Petak, 22 studenoga, 2024
spot_img

Zadnje objave

Možda vam se sviđa

Zašto i kako banke donose odluke o kreditu? Korisni savjeti.

Sadržaj članka:

Uvod

Jedno od najjednostavnijih objašnjenja o tome što banke generalno rade jeste da:

1) “primaju” novac,

2) “daju” novac, i

3) “pomjeraju” novac.

“Primaju” novac u vidu depozita stanovništva I poduzeća, I plaćaju im kamatu jer taj novac koriste. “Daju” novac u vidu kredita stanovništu I poduzećima, i naplaćuju im kamatu za korištenje tog novca. “Pomjeraju” novac između stanovništva I poduzeća u platnom prometu, u različitim plaćanjima koja se svakodnevno dešavaju, i naplaćuju naknadu za tu uslugu.

Banke su, dakle, posrednici na financijskom tržištu. Osnovna funkcija im je da prikupljaju novac od subjekata koji imaju viška novca, i usmjeravaju ga prema subjektima kojima treba novac. Ako nam npr. treba 100.000 da kupimo stan, imamo opciju da pokušamo pronaći jednu ili više osoba koje imaju višak novca I pozajmimo novac od tih osoba. Ili, da odemo u banku koja je već od velikog broja osoba I poduzeća prikupila depozite, i da podnesemo zahtjev za kredit od 100.000 u banci.

1. Zašto se uopće donose kreditne odluke

Tu dolazimo do teme ovog članka: kako banka odlučuje o tome kome će odobriti kredit? I zašto uopće treba odlučivati o tome? Zar banci ne bi trebalo biti u interesu da “daje” što više kredita? I da time zaradi što više od razlike u kamatama koje je platila onima koji su joj povjerili depozite i kamata koje naplaćuje na kredite? Zašto se banka u nekim slučajevima odluči odbiti zahtjev za kredit?

Odgovor na gornja pitanje počinje u fazi “primanja novca”, odnosno depozita. Kada imamo višak novca, odlučujemo što želimo raditi s njim. Ako ga odlučimo povjeriti banci u vidu depozita, zanimaju nas manje-više dvije stvari:

1) je li banka u kojoj želimo povjeriti svoju ušteđevinu sigurna?, i

2) koliku kamatnu stopu nudi na depozite?

1.1 Odgovorno postupanje

Da bi banka bila sigurna da će moći isplatiti kamate na depozit, i isplatiti iznos depozita o dospijeću, mora odgovorno postupati sa novcem koji joj je povjeren. Mora zaštititi depozitare koji su joj povjerili novac.

Pošto je banka posrednik na financijskom tržištu, najveći dio novca koji pozajmjuje u vidu kredita nije u vlasništvu banke. Taj novac je u vlasništvu depozitara koji su joj ga povjerili na čuvanje. Banka, dakle, pozajmljuje tuđi novac, ne svoj. Mora biti oprezna i odgovorna u tome kako ga pozajmljuje. Zbog toga države putem regulatora kontroliraju banke, I propisuju im pravila po kojima trebaju primati depozite I davati kredite.

Zbog tog općeg javnog interesa da financijski sektor bude stabilan, banke su, s pravom, najreguliraniji dio ekonomije uopće. To vrijedi za  gotovo svaku državu.

1.2 Profitni aspekt

Uz zakonske obveze i potrebu zaštite depozitara, važan razlog odlučivanja o kreditima I poslovni-ekonomski. Banke “prodaju” novac, i žele procijeniti da li onaj koji taj novac želi “kupiti” može platiti njegovu cijenu (kamatu) i vratiti glavnicu u ugovorenom roku. Vlasnici banaka su, kao i vlasnici ostalih kompanija, uložili kapital da naprave banku. Zauzvrat,  žele zaraditi povrat na taj kapital. Povrat na kapital se ne može zaraditi od subjekata koji nisu sposobni platiti cijenu novca i vratiti glavnicu.

