Petak, 21 lipnja, 2024
spot_img

Zadnje objave

Možda vam se sviđa

Đenan Salčin pobliže nas je upoznao s javnim nabavkama u BiH

Javne nabavke u Bosni i Hercegovini su definitivno tema koja izaziva jako puno nedoumica. Stvoreno je javno mišljenje da, bez obzira na sve mehanizme, postoje načini da javni tenderi nisu transparentni. Kakva je trenutna situacija, te gdje sve postoji prostor za kvalitetan napredak, smatramo da nam jako dobro može objasniti Đenan Salčin. Danas samostalni konzultant, Đenan Salčin obnašao je funkciju direktora Agencije za javne nabavke do sredine 2020. godine.

Đenane, možete li nam, za početak, reći čime se trenutno bavite?

Prije svega zahvaljujem na vašem interesu kada je riječ o temi javnih nabavki, obzirom da tu dolazi do najvećeg transfera javnog novca u privatni sektor. Većina najvećih kapitalnih investicija se upravo provodi putem postupaka javnih nabavki, bilo da je riječ o lokanim ili državnim projektima.

Od prestanka mog angažmana na čelu Agencije za javne nabavke radim kao konzultant na više projekata koje sa partnerskim organizacijama provode USAID, UNDP i GIZ. Generalno se projekti vežu na reformu javne uprave i javnih poduzeća sa aspektom na javne nabavke. Pored toga sam angažiran i u oblasti FMCG industrije gdje sa određenim brojem regionalnih i BH kompanija radim na unaprjeđenju prodaje, prodajnih procesa i politika kao i upravljanja ljudima i procesima, obzirom na moje bogato iskustvo rada i rukovođenja u velikim kompanijama kao što su Procter&Gamble, Orbico, HVB Central profit banka i JP Autoceste Federacije.

U Agenciji za javne nabavke niste već nešto duže od dvije godine. Kako to danas izgleda iz perspektive građanina? Jesu li javne nabavke transparentne, kako se očekuje od BiH kao budućeg kandidata za EU?

Posljednjim usvojenim izmjenama i dopunama zakona napravio se određeni iskorak kada pričamo o transparentnosti ali je to po meni i dalje nedostatno za jedan ozbiljan iskorak kada je riječ o suštinskoj reformi. Prije bih ovo nazvao kozmetičkim izmjenama a kako bi se dobilo još na vremenu u cilju iscrpljivanja javnih resursa. Bar do sada nije bilo istinske volje da se u ovoj oblasti naprave kvalitetniji pomaci, kako su to recimo uradile zemlje u okruženju.

Međutim, strpljenje EU i njenih partnera je pri kraju i očekujem da se već u 2024 krene u izradu novog zakona o javnim nabavkama, koji će biti u potpunosti usklađen sa EU pravnim tekovinama kao i da će sadržavati istinske antikorupcijske odredbe. Tu više neće biti tolerancije kao što je to bio slučaj do sada.

Iskreno, kao običan građanin u svakodnevnom životu i razgovorima koje vodim sa ljudima vidim da je nažalost stanje i lošije. Mali je broj nabavki koje prođu a da je sve u okvirima zakona. Nažalost cijena koju plaćamo kao država tranzicije se upravo reflektira kroz iscrpljivanje javnih resursa a u svrhu bogaćenja određenih grupa i pojedinaca. Dovoljno je pogledati uspješnost određenih kompanija na način da preko 95% svojih prihoda rade s državnim aparatom. Znači da na slobodnom tržištu ne mogu dobiti poslove jer se tamo traži isključivo kvaliteta uz poštivanje rokova kao i jake garancije te osiguranja koja traže privatni investitori.

Sjetimo se samo velikih građevinskih kompanija koje su prije 10-15 godina bile motor i snaga hrvatskog gospodarstva. Danas su te kompanije prošlost, a upravo iz razloga njihovih dobrih odnosa s nositeljima vlasti. Kada je prošao investicijski ciklus (primarno mislim na izgradnju autoputa i velikih kapitalnih investicija) te firme se nisu mogle nametnuti kao ozbiljni igrači u realnom sektoru a ni na inozemnim tržištima.

U medijima se špekulira informacijom da se kroz javne nabavke opere i do milijardu konvertibilnih maraka godišnje, je li to moguće?

Iskreno, moguće je. Godišnje se kroz javne nabavke u Bosni i Hercegovini prometuje sa više od 4,5 milijardi KM. Desetine su tisuća postupaka koji se provode, a iskustvo mi govori da se vrlo često postignu dogovori još u fazi pripreme nabavke tko će biti favorizovan i na koji način će biti tom ponuđaču dodijeljen ugovor. Radi li se isključivo o korupciji i pranju novca teško je reći. Ipak postoje nadležne institucije koje bi to trebale utvrditi. Ja vjerujem da se upravo o tome radi, i da je riječ o dobro organiziranim organizacijama i sustavu. Mislim da smo čak došli u fazu da su to „obrasci ponašanja“ pa da ljudi u tome ne vide čak ni nešto što je loše, da ne kažem protuzakonito.

Opet se vraćam na Hrvatsku, gdje vidite da svaki tjedan imamo uhićenja i sudske procese, upravo u većini slučajeva zbog zloupotreba u javnim nabavkama i EU fondovima. Nema zemlje ili društva koje je imuno na korupciju al mora postojati sustav i odlučnost države da se suoči s tim problemima, da ih rješava jer u protivnom ćemo imati ozbiljan problem odlaska mladih ljudi (osim onog malog broja koji je dio ovog sustava) i kojem je dobro u ovakvom sustavu kakav imamo danas.

