Vjerovanje u vlastitu racionalnost duboko je ukorijenjeno u ljudskoj psihi.
Ljudi često smatraju da njihove odluke proizlaze iz podataka, logike i analize. U stvarnosti, mnoge se odluke temelje na dojmu, intuiciji i osjećaju kontrole. Taj fenomen u psihologiji nosi naziv “iluzija kontrole”.
Pojam je prvi istraživala psihologinja Ellen Langer sa Sveučilišta Harvard. U eksperimentima je pokazala da ljudi precjenjuju vlastiti utjecaj na ishode koji su zapravo slučajni. U jednoj igri na sreću sudionici su vjerovali da imaju veću šansu za dobitak ako su sami birali brojeve. U drugoj, smatrali su da će pobijediti nespretnog protivnika u igri savijanja karata, iako sreća određuje ishod.
Rani uspjeh jača osjećaj kontrole
Ljudi često zamjenjuju slučajnost s vještinom. Sam čin razmišljanja o pobjedi povećavao je uvjerenje da je ona pod njihovom kontrolom. Čak i kad su znali da su ishodi nasumični, i dalje su osjećali određeni stupanj kontrole.
Istraživanja su pokazala i da rani uspjeh dodatno pojačava iluziju kontrole. Kada osoba doživi uspjeh odmah na početku, češće razvija uvjerenje da posjeduje posebnu vještinu. Langer je to ilustrirala eksperimentom u kojem su sudionici pogađali ishod bacanja novčića. Nisu vidjeli stvarni rezultat, već su im istraživači govorili jesu li bili u pravu.
Sudionici koji su imali točne odgovore na početku vjerovali su da imaju sposobnost za pogađanje. Mislili su da imaju “osjećaj” za ispravno predviđanje i da se mogu dodatno poboljšati. Nasumično dobar početak bio je dovoljan za razvoj samopouzdanja temeljenog na iluziji.
Kako stres i intuitivno razmišljanje varaju
Ova zabluda nije ograničena samo na igre. Daniel Kahneman, dobitnik Nobelove nagrade, u knjizi “Brzo i sporo razmišljanje” objašnjava da čovjekovo razmišljanje upravljaju dva sustava. Sustav 1 djeluje automatski i brzo, bez kontrole. Sustav 2 je spor, analitičan i zahtijeva napor.
U primjeru koji opisuje Kahneman, osoba kojoj nestane novčanik u New Yorku automatski zaključi da je pokradena. Nitko nije spomenuo lopova, no sustav 1 brzo stvara priču. Moć pretpostavki i iskustva nadjačava činjenice.
U stresnim situacijama, poput vođenja vlastitog posla, iluzija kontrole postaje još izraženija, piše Bonitet. Ljudi pod pritiskom češće vjeruju da imaju veću kontrolu nego što je stvarno slučaj. Istraživanja pokazuju da financijski trgovci koji teže kratkoročnom profitu češće upadaju u ovu zamku. U konačnici postižu lošije rezultate.
Objektivnost i učenje kao obrana iluzije
Kada je čovjek izložen stresu, sustav 1 prevladava. Donose se preuranjene odluke, bez kritičkog razmišljanja. Analiza i objektivnost tada lako izostanu.
Kako se zaštititi od iluzije kontrole? Prvi korak je njeno prepoznavanje. No, svijest o problemu ne jamči njegovo rješenje. U poslu i životu, vjerovanje da se može predvidjeti nepredvidivo može voditi do pogrešaka. Uvjerenje da je uspjeh osobna osobina, a ne posljedica okolnosti, često vodi prema precjenjivanju vlastitih sposobnosti.
Stručnjaci preporučuju da se, u trenucima uspjeha, zadrži objektivnost. Potrebno je priznati da je sreća možda igrala ulogu. Neki događaji nisu mogli biti predviđeni, niti su bili pod kontrolom.
Ključno je izbjeći zamku samodopadnosti. Pobjede ne smiju zasjeniti lekcije koje donose neuspjesi. Jedina stvar koju čovjek doista može kontrolirati jest – sposobnost učenja.
Učenje ne dolazi samo iz grešaka. Dolazi i iz uspjeha, ali samo ako se sagledaju kritički. Preispitivanje odluka i spremnost na prilagodbu ključ su dugoročnog napretka. Tada se iluzija kontrole smanjuje, a stvarno razumijevanje raste.