Dakle, zakonska I ekonomsko-poslovna obveza banke je da s dužnom pažnjom donosi kreditne odluke. Te odluke onda mogu biti pozitivne ili negativne.

2. Kako banka donosi kreditne odluke

Možemo pojednostavljeno reći da generalno postoje 2 seta pravila za donošenje kreditnih odluka:

1) minimalni, zakonom i regulativom propisani kriteriji i standardi od strane države i bankarskog regulatora

2) dodatni kriteriji i pravila koji svaka banka propisuje u skladu sa svojom strategijom i poslovnom politikom.

U ovom tekstu nećemo detaljno ulaziti u pravila i kriterije, jer su brojni, ovise od države do države i od banke do banke. Umjesto toga, navesti ćemo osnovne principe koji se koriste u praksi. Ti principi proizilaze iz gore navedene 2 skupine pravila. Prvi od njih je kreditna sposobnost.

2.1 Kreditna sposobnost

Prvo što banka želi i mora razumjeti jeste da li tražitelj kredita ima kreditnu sposobnost da vrati kredit koji traži. Odvojeno ćemo razmotriti stanovništvo (fizičke osobe) i kompanije (pravne osobe).

2.1.1 Mjerenje kreditne sposobnosti kod fizičkih osoba

Ako govorimo o stanovništvu, najčešća mjera koja se koristi je odnos rate kredita I plate tražitelja kredita. Dakle, plaća tražitelja kredita treba biti dovoljno velika da pokrije sumu svih rata kredita koji plaća. Pri tome tražitelju kredita treba ostati dovoljno sredstava za život. Ako je to slučaj, banka procjenjuje da je tražitelj kredita kreditno sposoban za traženi kredit.

Ilustracija

Postoje varijacije u ovisnosti od visine place tražitelja kredita, ali je najčešće pravilo da suma rate kredita koju fizička osoba plaća ne bi trebala prijeći 50% njegove plaće. Ovaj odnos rate i plate se na engleskom jeziku naziva Debt To Income ratio, ili skraćeno DTI. To je termin koji bankari koriste da izraze koliko je zadužena fizička osoba, i koliko još kreditnog zaduženja može podnijeti.

2.1.2 Kreditna sposobnost poduzeća

Princip utvrđivanja kreditne sposobnosti je isti i za poduzeća – Banka je dužna procijeniti da li poduzeće ima dovoljno sredstava da vraća ratu kredita ili kredit o dospijeću. Kako se radi o poduzeću, Banke najčešće procjenjuju gotovinski tok (količinu raspoloživog novca koje poduzeće generira, engl. Cash Flow). I stavljaju ga u odnos sa ukupnim kreditnim obvezama.

Pojednostavljena mjera Cash flowa je tzv. EBITDA (zarada poduzeća prije odbitka kamata, kamata, poreza I amortizacije). Suština je da u svakoj godini otplate kredita poduzeće mora imati minimalno onoliko gotovine koliko je potrebno da uredno servisira kredite. Izvor za procjenu cash flowa su službene bilance stanja I uspjeha poduzeća, kao I dodatne projekcije koje poduzeća dostavljaju.

Osim procjene Cash Flowa, banke su dužne napraviti i sveobuhvatnu financijsku analizu poduzeća.To posebno vrijedi za veće iznose (i obuhvaća analizu likvidnosti, kapitaliziranosti, poslovnog modela poduzeća itd).

2.2 Kreditna historija

Važna komponenta za kreditnu odluku je kreditna historija tražitelja kredita. U suštini, tražitelj kredita koji je u prošlosti uredno vratio jedan ili više kredita, ima urednu kreditnu historiju. Takav tražitelj je poželjan za donošenje pozitivne kreditne odluke.

