Financijski savjetnik provjerava e-poštu čak i na plaži, a frizer nikad ne odbija dodatnu klijenticu. Košarkaš neumorno puca slobodna bacanja, dok menadžer vikendom završava nedovršene poslove. Ovi primjeri ilustriraju radoholičare u raznim profesijama.
U svakom zanimanju postoje radnici koji se trude i oni koji su preambiciozni. Međutim, u današnjem 24/7 svijetu, opsesivna potreba za radom postaje sve izraženija.
Era radoholizma
Ovisnost o radu postaje sve prisutnija u suvremenim radnim okruženjima. Nedavna meta analiza pokazala je da 15% radnika spada u ovu kategoriju. Ovo pitanje pogađa milijune zaposlenika širom svijeta, koji se bore s preopterećenjem.
Radoholičari, vođeni ambicijom ili perfekcionizmom, često prekoračuju razumne granice rada. Zdrav odnos prema poslu lako može postati ovisnost, a posljedice su značajne. Tun Taris, bihevioralni znanstvenik s Univerziteta Utrecht, ističe da je ovisnost o radu složen i ozbiljan fenomen.
Kako razlikovati ovisnost o radu od zdrave radne etike?
Psiholozi i istraživači radne etike proučavaju ovisnost o radu već desetljećima. Danas imamo jasniju sliku o ovom fenomenu. Ovisnost o radu uključuje rizike i posljedice, objašnjava Taris, koji je istraživao ovu temu s Janom de Jongom.
Taris ističe da “radoholičar” ne označava radnike koji dugo rade jer uživaju u svom poslu. Ti radnici se smatraju angažiranima. Također, oni koji privremeno rade više radi karijere ili financijskih ciljeva nisu radoholičari. Ovisnost o radu predstavlja drugačiju situaciju.
Ovisnost o radu podrazumijeva snažan unutarnji nagon za radom, stalne misli o poslu i negativne emocije kada se ne radi. Ovo tumače moderni analitičari, poput Melisse Clark, psihologinje sa Sveučilišta u Georgiji.
Neke osobine posebno povećavaju rizik od radoholizma. Perfekcionisti, ekstroverti, ambiciozni, agresivni i nestrpljivi ljudi skloniji su ovoj ovisnosti, otkrila je Clark. Zanimljivo je da nije pronađena veza između niskog samopouzdanja i radoholizma.
Radoholičari iz raznih profesija
“Radoholičari se mogu pronaći u svim profesijama”, tvrdi Clark, koja u svojoj knjizi opisuje iskustva opsesivnih radnika. Primjeri uključuju vrtićku odgajateljicu, tehničara i bivšu vlasnicu farme. Neki radoholičari odrasli su u siromaštvu, dok su drugi dolazili iz bogatstva.
Radoholizam prelazi demografske granice, kako su istaknuli Taris i de Jonge u svom pregledu iz 2024. godine. Iako je literatura pokazala da su žene, stariji radnici i visokoobrazovani ljudi skloniji radoholizmu, veze su ipak slabe.
Taris i de Jonge ističu da neka radna mjesta i okruženja potiču radoholizam. To su posebno tvrtke koje favoriziraju konkurenciju i duga radna vremena. Istraživanje iz 2016. na više od 16.400 norveških radnika pokazalo je da su menadžeri i samozaposleni podložniji riziku u odnosu na one koji rade pod nadzorom.
Ovisnost o radu raste, dijelom zahvaljujući tehnologijama poput Zooma, koje omogućavaju rad s bilo kojeg mjesta u bilo kojem trenutku. Taris izražava zabrinutost: “Uvjeti za razvoj ovisnosti o radu nikada nisu bili bolji nego danas.”
Clarke dodaje da je rad od kuće stvorio novu grupu radnika koji su stalno “povezani”. Ovi radnici gube osjećaj za granice između posla i privatnog života. To je zabrinjavajuće, ističe ona, jer “čak i prosječan radnik može postati sličan radoholičarima.”
Posljedice radoholizma
Radoholičari mogu ostvariti kratkoročne uspjehe poput veće prodaje, više prekovremenih sati i više papirologije. Međutim, ti uspjesi često su prolazni. Tarris, Clark i drugi stručnjaci ukazuju na ironiju radoholizma: unatoč velikom trudu, radoholičari nisu uvijek bolji radnici.
U svojoj meta-analizi, Clark i suradnici nisu našli vezu između radoholizma i radnog učinka. To sugerira da radoholičari ne postižu izvanredne rezultate.
Taris naglašava: „Radoholičari puno rade, no to ne znači da rade kvalitetno.” Također, dodaje da prekomjerni rad smanjuje vrijeme za odmor, što dovodi do iscrpljenosti. Radoholičari su skloniji greškama koje mogu negativno utjecati na njih i njihovu tvrtku.
Studija iz 2006. godine otkrila je vezu između radoholizma i nezadovoljstva životom među zaposlenicima u Americi i Kanadi. Veća ovisnost o radu smanjivala je užitak u životu.
Istraživanje iz 2004. u Belgiji pokazalo je da radoholičari imaju više zdravstvenih problema od drugih grupa. Suprotno tome, radni entuzijasti gotovo nisu prijavljivali zdravstvene poteškoće, što naglašava razliku između zavisnosti i uživanja.
Clark je primijetila da ekstremna posvećenost radu često ide uz nezdrav stil života. Intervjuirala je umirovljenu socijalnu radnicu koja je priznala da ju je opsesija poslom držala budnom noću. “Mislila sam da mi glava radi cijelu noć,” izjavila je.
Bivša vlasnica životinjske farme rekla je Klark da nije jela niti išla u toalet dok nije ispunila radne ciljeve. „Osjećala sam se bezvrijedno ako nisam završila zadatke,“ izjavila je.
Jedan od ispitanika doživio je prekretnicu tijekom potresa u Christchurchu 2011. Nisu htjeli prekinuti rad i napustiti stol. Na kraju su morali napustiti zgradu koja se tresla. “Bio sam toliko fokusiran na posao da sam gotovo bio spreman umrijeti,” rekao je.
Postoji li idealno rješenje?
Još uvijek ne postoji jedinstveno rješenje za radoholičare. Stručnjaci ističu da odmaranje često nije opcija za njih.
Međutim, postoje načini za smanjenje negativnih posljedica, piše Bonitet. Radoholičari koji koriste mentalne tehnike osvještavanja svojih emocija manje su skloni lošem raspoloženju.
Taris i de Jonge sugeriraju praktične korake koje tvrtke mogu poduzeti za pomoć zaposlenicima u postizanju ravnoteže.
Preporučuje se praćenje radnog vremena i obratiti pažnju na zaposlenike koji predugo rade. Također, važno je ograničiti pristup poslovnim materijalima izvan radnog vremena. Osim toga, poticanje višeg menadžmenta na podršku zdravijem pristupu radu može biti od velike koristi.
Studija iz 2023. među gotovo 9300 zaposlenika malih i srednjih poduzeća u Europi pokazala je da “meke kontrole” smanjuju radoholizam. Ove upravljačke prakse potiču autonomiju i osnaživanje. Ipak, ako radoholičari odluče nastaviti raditi izvan svojih granica, teško ih je spriječiti.
