Sada već općepoznatim GDPR-om europsko zakonodavstvo u vrijeme intenzivnog razvoja tehnologije i moguće uporabe biometrijskih, genskih i drugih podataka pojedinaca s pravom štiti njihovu privatnost. Međutim, tako su također ograničene mogućnosti poslodavca da nadzire rad svojih zaposlenika. Što se, ako se na to odluči, pretvara u vrlo složen postupak.
Pitanje zaštite privatnosti radnika uvelike se aktualiziralo nakon pandemije prouzročene koronavirusnom bolesti. Znamo da je promijenila dotad poznate i uobičajene načine rada. Rad na izdvojenome mjestu rada. Rad na daljinu tijekom pandemije, ali i nakon nje, postali su toliko široko prihvaćeni da su izmjenama Zakona o radu svedeni u zakonodavni okvir, piše Poduzetništvo.
Novi načini rada podrazumijevaju rad izvan sjedišta poslodavca. Često upravo u domovima radnika i koristeći se pritom i sredstvima za rad koja pripadaju radnicima. Takva organizacija rada nametnula je brojna pitanja. Tako se nameće pitanje načina mjerenja i evidentiranja vremena provedenog na radu i rezultata rada. Ograničenja kontrole i nadzora radnika, što je izazovno s obzirom na to radnici rad obavljaju daleko od očiju poslodavca.
Zaposlenici imaju pravo na privatnost
Pravo na privatnost zajamčeno je Ustavom! Njime se kao jedna od najvećih vrednota društvenog poretka jamči poštovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života. Također, sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika priopćavanja. Ta prava mogu se ograničiti iznimno, samo zakonom. Isključvo kako bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Pritom svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda također jamči pravo na zaštitu privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Na razini Europske unije posebno je važna Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (GDPR).
Ona pravo na zaštitu osobnih podataka razrađuje kao temeljno pravo. Njome se na detaljan način osigurava zaštita prava privatnosti na sveobuhvatan način primjeren suvremenom dobu. Naime, Općom uredbom o zaštiti podataka uređuju se i brojni aspekti zaštite prava privatnosti koji su se pojavili kao nužnost. Obzirom na razvoj tehnologije poput prava na uporabu biometrijskih i genskih podataka pojedinaca. Također, snimanja pojedinaca videonadzorom, obrade pohrane i prijenosa digitalno prikupljenih podataka o pojedincima itd.
Načela radnog prava
Kako bi se u osigurala zaštita privatnosti radnika, Zakon o radu propisuje mnoga načela i pravila. Cilj je ograničenje prikupljanja podataka o radnicima na najužu moguću i potrebnu mjeru. Tako je zakonom propisano da se osobni podaci radnika smiju prikupljati, obrađivati, upotrebljavati i dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno Zakonom o radu ili drugim zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom. Ako je osobne podatke potrebno prikupljati, obrađivati, upotrebljavati ili dostavljati trećim osobama radi ostvarivanja prava i obveza iz radnoga odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom, poslodavac mora unaprijed pravilnikom o radu odrediti koje će podatke u tu svrhu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama.
Osobne podatke radnika smije prikupljati, obrađivati, upotrebljavati i dostavljati trećim osobama samo poslodavac ili osoba koju za to posebno opunomoći poslodavac. Osobni podaci za čije čuvanje više ne postoje pravni ili stvarni razlozi moraju se brisati ili na drugi način ukloniti. Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja mora uživati povjerenje radnika. Ta osoba je osim njega ovlaštena nadzirati prikupljaju li se, obrađuju, upotrebljavaju i dostavljaju trećim osobama osobni podaci u skladu sa zakonom. To su općenita načela i pravila kojima se štiti privatnost pojedinca u radnom odnosu. U praksi su se kao prijeporna ipak posebno istaknula i pojedina pitanja. Poput prava poslodavca da nadzire e-poštu radnika, da u procesu rada upotrebljava videonadzor ili sustave praćenja kretanja radnika.
Nadzor email-ova samo pod određenim okolnostima
Pravo poslodavca da nadzire elektroničku poštu kojom se radnik koristi u poslovne svrhe kako bi obavljao rad za poslodavca nije neograničeno i nesmetano, kako bi se to na prvi pogled dalo zaključiti. Naime, takvu vrstu pošte poslodavac može nadzirati samo u slučaju postojanja opravdanog razloga. Isti će se ocjenjivati od slučaja do slučaja ovisno o konkretnim okolnostima. Naime, poslodavac može izvršiti uvid u elektroničku poštu poslovnog sadržaja koju radnici generiraju u vezi s obavljanjem rada samo da bi zaštitio određena prava i interese. Također, kako bi se zaštitio od mogućih nezakonitih postupanja radnika. U takvim slučajevima mora postojati ravnoteža između interesa poslodavca i prava na privatnost radnika, odnosno moraju biti zadovoljeni određeni uvjeti.
Samo iznimne okolnosti poput sigurnosnih incidenata, povreda radne dužnosti, odavanja poslovnih informacija konkurentu, sumnja na zlostavljanje i slično mogu opravdati uvođenje nadzora nad sadržajem elektroničke komunikacije radnika. Pod uvjetom da vrijednost dobra koje se želi zaštititi spomenutim nadzorom i stupanj ugroze koji mu prijeti prevladavaju nad pravom na zaštitu privatnosti.
