Danas je vaš sretan dan – banka ima za vas posebnu ponudu i pruža vam priliku da oročite depozit, u valuti po izboru, uz kamatnu stopu od 5%. Ignorirate li ponudu, sumnjičavo vrteći glavom, ili s vrećom gotovine hrlite na šalter?
Hipotetsku situaciju možete prevesti kao vrlo jednostavno pitanje: kakvim to trikovima banka može osigurati izdašnu kamatnu stopu iz ponude? Jer ponuđenih 5% na oročeni depozit može biti samo plod nekakve alkemije koju bi bilo uputno zaobilaziti u širokome luku.
U pozadini korekcije
A onda opet, iskoračite li iz sfere tradicionalnih financija i zagazite dublje u bespuća kripto svemira, naići ćete na pregršt sličnih, naizgled vrlo primamljujućih ponuda. Doduše, tamo vas sada čeka pravo opsadno stanje jer panična rasprodaja kriptovaluta već mjesecima ne jenjava, piše Poslovni dnevnik.
Zahvaljujući svibanjskom skoku američkog indeksa potrošačkih cijena, bitcoin se ovoga tjedna, po prvi puta od prosinca 2020. godine, spustio ispod 21.000 dolara.
Okolnosti su ovoga puta bitno drukčije (era jeftinog kapitala naprasno je prekinuta inflacijom), ali tko zna, možda opet gledamo već nekoliko puta viđen obrazac konsolidacije koji će u konačnici iznjedriti novi uzlet bitcoinaBitcoin je decentralizirana, distribuirana, anonimna platna ....
U sjeni erozije vrijednosti bitcoina, u drugom je planu puno zanimljivija priča, a itekako ima veze s hipotetskom ponudom s početka teksta.
Riječ je o kalvariji Celsius Network-a koja će brojne kripto špekulante učiniti vrlo nesretnima, ali u nekom iznimno nepovoljnom scenariju može napraviti štetu ogromnih razmjera i unutar cijelog ekosustava kriptovaluta (a možda čak i šire od toga).
Celsius je, stoji na web stranicama, “aplikacija koja pomaže da ostvarite svoje financijske ciljeve”, jedan od ključnih igrača u DeFi segmentu decentraliziranih financija s čak 1,7 milijuna korisnika.
No Celsius je u praksi zapravo – banka. S tom se karakterizacijom osnivač Celsiusa Alex Mashinsky vjerojatno ne bi složio; za njega je banka zapravo sinonim za okoštalu financijsku instituciju koja sustavno “dere” svoje klijente: u njegovoj interpretaciji stvarnosti, banke koriste depozite svojih klijenata kako bi masno zarađivale na kreditima, prosljeđujući svojim štedišama tek mizernu kamatu.
Doduše, Celsius je funkcionirao po istovjetnom principu, kanalizirajući prikupljene depozite u kreditne plasmane, ali je pritom štediše uistinu izdašno honorirao. Kako to obično biva, naizgled uspješna priča o Celsiusu bila je garnirana i primamljivim svjedočanstvima korisnika koji su se obogatili preko noći, riješili stambeno pitanje, dali otkaz na dosadnom poslu i posvetili se hobijima.
Predobro da bi bilo istinito? Naravno da jest. Jer prinosiPrinos (engl. Yield) se odnosi na zaradu ostvarenu na ulagan... na depozite oročene putem Celsiusa dosezali su vrtoglavih – 17%.
Zajamčeni prinos koji to – nije
Kako? Mashinsky je lakonski odgovarao: ili lažu banke ili laže Celsius. Stvarnost je ipak bitno kompliciranija, a Mashinsky tek lik koji se (slučajno ili ne) našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. Uostalom, kad malo bolje razmislite, stvar je lako objasniti paralelama s tradicionalnim financijama.
U kontekstu postojeće zakonske regulative, banke su otprilike na samom dnu hijerarhijske ljestvice (na drugom kraju spektra su private equity i hedge fondoviHedge fondovi su investicijski fondovi kojima se aktivno upr...): karakteriziraju ih relativno strogi uvjeti poslovanja i prilično rigidna regulativa, pored koje baš svatko može imati status štediše.
Jer banke svojim štedišama jamče obećane prinose, pri čemu za depozite, barem do određenog praga, posredno jamči i država. I baš zato se malo toga prepušta slučaju, od propisanih rezervi i stope adekvatnosti kapitala, do kvalitete kreditnog portfelja koja je predmet nadzora središnjih banka (ili bi barem trebala biti).
Kada stvari krenu po zlu, aktiviraju se brojni mehanizmi koji imaju za cilj zaštititi štediše. O maržama banaka itekako se može raspravljati, ali njihova je aktivnost u značajnoj mjeri limitirana postojećom regulativom sazdanoj na društvenom konsenzusu koji je iznjedrila velika financijska kriza iz 2008. godine.
Prosječna poslovna banka ne ulaže u jednoroge, a konvencionalni bankovni depozit nije instrument pomoću kojeg se možete obogatiti. Ikad.
U cijeloj priči vjerojatno nije presudna činjenica da su Mashinsky i Celsius opterećeni sjenama mutne prošlosti (makar su te činjenice trebale biti zvono za uzbunu). Problem kripto štediša u prvom je redu poslovna politika Celsiusa koji je prikupljenu štednju preusmjeravao u špekulacije s kriptovalutama, ne opterećujući se previše detaljima.
Algoritam je pazio da se krediti uredno servisiraju, a u protivnom plijenio je kolateral kao sredstvo osiguranja kreditnog plasmana. I sve je išlo kao po loju dok je cijena kriptovaluta vrtoglavo rasla.
Promjenom trenda prisilna je likvidacija pogoršala stvari, produbljujući korekciju (uslijed navale prodavatelja). S najnovijom rasprodajom zajamčeni je prinos ostao tek mrtvo slovo na papiru, a Celsius do daljnjega obustavio sve isplate. Bilo je samo pitanje vremena.