Je li iz sustava javnih nabavki isključen politički utjecaj?

Gledajući iz perspektive kviza, ovo bi moglo biti prvo pitanje u milijunašu, mislim da je ono kojim osvajate 100 kuna. Naravno da nije isključen, vjerujem da političke elite upravo i postoje kako bi na određene pozicije postavljali svoje resurse (ljude) a kako bi preko utjecaja na njih kreirali procese i iskorištavali javna sredstva. To vidimo kod nas ali i u zemljama regije. Kažem , zemlja smo tranzicije i ovo su nažalost normalne pojave. Zato je ključno da se ubrzaju procesi vladavine prava i usvajanje reformskih zakona i radi na sprečavanju takvih obrazaca ponašanja. ODGOVORNOST je lijek za ovakvo stanje našeg društva rekao bih. Kada kaznite jednog, njih stotine shvati poruku.

Đenan Salčin
Đenan Salčin

Uzimajući u obzir Vaša iskustva gdje postoji još prostor za napredak?

Prostora za napredak definitivno ima. Generalno se sustav javnih nabavki treba posvetiti profesionalizaciji. Tu posebno mislim na javne institucije (one koji raspolažu budžetima) gdje se ne pridaje dovoljno pažnje niti posvećuje edukaciji uposlenika. Tu opet imamo konstantnu fluktuaciju zaposlenih, jer tu ipak vlast postavlja podobne a ne sposobne ljude. Pa se svakih 4 godine vraćamo doslovno na početak. Čast izuzecima, al njih je stvarno jako mali broj.

Imamo i veliki problem pravne zaštite gdje vlada takva nesigurnost da se veliki broj i ne odlučuje na žalbe a sve zbog činjenice da je sustav tako urušen i nesiguran. Informacija da je Sud Bosne i Hercegovine doslovno zatrpan predmetima upravnih tužbi protiv rješenja drugostupanjskog organa (URŽ-a) govori dovoljno za sebe. Zakon nažalost dozvoljava da imamo i profesionalne žalitelje, gdje se sustav koristi za ucjene, zaustavljanje investicija itd.

Smatrate li da je komplicirana dokumentacija najčešće zapreka transparentnijim javnim nabavkama?

Zakon jeste dosta formalan i tu ima prostora za određena pojednostavljenja i rekao bih ubrzanje procesa. Ipak ZJN ne djeluje samostalno, puno je tu povezanosti sa drugim zakonima, pravilnicima. Recimo da je zakon o elektronskom potpisu jedan od prepreka za transparentnije nabavke, gdje su pripremljeni svi potrebni akti, procesi, elektronski moduli a kako bi se pustile u rad elektronske javne nabavke. I to stoji već skoro 3 godine. Onda opet tu dolazite do jednog od vaših prethodnih pitanja i političkog djelovanja te činjenice da se stvari zaustave iz nekog razloga. Uz malo volje u roku od 6 mjeseci možemo imati znatno transparentniji proces javnih nabavki, po uzoru na zemlje članice EU.

Koliko zakonski javne nabavke u Bosni i Hercegovini odstupaju od procesa javnih nabavki u Regiji (Srbija, Hrvatska i Crna Gora)?

Zakon u Bosni i Hercegovini je trenutno usklađen sa EU direktivama iz 2014. godine. Ova činjenica govori dovoljno sama za sebe. Sve zemlje regije, ne računajući Hrvatsku jer je ona EU članica, imaju usvojene i usklađene zakone u potpunosti sa EU direktivama. Nažalost kod nas je nacrt zakona o izmjenama i dopunama zakona proveo preko 4 godine od pripreme nacrta do njegovog usvajanja. I tu leži činjenica da mi znatno kasnimo za zemljama regije. Pa i one dobre stvari koje su bile dio nacrta su izbačene u amandmanskoj fazi jer nisu odgovarale donositeljima odluka.

Prema vašem iskustvu u kojim procesima javnih nabavki ima najviše zloupotrebe?

Generalno su te radi o postupcima velike vrijednosti. Jer gdje ima mnogo novca ima i mnogo zainteresiranih strana. Tu imamo i međunarodne nabavke gdje postoji takva razina pravne nesigurnosti i činjenice da je sve u rukama međunarodnih kreditnih institucija. Iz tog razloga smo svjedoci i kašnjenju kapitalnih investicija, sporoj izgradnji infrastrukture itd.

Postupci male vrijednosti su također izazovni za aktere. Ali tu ipak ne vjerujem da ima nekih zloupotreba i  veće štete po javni interes. Da bi spriječili određene obrasce ponašanja možda treba i liberalizirati pojedine zakonske odredbe. Ipak je ovo jedno veliko tržište i stvari treba gledati malo i iz druge perspektive. Generalno u Bosni i Hercegovini imamo problem jer se ne razgovara dovoljno, ne slušamo dovoljno jedni druge. Trudimo se samo da se čuje samo ono što mi govorimo, odnosno samo jedna strana. I to vrlo često sa stavom da smo u pravu.

Autor: financa.ba
Obvezno navesti izravni link na članak prilikom preuzimanja.

Prijavite se na naš Newsletter

Popularno