Leasing (engl. lease), je relativno suvremena metoda financiranja i investiranja nastala u SAD 30-ih godina ovog stoljeća, a posebice se razvija i primjenjuje u svijetu od 50-ih godina nadalje.
Naziv potječe od engleskog glagola “to lease” – dati u najam, zakup. Predmet leasinga mogu biti, a u praksi se najviše realizira, leasing investicijske opreme, prijevoznih sredstava i informatičke opreme. Operacija leasinga polazi od potrebe nekog poduzeća (budućeg korisnika predmeta leasinga) za određenim dobrom. Lisinška agencija ili specijalizirano poduzeće nabavlja dobro vlastitim sredstvima od proizvođača i temeljem ugovora o leasingu daje ga korisniku na upotrebu, uz naplatu određene naknade.
Tijekom trajanja ugovornog odnosa dobro ostaje u vlasništvu lisinške agencije, odnosno specijaliziranog lisinškog poduzeća i ono ga kao vlasnik po isteku ugovora može ponovo dati u leasing istom korisniku uz povoljnije uvjete u odnosu na one iz prethodnog ugovornog razdoblja, odnosno može ga prodati korisniku, ponuditi u zakup nekoj drugoj osobi, tj. poduzeću, ili rashodovati dobro ako je ono neupotrebljivo ili mu je prošao vijek trajanja.
Podjela leasinga
Temeljna je podjela leasinga na:
a) operativni leasing – kratkoročni leasing koji poslovni partneri mogu u skladu s ugovorenim uvjetima otkazati u bilo kojem trenutku odvijanja ugovornog odnosa. Trajanje ovog oblika leasinga kraće je od ekonomskog vijeka trajanja predmeta leasinga, a naknada koju plaća korisnik uvijek je manja od vrijednosti predmeta leasinga. Davalac leasinga pruža dodatne usluge kao što su održavanje, servisiranje, instaliranje, plaćanje osiguranja i sl., a troškove tih usluga zaračunava korisniku u okviru lisinške naknade;
b) financijski leasing – poslovni partneri određuju vrijeme u kojem nije moguće jednostrano otkazivanje ugovora. Vrijeme trajanja poslovnog odnosa odgovara privredno uobičajenom vremenu korištenja predmeta leasinga, a naknada koju plaća korisnik u svojoj ukupnosti veća je od nabavne cijene predmeta leasinga. Davalac leasinga ne pruža nikakve dodatne usluge. Leasing može biti direktni i indirektni. Direktni ili proizvođački leasing ima dva sudionika – proizvođača koji je ujedno i davalac predmeta u leasing i korisnika. Indirektni leasing većina teoretičara smatra pravim leasingom, a u ovom poslovnom odnosu sudjeluju tri subjekta – proizvođač, tj. isporučitelj predmeta leasinga, lisinška agencija ili specijalizirano poduzeće kao davalac, te korisnik predmeta leasinga.
Leasing je strategija nastupa na inozemnim tržištima koju često primjenjuju proizvođači kapitalnih dobara i investicijske opreme. Faktori koji djeluju na stranim tržištima, a određuju izbor leasinga kao strateške varijante, najčešće jesu:
a) nedostatak kapitala potrebnog za kupovinu određene opreme – faktor koji u biti zatvara određeno tržište, a leasingom kao specifičnim načinom ulaska moguće ga je prebroditi;
b) prednost za inozemnog korisnika leasinga sadržana u mogućnosti da davalac leasinga obavlja usluge
Prema: hrportfolio.hr