Nasuprot tome, tražitelj kredita koji je kasnio u prošlosti ili trenutno kasni u otplati kredita, ima manju šansu da će mu novi kredit biti odobren. U pravilu, tražitelj kredita koji trenutno već duže vrijeme kasni (više od 90 dana) ili se protiv njega vodi postupak za naplatu potrživanja, ne može očekivati da će mu biti odobren novi kredit.

Zašto je to tako? Iskustvo i praksa pokazuju da klijenti koji su u prošlosti bili neuredni u povratu kredita vrlo vjerovatno neće biti uredni ni u budućnosti po novim kreditima. Postoje izuzeci, u kojima je tražitelj kredita, ne svojom krivicom, zapao u financijske poteškoće zbog kojih nije redovno vraćao kredit.

2.2.1 Kreditni registri / biroi

U takvim situacijama odobrenje novog kredita je moguće tek nakon što se (uz pomoć banke ili samostalno) financijska situacija tražitelja kredita poboljša. I to tek nakon što protekne vrijeme u kojem klijent dokaže da je uredan u povratu kredita. To vrijeme može varirati u ovisnosti od banke do banke, I ovisnosti od regulacije u datoj državi.

Kreditna historije se provjerava u kreditnom registru (kreditni biro, centralni registar kredita) preko kojeg banke dijele informacije o kreditnoj historiji svojih klijenata. Kreditni registar je u nekim zemljama zakonski obvezan, i banke moraju preko njega jedne s drugima dijeliti informacije. Takav je slučaj u Bosni I Hercegovini sa Centralnim registrom kredita, koji je u ingerenciji Centralne banke Bosne I Hecegovine.

Drugdje je taj registar dobrovoljan i formiraju ga ili privatne kompanije s kojima banke imaju suradnju, ili Udruženje banaka (kao što je slučaj u Hrvatskoj). U svakom slučaju, postojanje dostupne kredtine historije smatra se općim interesom, jer omogućuje I podržava odgovorno kreditiranje.

2.3 Kreditni rejting

Banke su obavezi razvijati rejting sisteme, koji služe za procjenu vjerovatnoće da će kredit koji se odobrava biti uredno servisiran. Rejting banke kreiraju na način da koriste iskustvene podatke iz prošlosti. Statistički obrađuju te podatke, i prave rejting modele. Ti modeli računaju kakva je šansa da će tražitelj kredita datih karakteristika zapasti u poteškoće prilikom povrata kredita.

U slučaju poduzeća, rejting klijenta se bazira na financijskim parametrima, uz dodatak parametara koji govore o kvalititativnim pokazateljima poduzeća.

Za stanovništvo je rejting uglavnom baziran na tzv. Scorecard modelima, gdje se statistički obrađuju demografske, financijske, socioekonomske I druge karakteristike tražitelja kredita. Svaki tražitelj dobije kreditni rating koji govori o njegovoj vjerojatnoći povrata kredita.

U skladu sa svojom politikom kreditiranja, banke definiraju koliko rizika I gubitaka mogu prihvatiti. U skladu s time određuju koji je kreditni rejtnig klijenta prihvatljiv za kreditiranje. Količina rizika koje banke žele i mogu prihvatiti se naziva risk apetit. Ukolko želite saznati više o upravljanju rizicima, ovdje pročitajte članak koji je o ovoj temi portal financa.ba već pisao.

2.4 Ostali elementi za donošenje kreditne odluke

Uz procjenu kreditne sposobnosti, kreditne historije I kreditnog ratinga, banke u ovisnosti o vrsti kredita koji se nudi u praksi uzimaju u obzir I sljedeće:

