Izravna strana ulaganja u Njemačku porasla su prošle godine 50 posto, na oko 86 milijardi eura. Velika Britanija prestigla je SAD i postala najveći pojedinačni izvor kapitala. Brojke izgledaju kao snažan povratak povjerenja u najveće europsko gospodarstvo. Ali postoji važna nijansa: više stranog kapitala ne znači nužno više novih tvornica, pogona i radnih mjesta.
Britanske kompanije uložile su oko 26 milijardi eura, čak 284 posto više nego godinu ranije. Američka ulaganja istodobno su pala gotovo 44 posto, na 11,8 milijardi eura.
Kompanije iz ostalih članica Europske unije uložile su oko 43 milijarde eura. Kada se tome pribroji Ujedinjeno Kraljevstvo, europski kapital činio je više od četiri petine ukupnih izravnih stranih ulaganja u Njemačku.
To je velika promjena u samo godinu dana.
Ali prije zaključka da strani investitori ponovno masovno grade budućnost njemačke industrije treba pogledati što statistika izravnih stranih ulaganja zapravo mjeri.
Izravna strana ulaganja nisu samo nove tvornice
Bundesbankova statistika ne obuhvaća samo ulaganja u nove pogone. U nju ulaze vlasnički kapital, reinvestirana dobit i financiranje između povezanih kompanija.
Zato 86 milijardi eura FDI-ja nije isto što i 86 milijardi eura novih proizvodnih kapaciteta.
Ta razlika posebno je važna kada gledamo britanski skok.
Ujedinjeno Kraljevstvo je i ranije bilježilo velike promjene u FDI tokovima prema Njemačkoj upravo zbog financiranja između povezanih kompanija. Bundesbank je za 2022. i 2023. zabilježio snažan rast njemačkih obveza prema britanskim investitorima, pri čemu je najveći dio povećanja dolazio iz kredita unutar FDI odnosa.
To ne znači da je isti mehanizam proizveo britanskih 26 milijardi eura u 2025. Za takav zaključak zasad nema dovoljno javno dostupnih podataka.
Ali znači da brojku treba čitati oprezno.
Prema Bundesbankovoj analizi njemačke platne bilance za 2025., snažniji priljev zaustavio je višegodišnji pad stranih ulaganja, ali još nije dovoljan da bi se govorilo o trajnom preokretu.
Britanija je prestigla SAD, ali što nam to zapravo govori?
Na prvi pogled promjena je dramatična.
Britanski kapital činio je gotovo 31 posto ukupnih stranih ulaganja u Njemačku, dok je američki udio pao na približno 14 posto. Godinu ranije SAD je sudjelovao s više od 36 posto.
Lako bi bilo iz toga izvući veliki geopolitički zaključak: Britanci se nakon Brexita snažnije vraćaju Njemačkoj, dok se američke kompanije povlače.
Podaci zasad ne opravdavaju tako čvrstu tvrdnju.
FDI tokovi mogu snažno oscilirati iz godine u godinu zbog nekoliko velikih transakcija, preuzimanja, restrukturiranja međunarodnih grupa ili međukompanijskog financiranja.
Zato je važan još jedan podatak.
Prošlogodišnjih 86 milijardi eura bilo je oko 11 posto iznad medijana za razdoblje od 2015. do 2024.
To je bolji signal od samog godišnjeg skoka od 50 posto. Pokazuje da priljev kapitala nije samo visok u usporedbi sa slabijom prethodnom godinom, nego je iznad uobičajene razine posljednjeg desetljeća.
Kapital se vratio iznad uobičajene razine posljednjeg desetljeća. Ono što još ne znamo jest koliko će njegov učinak biti dugoročan.
Njemačka sada investitorima nudi drukčiju računicu
Njemačka je još 2024. bilježila pad broja FDI projekata, dok je istodobno jačao udio ulaganja koja dolaze iz same Europe. Novi podaci za 2025. pokazuju drukčiju sliku: kapital se vratio, a promijenila se i njegova geografska struktura.
To ne znači da su nestali problemi najvećeg europskog gospodarstva. Njemačka industrija i dalje se nosi s visokim troškovima energije, slabijom vanjskom potražnjom, pritiskom na automobilsku industriju i trgovinskom neizvjesnošću.
Istodobno se otvara prostor za snažniji investicijski ciklus u infrastrukturi, obrani, energetici i modernizaciji gospodarstva.
Njemačka zato investitorima nudi neobičnu kombinaciju: slabu industrijsku sadašnjost, ali potencijalno mnogo veću investicijsku budućnost.
Dio stranog kapitala možda upravo u tome vidi priliku – ne ulaže samo u ono što njemačko gospodarstvo jest danas, nego u ono što bi moglo postati nakon novog investicijskog ciklusa.
Nije svaki euro FDI-ja jednako vrijedan
Za gospodarstvo postoji velika razlika između kompanije koja uloži milijardu eura u novi proizvodni pogon i međunarodne grupe koja milijardu prebaci svojoj njemačkoj podružnici kroz financiranje.
Obje transakcije mogu završiti u FDI statistici.
Njihov gospodarski učinak nije isti.
Nova tvornica izravno stvara kapacitete, potražnju prema dobavljačima, zaposlenost i potencijalni izvoz. Preuzimanje postojeće kompanije mijenja vlasništvo, ali ne mora odmah povećati proizvodni kapacitet. Međukompanijski kredit može financirati buduće investicije, ali može služiti i drugim potrebama poslovne grupe.
To nije samo statistička fusnota.
Ista logika vrijedi kada država procjenjuje uspješnost politike privlačenja stranih investicija. Ukupan iznos FDI-ja govori koliko je kapitala ušlo. Ne govori automatski što je taj kapital napravio.
Što izravna strana ulaganja u Njemačku stvarno govore?
Govore da je 2025. donijela snažan oporavak nakon nekoliko slabijih godina.
Govore i da se geografska struktura kapitala dramatično promijenila: Velika Britanija izbila je na prvo mjesto, dok je američki kapital snažno pao.
Ali za procjenu koliko je to dobra vijest za njemačko gospodarstvo treba vidjeti koliko će tog kapitala završiti u novim kapacitetima, tehnologiji, infrastrukturi, istraživanju, proizvodnji i radnim mjestima.
To je korisna lekcija i za ekonomije koje uspjeh u privlačenju investicija mjere jednom velikom brojkom.
Pitanje nije samo koliko je stranog kapitala ušlo u zemlju. Važnije je što je iza njega ostalo.
