Putin je izjavio da će “neprijateljske zemlje” morati vršiti plaćanje ruskog plina u rubljama ako se ne žele suočiti sa “posljedicama”. Na listi “neprijateljskih zemalja” nalaze se između ostalih, zemlje EU, SAD, Kanada, Japan, Švicarska, Norveška i Australija.
Ruski plin je ključan za EU, iz koje razloga se ubrzano traže alternativna rješenja nabave. Međutim, u kratkom roku nije moguće nadomjestiti sav ruski plin.
Kako su reagirale EU i zapadne zemlje?
Ukratko, Francuska i Njemačka su odbile mogućnost plaćanja u rubljama s argumentom da je valuta plaćanja (uglavnom dolar ili eur) već ugovorena, Poljska i Italija (talijanski ENI je najveći kupac ruskog plina u Europi) nisu komentirale.
Njemačka, Austrija i Francuska su tražile od javnosti da smanje potrošnju plina, očigledno očekujući probleme u isporuci.
Što Rusija želi postići zahtjevom za plaćanje u rubljama?
Dekret koji je potpisao Putin kaže da strane kompanije sa liste “neprijateljskih zemalja” trebaju konvertirati valute kojima plaćaju (trenutno se približno 60% gasa koji uvezi EU plaća u eurima, a ostatak u dolarima) u rublje, i onda rubljama platiti plin.
To tehnički znači da bi kupci plina u ruskim bankama trebali otvoriti dva računa – jedan u stranoj valuti i jedan u rubljama – te bi prilikom plaćanja trebali dati nalog da se strana valuta pretvori u rublje. Pri tome, moraju naći banku koja nije isključena iz globalnog sustava plaćanja SWIFT (npr. Gazprombank ili Sberbank kojima su još dozvoljene određene transakcije).
Što je logika ovog zahtjeva?
Rusija zahtjevom za plaćanje plina u rubljama, čini se, želi podržati svoju nacionalnu valutu. Na koji način? Kao i za robu, i za valutu vrijedi osnovni ekonomski zakon ponude i potražnje. Ako se potražnja poveća, uz ostale stvari jednake, povećava se i cijena dobra, usluge – ili valute. Cijena valute je zapravo tečaj valute – govori nam koliko je potrebno rublji da se kupi jedan dolar ili eur, odnosno, u ovom slučaju, koliko je eura ili dolara potrebno da se kupe rublje i plati plin. Putin želi da izazove potražnju za rubljama s ciljem da cijenu valute rublja, odnosno njezin tečaj, podigne.
Nalog da kupuje rublje za strane valute koje dobije od prodaje plina dobila je i državna kompanija Gazprom. Ove mjere, zajedno sa povećanjem kamatne stopeKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji... ruske središnje banke na 20%, dosada su uspjele značajno oporaviti tečaj rublje u odnosu na trenutak početka rata u Ukrajini (kad je tečaj značajno pao).
Ruski predsjednik također je rekao da je dekret o plaćanju u rubljama odgovor na zamrzavanje cca 300 milijardi dolara deviznih rezervi Rusije kao dio paketa sankcija.
Ostvarenje cilja je dvojbeno
Dvojbeno je da li će ovaj manevar Rusije ostvariti ciljeve koje je postavila. Teoretski, kupcima bi, dok je tečaj rublje nizak, čak i povoljnije bilo plaćati u rubljama (uz pretpostavku da se cijena plina izražena u rubljama ne mijenja, kupcu je povoljnije platiti manje eura ili dolara za isti iznos rublji, dok tečaj rublje pada). Isto tako, u teoriji će potražnja za rubljama povećati tečaj rublje, ali upitno je koliko i na koji rok.
Za zapadne zemlje i njihove nacionalne plinske kompanije, plaćanje u rubljama je izazov jer je teško napraviti plaćanje, a da se i dalje poštuju nametnute sankcije – pa i u toj činjenici treba tražiti logiku ruskog poteza.
Hoće li Rusija prestati isporučivati plin Europi ako se plaćanje ne vršilo u rubljama?
Ruski zvaničnici su izjavili da traže da se plin plaća u rubljama od petka 01.04.2022, i ako se to ne desi, neće isporučivati plin besplatno.
S druge strane, Zapadne vlade i većina analitičara kažu da su ugovori o isporuci plina jasni – valuta plaćanja koja je u njima definirana je eur i dolar, i nema pravne osnove da se traži plaćanje u rubljama. Plinovodi koji iz Rusije vode prema EU zemljama su isprepleteni, i bilo bi relativno teško isključiti pojedinačne zemlje iz dostave plina, a nastaviti isporučivati drugima.
Po toj logici, jedini način na koji Putin može natjerati kupce da plaćaju u rubljama jeste da prekine isporuku plina, i da sklopi nove ugovore s onima koji žele plaćati u rubljama. Prekidanje isporuke nije lagano ni financijski ni tehnički (i plin i nafta se konstantno crpe, ako prekid u isporuci bude trajao duže, spremnici će se brzo napuniti, i onda bi se proizvodnja morala obustaviti što može biti štetno dugoročno).
Logično bi bilo da se ovdje radi o blefiranju, jer niti Rusija može prestati isporučivati plin, niti ga EU može prestati kupovati. Međutim, u ratovima uz istinu, često umre i logika, pa ćemo jednostavno morati sačekati da vidimo kako će se situacija dalje odvijati.
Financa.ba