  • Osiguranje po kreditu: ako se radi o kreditu koji treba biti osiguran hipotekom, postoje pravila omjera traženog kredita i vrijednosti hipoteke. Ovise od banke do banke, ali je najčešće omjer kredita I vrijednosti hipoteke od 1:1,5 do 1:2
  • Namjena I svrha kredita: ako se ne radi o nenamjenskom kreditu, već o kreditu koji ima definiranu namjenu i svrhu, banka je dužna osigurati da se kredit potroši za svrhu za koju je namijenjen.
  • Često poduzeća traže kredite čija je svrha investiranje u poboljšanje nekog segmenta poslovanja. Ako se radi o takvim slučajevima, banka u pravilu provjerava ekonomsko-financijsku logiku namjere poduzeća. To radi da bi ocijenila da li će ulaganje donijeti namjeravane efekte

Lista koje je gore navedena nije sveouhvatna niti joj je to namjera. Ona tek pokazuje neke od principa I pravila koje se u praksi primjenjuju.

3. Sistemi odlučivanja

Banke u praksi imaju sisteme odlučivanja koje povezuju gore nabrojane kriterije (kreditna sposbnost, kreditna historija, kreditni rejting, ostale paramete kao što je npr. kolateral) i većinu kreditnih odluka donose na standardan način.

Pri tome se u praksi obično dešava sljedeće:

  • Za manje kreditne zahtjeve I jednostavnije kredite (kao što je nenamjenski kredit za stanovništvo), banke nastoje što je moguće više standardizirati proces odlučivanja. Odluke žele donositi što brže I jednostavnije. U nekim slučajevima I potpuno automatizirano
  • Za veće i kompleksnije kreditne zahtjeve (kao što su veći iznosi stambenih kredita za stanovništvo, ili velilki investicijski krediti) potrebna je dublja analiza. Ona traje duže, pa se odluke u manjoj mjeri mogu standardizirati
  • U suštini, duljina I složenost procesa odlučivanja, direktno je razmjerna veličini kreditnog zahtjeva I složenosti transakcije

4. Savjeti za tražitelje kredita

Ako ste fizička osoba kojoj je potreban kredit ili je kredit potreban vašoj kompaniji, evo nekoliko savjeta koje mogu pomoći da vaše iskustvo i uspjeh budu bolji.

