Potez SAD-a kojim se smanjuje oslanjanje Europe na energiju iz Rusije vjerojatno će dugoročno pomoći transformaciji tržišta prirodnog plina u globalnije tržište, ali može imati mali utjecaj na trenutne potrebe opskrbe Europe plinom.
Predsjednik SAD-a Joe Biden i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u petak su najavili zajedničku radnu skupinu za smanjenje ovisnosti Europe o ruskim fosilnim gorivima i jačanje europske energetske sigurnosti.
Među ciljevima radne skupine, SAD će surađivati s međunarodnim partnerima i nastojati osigurati dodatne količine ukapljenog prirodnog plina (LNG) za tržište EU-a od najmanje 15 milijardi kubičnih metara u 2022., uz očekivana povećanja u budućnosti, priopćila je Bijela kuća.
Regionalno tržište se pretvara u globalno
Tržište prirodnog plina je povijesno bilo više regionalno, s obzirom na to da se transportira cjevovodom ili pretvara u ukapljeni prirodni plin ili LNG, kako bi se otpremila u inozemstvo. Kada LNG tankeri stignu na svoje odredište, LNG se pohranjuje u kriogenim spremnicima prije nego što se vrati u plinovito stanje. Zbog porasta potražnje, te energetske krize izazvane ratom u Ukrajini, tržište LNG ima tendenciju transformacije u globalno tržište.
Analitičari navode da svjedočimo potezima koji će u dugom roku izazvati transformaciju tržišta plina, navodeći kao primjer i aktivnosti Njemačke na ugovaranju kupovine plina od Katara.
Kapaciteti i mogućnosti u kratkom roku
Iako se čini da postoji volja i potreba, malo je vjerojatno da se kapacitet proizvodnje LNG-a u kratkom roku poveća onoliko koliko bi trebalo da bi Europa supstituirala ruski plin. Glavni razlog za to jeste što su ugovori o isporuci LNG-a unaprijed dogovoreni i dugoročni, te bi preusmjeravanje većih količina nego što je raspoloživo u Europu, značilo ozbiljno kršenje već postojećih ugovora.
Povećanje proizvodnih kapaciteta u kratkom roku također nije izvodivo, jer je potrebno 2-3 godine za gradnju novih kapaciteta. S druge strane, ni Europa trenutno nema kapacitet da primi veće količine LNG. Ipak, svijetlo na kraju tunela je gradnja podvodnog plinovoda između Norveške i Poljske koji treba biti završen do listopada 2022.
Dugoročni utjecaj
Odluke koje su se donosile prije ruske invazije na Ukrajinu sada su se drastično promijenile. Naime, EU je bila protiv gradnje terminala za ukapljeni plin primarno zbog negativnog utjecaja na okoliš prije rusko-ukrajinskog rata, pa je prioritet imao plin koji je dolazio plinovodima iz Rusije. Sada je, međutim, nastupila nova realnost, i energetska neovisnost od Rusije je čini se važnija od ekologije, pa je ukapljeni plin iz SAD poželjan.
Ovakva situacija može promijeniti tržište dugoročno, jer potražnja EU za SAD plinom raste, pa bi zabrinutost za ekologiju, barem zasada, mogla pasti u drugi plan.
Prema: marketwatch.com
