UniCredit je dodatno povećao svoj izravni udio u Commerzbank na 34,4 posto, čime je talijanska banka napravila još jedan veliki korak prema potencijalnom preuzimanju jednog od najvažnijih njemačkih kreditora.
Potez dolazi usred dobrovoljne ponude za zamjenu dionica pokrenute 5. svibnja, dok UniCredit pokušava prijeći ključni prag od 30 posto koji bi mu omogućio daljnje povećavanje vlasništva na tržištu.
No ovo više nije samo priča o jednoj akviziciji.
Ovo postaje test budućnosti europskog bankarskog sektora i pitanje može li Europa konačno stvoriti bankarske gigante sposobne konkurirati američkim financijskim institucijama.
Andrea Orcel igra najvažniju bankarsku partiju u Europi
Izvršni direktor UniCredit Andrea Orcel već godinama pokušava realizirati veliku europsku bankarsku konsolidaciju.
Otkako je preuzeo UniCredit 2021. godine, Orcel je odustao od nekoliko potencijalnih akvizicija, zbog čega se sada nalazi pod dodatnim pritiskom investitora i tržišta.
Preuzimanje Commerzbank zato ima mnogo šire značenje od običnog širenja tržišnog udjela.
Orcel pokušava dokazati da europske banke još uvijek mogu graditi prekogranične financijske grupacije u trenutku kada:
- američke banke dominiraju profitabilnošću
- europski bankarski sektor raste sporije
- regulatorni troškovi rastu
- digitalna transformacija zahtijeva milijarde eura ulaganja.
Njemačka i dalje odbacuje “neprijateljski pristup”
Najveći problem za UniCredit nije tržište nego politika.
Njemačka vlada još uvijek posjeduje oko 12 posto Commerzbank i već je ranije jasno dala do znanja da ne podržava pristup talijanske banke.
Glasnogovornik njemačkog ministarstva financija ponovno je poručio da stav Berlina ostaje nepromijenjen.
To pokazuje koliko su velike europske bankarske akvizicije i dalje politički osjetljive.
Iako Europska unija godinama govori o integraciji financijskog tržišta, nacionalne vlade i dalje vrlo oprezno reagiraju kada strani kreditor pokuša preuzeti sistemski važnu domaću banku.
U pozadini se zapravo vodi mnogo veća rasprava:
može li Europa istodobno zagovarati jedinstveno tržište i blokirati prekogranična bankarska spajanja kada postanu politički neugodna.
UniCredit pokušava izbjeći regulatornu zamku
Situaciju dodatno komplicira način na koji je UniCredit strukturirao svoju poziciju u Commerzbanku.
Osim izravnog udjela od 34,4 posto, banka drži i derivate povezane s dodatnih 16,4 posto kapitala.
Dio tih instrumenata može se podmiriti samo u gotovini, što UniCreditu ostavlja mogućnost smanjenja konačnog vlasničkog udjela ako bude potrebno.
Ukupna ekonomska izloženost banke prema Commerzbanku sada iznosi čak 37,6 posto.
No Orcel pritom pokušava izbjeći scenarij u kojem bi regulatori zaključili da UniCredit faktički kontrolira Commerzbank bez formalnog većinskog vlasništva.
To je ključni regulatorni rizik cijele operacije.
Jer takva procjena mogla bi aktivirati dodatne kapitalne zahtjeve i regulatorna ograničenja.
Europa kasni za SAD-om u stvaranju bankarskih divova
Ova situacija ponovno otvara problem fragmentiranosti europskog bankarskog tržišta.
Dok SAD desetljećima razvija ogromne nacionalne financijske institucije, Europa i dalje ostaje podijeljena na nacionalna tržišta i političke interese.
Posljedica je sve vidljivija razlika u:
- profitabilnosti
- tržišnoj kapitalizaciji
- tehnološkim ulaganjima
- sposobnosti financiranja velikih projekata.
Europske banke danas teško mogu pratiti američke konkurente u utrci za:
- AI infrastrukturu
- digitalno bankarstvo
- fintechAko želimo nekome na jednostavan način objasniti što je f... akvizicije
- modernizaciju platnih sustava.
Upravo zato mnogi investitori smatraju da je konsolidacija neizbježna.
Pitanje više nije hoće li Europa dobiti manje, ali veće banke.
Pitanje je koliko će političkog otpora pritom nastati.
Commerzbank postaje simbol nove faze europskog bankarstva
Tržište sada pažljivo prati hoće li institucionalni investitori prihvatiti UniCreditovu ponudu prije isteka roka 16. lipnja.
Budući da je ponuda trenutačno ispod tržišne cijene, mnogi fondovi vjerojatno će čekati posljednje dane procesa prije donošenja odluke.
Ali bez obzira na konačan ishod, jedna stvar već postaje jasna.
Europski bankarski sektor ulazi u novu fazu konsolidacije u kojoj više neće biti dovoljno samo održavati stabilnost.
Banke će morati postati dovoljno velike da financiraju tehnološku transformaciju ekonomije i konkuriraju globalnim financijskim gigantima.
I upravo zato borba za Commerzbank danas ima mnogo veći značaj od običnog preuzimanja jedne njemačke banke.