4.1 Savjeti za fizičke osobe

  • Kad ste se već odlučili za kreditno zaduženje, uvijek je pametno da još jednom sami procjenite koliku ratu kredita možete vraćati. Pri tome,  da vam ostane i dovoljno prihoda za ostatak životnih potreba
  • Razmislite o tome možete li na dulji rok podnijeti konstantnu otplatu od npr 50 % svoje plaće. Tek ako je odgovor na to pitanje potvrdan, krenite dalje u proces. Ratu kredita za željeni iznos možete izračunati koristeći kreditne kalkulatore koji su danas dostpuni na web stranicama banaka, kao I u različitim aplikacijama
  • Ova provjera će na neki način biti i samostalna procjena vase kreditne sposobnosti.  Tako ste, na neki način, već spremni i znate šta možete tražiti I očekivati od banke
  • Kao što smo već rekli, uz vašu kreditnu sposobnost, važna je I vaša kreditna historija. Na vaš zahtjev, bilo koja banka bi vam trebala omogućiti da dobijete izvod iz kreditnog registra (u slučaju Bosne I Hrecegovine, to je Centralni registar kredita). Ako u tom izvodu vidite da su vaši sadašnji ili krediti iz prošlosti imali oznaku koja se dodjeljuje kada su krediti u kašnjenju, to je signal da imate problem sa kreditnom historijom. Provjerite da li se izvod iz registra plaća, i odaberite banku koja naplaćuje najmanje (postoje razlike od banke do banke)
Problemi s kreditnom historijom mogu imati različite izvore
  • Postoje različiti razlozi zašto vaši krediti mogu biti loše kategorizirani u kreditnom birou. U najmanju ruku, treba ih  provjeriti. Ako znate da niste kasnili u otplati, a imate lošu oznaku, obratite se vašoj banci I ustanovite radi li se o grešci. Ako se radi o grešci, inzistirajte na ispravki. Uvijek se možete obratiti nadležnom regulatoru ( u BiH u su to Agencije za bankarstvo, u Hrvatskoj i Srbiji su to Narodne banke) ako ne uspjevate ispraviti grešku za koju ste ustanovili da se dogodila
  • Ipak, u najveće broju slučajeva, problemi sa kreditnom historijom su stvarni. Svjesno ili nesvjesno smo kasnili sa izmirenjem obveza. Najbolji savjet koji možemo dati jeste da se izmirenje obveza prema banci stavi na visoko mjesto prioriteta (bez obzira radi li se o kreditima, prekoračenjima ili kreditnim karticama). Nemar u servisiranju obaveza kasnije skupo plaćamo, jer Banke neće, ne mogu i ne smiju kreditirati klijente koji su kasnili toliko da su označeni kao oni u statusu neizmirenja obveza (NPL).
Kreditno sposobnost i dobra kreditna historija utječe i na dobar kreditni rejting
  • Ako smo kreditno sposobni, imamo dobru kreditnu historiju, velika je šansa da će nam I kreditni rejting koji banke izračunaju ići u korist. Pri tome je i veća šansa da će našem kreditnom zahtjevu biti udovoljeno
  • Ako smo mladi i tek smo počeli raditi I ostvarivati prihod, naš izazov je što naša kreditna historija nije ni dobra ni loša, nego je jednostavno nema. To je zato jer nismo koristili kredite. U tom smislu, savjet je što prije kreirati svoju kreditnu historiju, tako da smo spremni kada nam kredit zatreba. U praksi, to znači da što prije trebamo uzeti što jednostavniji kreditni proizvod koji sebi možemo priuštiti. Npr. U eri digitalnog plaćanja, kreditna kartica manjeg iznosa prirodan je izbor za mladu punoljetnu osobu. Time sebi omogućujemo plaćanje preko mobilnih aplikacija. Ujedno, urednim servisiranjem kreiramo kreditnu historiju koja će biti pozitivno ocijenjena u trenutku kad nam zatreba veći kredit

4.2 Savjeti za poduzeća (pravne osobe)

  • U principu, savjeti koje smo naveli za fizičke osobe vrijede i za pravne, samo što je tehnika nešto drugačija, i donekle kompleksnija
  • I ovdje moramo prvo sami znati za koji iznos kredita smo kreditno sposobni; ako se radi o velikoj kompaniji, obično postoje službe koje se bave financijskim poslovima, pa je za ove kompanije suvišno navoditi savjete
  • Međutim, ako se radi o manjoj kompaniji koja nema posebnu službu koja se bavi financijskim pitanjima, nego koristi eksternog računovođu, situacija je drugačija
  • Ako nismo iz ekonomsko – financijske struke, prvi savjet je da uvijek trebamo pokušati pronaći računovođu koja nam daje veću dodatnu vrijednost od pukog knjiženja računa koje im donesemo. Tražimo računovođu koji ili sam zna, ili nam je barem u stanju preporučiti nekoga tko zna, koliko po našim financijskim izvješćima iznosi naša kreditna sposobnost; ili da se vratimo na početak, da preispita treba li nam uopće kredit, i ako da, šta naše bilance kažu koliko kredita možemo servisirati
Samo ono što je u bilancama “se računa”
  • Podvlačimo da je bitan onaj cash flow ili EBITDA koji se vidi iz naših financijskih izvješća, a ne onaj koji mislimo da imamo, jer će banka pri procjeni gledati naša financijska izvješća
  • Ako naš računovođa ne zna sam, i ne zna nikoga tko zna osobu ili kompaniju koja nas može savjetovati po pitanju našeg financijskog stanja I kreditne spobnosti, razmislimo ili da ga zamijenimo, ili da sami nađemo nekoga sa finacijskim znanjem tko će ovo za nas uraditi; ta usluga se možda plaća, ali se definivno isplati, jer će nam uštedjeti i vremena i novca
  • Kad sami znamo kakav kredit, koje strukture ročnosti i iznosa naša kompanija može podnijeti, onda smo u prednosti jer tada znamo na čemu smo, i odluka se svodi na izbor banke
  • Kreditna historija : isti savjeti kao I kod fizičkih osoba – ako je imate, trudite se da je uredna I da je držite urednom; ako je imate, a pogrešna je, inzistirajte na ispravku; ako je nemate, što prije ju napravite uzimanjem nekog jednostavnog proizvoda, jer će vam vrijediti onda kada vam kredit stvarno zatreba (a to će se prije ili kasnije desiti)

