Radni vijek u Europi danas je dulji nego ikada prije. To nije posljedica jedne političke odluke niti automatskog pomicanja dobne granice za odlazak u mirovinu. To je odraz duboke promjene na europskom tržištu rada – ljudi žive dulje, ostaju dulje aktivni, a kompanije se moraju prilagoditi novoj stvarnosti.
Trend produljenja radnog vijeka traje već gotovo desetljeće. Prema danas objavljenim podacima Eurostata, očekivani radni vijek u Europskoj uniji prošle je godine dosegnuo 37,5 godina. To je 0,3 godine više nego 2024. te čak 2,3 godine više nego 2016. godine, što potvrđuje da Europljani sve dulje ostaju aktivni na tržištu rada.
No ta se brojka često pogrešno tumači.
Ne znači da će prosječan Europljanin raditi 37,5 godina bez prekida niti da se automatski povećava dob za odlazak u mirovinu. Eurostat očekivani radni vijek definira kao prosječan broj godina koje osoba od navršenih 15 godina može očekivati provesti na tržištu rada, bilo kao zaposlena ili nezaposlena, na temelju sadašnjih stopa zaposlenosti, nezaposlenosti i očekivanog životnog vijeka.
Prava vijest zato nije sama statistika.
Prava vijest je da Europa ulazi u razdoblje u kojem će ljudi ostajati aktivni na tržištu rada znatno dulje nego prethodne generacije.
Dulji radni vijek nije slučajnost
Rast očekivanog radnog vijeka posljedica je nekoliko promjena koje se događaju istodobno.
U većini europskih država raste zaposlenost žena, ljudi se dulje zadržavaju na tržištu rada, životni vijek se produljuje, a zaposlenost se posljednjih godina oporavila nakon pandemije. Istodobno mnoge države postupno reformiraju mirovinske sustave kako bi potaknule dulji ostanak u svijetu rada.
Drugim riječima, produljenje radnog vijeka nije rezultat jedne odluke. Ono je posljedica dugoročnih demografskih i gospodarskih promjena.
Zašto prednjače Nizozemska i Skandinavija?
Na vrhu europske ljestvice nalazi se Nizozemska, gdje očekivani radni vijek iznosi 44 godine. Slijede Švedska s 43,4 godine, Danska s 42,6 godina, Estonija s 41,5 godina, Irska sa 40,7 godina, Njemačka s 40,2 godine i Finska s 40,1 godinom.
Na drugom kraju ljestvice nalaze se Rumunjska s 32,7 godina, Italija s 33 godine i Bugarska s 34,6 godina.
Razlog nije u tome što stanovnici sjeverne Europe rade više sati.
Naprotiv.
Visoka zaposlenost žena, fleksibilni oblici rada, niska dugotrajna nezaposlenost i snažno uključivanje starijih radnika omogućuju da ljudi ostanu aktivni na tržištu rada znatno dulje od europskog prosjeka.
Drugim riječima, presudno nije koliko sati radite tijekom tjedna, nego koliko dugo tijekom života ostajete dio tržišta rada.
Europa nema problem s poslom. Ima problem s radnicima.
Najveći razlog produljenja radnog vijeka nije promjena radnih navika nego demografija.
Europa stari brže nego što se obnavlja njezina radna snaga. Životni vijek raste, broj rođenih pada, a broj ljudi u radnoj dobi postupno se smanjuje. Poslodavci u sve više sektora već danas teško pronalaze kvalificirane zaposlenike.
To mijenja prioritete gospodarske politike.
Države nastoje povećati zaposlenost žena, dulje zadržati starije radnike na tržištu rada i olakšati povratak onima koji su privremeno izašli iz svijeta rada.
Što to znači za kompanije?
Najveće promjene tek slijede.
Kompanije će sve češće upravljati radnom snagom u kojoj će zaposlenici u šezdesetim godinama života biti uobičajen dio organizacije. To znači da modeli upravljanja ljudskim potencijalima razvijeni prije dvadesetak godina više neće biti dovoljni.
Ulaganje u cjeloživotno učenje, prekvalifikacije, očuvanje zdravlja zaposlenika i fleksibilne modele rada postat će poslovna nužnost, a ne pitanje društvene odgovornosti.
Pitanje više neće biti kako pronaći nove zaposlenike.
Pitanje će biti kako zadržati iskusne.
Umjetna inteligencija neće riješiti manjak radnika
Razvoj umjetne inteligencije često otvara pitanje hoće li ljudi u budućnosti raditi manje.
Za Europu odgovor zasad nije potvrdan.
AI može povećati produktivnost i automatizirati rutinske zadatke, ali ne može nadoknaditi manjak radno sposobnog stanovništva. Upravo suprotno, tehnologija bi starijim zaposlenicima mogla omogućiti dulji ostanak na tržištu rada jer preuzima fizički ili administrativno zahtjevnije poslove.
To znači da će budućnost rada sve više ovisiti o suradnji ljudi i tehnologije, a ne o njihovoj međusobnoj zamjeni.
Budućnost rada već je počela
Podaci Eurostata pokazuju da Europa ne ulazi samo u razdoblje duljeg životnog vijeka. Ulazi i u razdoblje duljih karijera.
Za zaposlenike to znači više promjena poslova, više usavršavanja i dulji ostanak na tržištu rada.
Za kompanije znači drukčiji pristup upravljanju ljudskim potencijalima.
Za države znači sve veći izazov kako financirati mirovinske sustave u društvu koje ubrzano stari.
Brojka od 37,5 godina zato ne govori samo koliko dugo Europljani rade. Ona pokazuje kako će izgledati tržište rada, poslovanje i karijere u desetljećima koja dolaze.
