravo oni češće dostupni nakon završetka radnog vremena.
Čak 64 posto zaposlenika s fleksibilnim početkom i završetkom rada kaže da ih se barem povremeno kontaktira zbog posla izvan radnog vremena. Kod zaposlenika sa standardnim rasporedom taj udio iznosi 49 posto.
Sličan obrazac vidi se i kod rada na daljinu. Poslovne pozive ili poruke nakon završetka radnog dana prima 63 posto zaposlenika koji rade na daljinu, u usporedbi s 48 posto onih koji rade isključivo u prostorima poslodavca.
Paradoks je očit. Fleksibilnost povećava autonomiju, ali istodobno povećava mogućnost da posao uđe u vrijeme koje bi trebalo pripadati odmoru.
Posao više ne završava odlaskom iz ureda
Najveća promjena modernog rada nije to što više radimo od kuće.
Nego to što posao sve rjeđe ostaje na poslu.
Zaposlenik može raditi iz vlastitog doma i pritom imati vrlo malo stvarne kontrole nad svojim vremenom. Ako dan prolazi između virtualnih sastanaka, hitnih zahtjeva i stalnih prekida, posao se često nastavlja navečer, kada završavaju zadaci koji nisu stigli biti dovršeni tijekom radnog vremena.
Upravo zato Eurofound upozorava da fleksibilan raspored donosi koristi samo kada zaposlenik doista upravlja vlastitim vremenom. Ako raspored određuju isključivo rokovi i očekivanje trenutačnog odgovora, fleksibilnost postaje tek drugačiji oblik radnog opterećenja.
Drugim riječima, nije presudno radi li netko iz ureda ili dnevnog boravka. Mnogo je važnije može li na kraju dana bez grižnje savjesti zatvoriti prijenosno računalo.
Najveći problem nije tehnologija
Kada se govori o kulturi stalne dostupnosti, najčešće se prozivaju e-mail, Teams, Slack ili WhatsApp.
No podaci pokazuju da oni nisu glavni uzrok.
Glavni je problem količina posla.
Velik broj zaposlenika priznaje da dodatno radi zato što tijekom redovitog radnog vremena jednostavno ne stigne završiti sve zadatke. Poslovne poruke nakon radnog vremena često nisu razlog zbog kojeg radni dan traje dulje. One su samo posljedica činjenice da je posao već odavno premašio vrijeme predviđeno za njegovo obavljanje.
To potpuno mijenja perspektivu.
Ako je uzrok preveliko radno opterećenje, zabrana slanja e-mailova nakon 18 sati sama po sebi neće riješiti problem. Posao će i dalje završavati navečer, samo bez novih poruka.
Zašto zaposlenici sami produžuju svoj radni dan
Jedno od najzanimljivijih otkrića europskih istraživanja jest da kultura stalne dostupnosti nije uvijek posljedica pritiska poslodavca.
Često je stvaraju sami zaposlenici.
Mnogi odgovaraju na poruke čim stignu ne zato što ih je netko na to prisilio, nego zato što ne žele ostaviti dojam da nisu dovoljno angažirani. Drugi strahuju da će propustiti važnu informaciju ili usporiti rad tima. Treći jednostavno osjećaju odgovornost prema kolegama i klijentima.
U takvom okruženju granica između profesionalnosti i stalne dostupnosti postaje gotovo nevidljiva.
Poslovna poruka koja stigne navečer rijetko je sama po sebi problem. Problem nastaje kada zaposlenik vjeruje da na nju mora odgovoriti odmah.
Upravo zato stručnjaci sve češće upozoravaju da je kultura kompanije važnija od same tehnologije. Nije presudno postoji li Teams ili Slack. Presudno je kakva su očekivanja unutar organizacije.
Fleksibilnost i dalje ostaje velika prednost
Unatoč izazovima, kompanije nemaju razloga odustati od fleksibilnog rada.
Istraživanje CIPD-a pokazuje da čak 91 posto organizacija danas nudi neki oblik fleksibilnog rada, dok više od 40 posto poslodavaca bilježi rast produktivnosti nakon uvođenja hibridnih modela.
Poslodavci pritom ističu još jednu važnu prednost. Fleksibilnost je postala jedan od ključnih razloga zbog kojih kvalitetni zaposlenici ostaju u kompaniji ili prihvaćaju novu ponudu za posao.
To pokazuje da sama ideja nije pogrešna.
Pogrešno je očekivati da će promjena mjesta rada sama riješiti probleme organizacije rada.
Pravila ne mijenjaju kulturu
Sve više europskih država uvodi pravo na isključivanje, odnosno pravila koja zaposlenicima jamče mogućnost da nakon završetka radnog vremena ne odgovaraju na poslovne poruke.
Takve mjere već postoje u Francuskoj, Belgiji, Španjolskoj, Portugalu, Italiji, Irskoj i još nekoliko europskih zemalja.
Rezultati su ohrabrujući. Zaposlenici u kompanijama koje imaju jasna pravila o komunikaciji izvan radnog vremena češće prijavljuju bolju ravnotežu između posla i privatnog života te nižu razinu stresa.
No Eurofound upozorava da pravila sama po sebi nisu dovoljna.
Ako menadžeri i dalje šalju poruke kasno navečer ili zaposlenici vjeruju da će biti negativno ocijenjeni ako ne odgovore odmah, formalna politika vrlo brzo gubi svoju svrhu.
Kultura gotovo uvijek pobjeđuje pravilnik.
Pravi benefit nije rad od kuće nego kontrola nad vremenom
Godinama se raspravljalo o tome odakle ćemo raditi.
Danas je jasno da to više nije najvažnije pitanje.
Mnogo je važnije imaju li zaposlenici stvarnu kontrolu nad vlastitim vremenom.
Mogućnost rada od kuće neće mnogo značiti zaposleniku koji tijekom dana nema vremena za koncentrirani rad, a navečer dovršava zadatke koje nije stigao završiti.
S druge strane, jasno definirane granice, realno radno opterećenje i kultura koja poštuje vrijeme za odmor mogu fleksibilan rad pretvoriti u jednu od najvećih prednosti modernog poslovanja.
Budućnost rada neće određivati fleksibilnost nego granice
Posljednjih deset godina fleksibilnost je postala simbol modernog rada.
Pokazalo se da ona doista može poboljšati kvalitetu života zaposlenika. No jednako je jasno da sama po sebi nije dovoljna.
Kompanije koje žele iskoristiti njezine prednosti morat će napraviti nešto puno teže od uvođenja hibridnog rada ili rada od kuće. Morat će ponovno uspostaviti granice između vremena za posao i vremena za odmor.
Europske institucije posljednjih godina sve više naglašavaju da kvalitetna organizacija radnog vremena postaje jedno od ključnih pitanja održivog rada.
Jer pitanje budućnosti rada više nije gdje radimo.
Puno je važnije znamo li kada možemo završiti radni dan bez osjećaja da bismo trebali odgovoriti na još jednu poruku.
Možda upravo to postaje nova definicija fleksibilnosti. Ne mogućnost da radimo bilo kada, nego sigurnost da možemo završiti radni dan bez osjećaja da posao još uvijek čeka.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