5. Izbor banke – cijena VS kvaliteta

Kamatne stope su posebna tema, od veličine istih do tipa (varijabilna ili fiksna). Nešto više detalja o varijabilnim i fiksnim stopama, pročitajte u ovom članku. U nastavku donosimo nekoliko savjeta vezanih za kamatne stope.

5.1 Ako vam je cijena presudna, uspoređujte efektivne kamatne stope

U ovisnosti od toga što tražite, možete se odlučiti da važna stavka u odabiru banke s kojom ćete raditi bude visina kamatne stope koju ćete platiti. Ako je to slučaj, vodite računa da uspoređujete efektivne kamatne stope. U većini država, bankama je propisano da jasno iskomuniciraju klijentima visinu efektivne kamatne stope.

Efektivna kamatna stopa uključuje sve troškove koje tražitelj kredita treba platiti banci, a ne samo ono što bankari zovu “nominalna kamatna stopa”. U praksi banka A može izjaviti da je njezina nominalna kamatna stopa na kredit 3%, ali pri tome još obračunati I različite naknade (npr. naknada za obradu kredita, naknada za održavanje kredita, troškovi osiguranja…).

Zakjučci mogu biti drugačiji kad se ispravno uspoređuje…

Kada se ti dodatni troškovi “preračunaju” u kamatu, dobije se efektivna kamatna stopa, I u našem primjeru ona može biti npr 4.5% (dakle 1.5% više od one nominalne od 3% koja nam je komunicirana).

Efektivna kamatna stopa nam kaže koliko bi hipotetski iznosila kamatna stopa da se te sve naknade I dodatni troškovi plaćaju kao kamata, I koliko zapravo efektivno plaćamo za dati iznos kredita.

Ako banka B izjavljuje da je njezina nominalna kamatna stopa 3.5%, a efektivna kamatna stopa 4%, možemo, gledajući samo nominalnu kamatnu stopu, pogrešno zaključiti da je kredit u banci A (gdje je nominalno stopa 3%) jeftiniji od kredita u banci B, gdje je stopa nominalno 3,5%.
U ovom primjeru je stvarnost drugačija: radi nižih troškova naknada, efektivno ćemo platiti manje u banci B (4%) nego u banci A, gdje je efektivna stopa 4.5%.

4.4 Veća brzina i kvalitet usluge može značiti višu cijenu

Ako vam cijena nije najbitnija, nego su vam bitniji profesionalizam, brzina I kvalitet usluge, onda se raspitajte i o ovim osobinama banke prije nego se odlučite.

Kvalitet usluge i brzina nisu uvijek (ili nisu često) karakteristike najjeftinijih banaka. Obratno, nekad se banke trude oko vas više, i nude vam više, pa to žele i naplatiti. Vaše je da odaberete.

Bez obzira o kojoj se banci radi, većina ih u svojoj poslovnoj filozofiji ima da im klijent jeste ili treba biti na prvom mjestu. To je dobro za vas, jer vi ste klijent u toj priči. Tražite tretman kakav zaslužujete.

Nadamo se da će vam savjeti koje smo s vama podijelili pomoći da budete korak ispred. Sretno!

Autor: financa.ba

Obvezno navesti izravni link na članak prilikom preuzimanja.

Prijavite se na naš Newsletter

Popularno