Francuski operater plinske mreže Natran, koji djeluje u sklopu koncerna Engie, najavio je formiranje konzorcija za izgradnju prekograničnog vodikovoda. Uz Natrana, u konzorciju sudjeluju i Terega, francuski operator za skladištenje plina, te španjolska kompanija Enagas.
Podmorska ruta između Barcelone i Marseillea
Cjevovod, nazvan BarMar, protezat će se podmorskom rutom između Barcelone i Marseillea, a dio je šire europske inicijative H2Med. Vrijednost H2Med projekta iznosi oko 2,5 milijarde eura, a cilj mu je povezati Portugal, Španjolsku, Francusku i Njemačku.
Europska unija želi do 2030. smanjiti upotrebu zemnog plina i zamijeniti ga zelenim vodikom. Vodik se smatra ključnim zbog toga što pri sagorijevanju ne proizvodi emisije ugljičnog dioksida. H2Med će imati kapacitet za prijenos 2 milijuna tona vodika godišnje, proizvedenog iz obnovljivih izvora.
Procjene pokazuju da će ta količina činiti oko 10 posto ukupne potrošnje vodika u EU do 2030. godine. U zajedničkoj tvrtki za upravljanje BarMarom, Enagas će imati 50 posto udjela, dok će Natran držati 33,3 posto, a Terega preostalih 16,7 posto.
Konačna odluka tek 2028. godine
Europska komisija je prošlog mjeseca odobrena sredstva za pokrivanje polovice troškova projekta, što pokazuje snažnu političku potporu. Unatoč tome, očekuje se da konačna investicijska odluka neće biti donesena prije 2028. godine, prema ranijim izjavama direktora Enagasa.
Već prošle godine španjolska vlada dala je zeleno svjetlo za razvoj španjolskog dijela vodikovoda i prateće infrastrukture. Enagas, u kojem država ima 5-postotni udio, već neko vrijeme ulaže u transformaciju iz plinske u vodikovu distribucijsku mrežu.
Taj strateški zaokret podupire plan španjolske vlade koja želi pozicionirati zemlju kao lidera u proizvodnji zelenog vodika. Ključna karika u toj ambiciji je cjevovod H2Med, koji će povezati Iberijski poluotok s ostatkom kontinenta.
Energetska tranzicija Europe
Do kraja desetljeća, ukupna ulaganja u projekt trebala bi doseći oko 3,2 milijarde eura, uključujući doprinos njemačkih partnera. Osim podmorskog koridora BarMar, gradi se i kopneni dio CelZa, koji će povezati portugalsku regiju Calourico de Beira sa španjolskom Zamorom.
Duljina kopnene trase iznosi 248 kilometara, dok će BarMar imati 455 kilometara podmorske rute. Ovi projekti predstavljaju temeljnu infrastrukturu za europsku energetsku tranziciju prema obnovljivim izvorima.
U drugom dijelu kontinenta planira se projekt SouthH2, koji će povezivati Tunis, Italiju, Austriju i Njemačku. Koristit će se postojeći Transmed plinovod, dugačak 2.245 kilometara, od Afrike do Slovenije.
Projekt podržavaju talijanska i njemačka vlada, a planira se da 70 posto postojeće plinske infrastrukture bude prilagođeno za vodik. Prema portalu SynerHy, SouthH2 bi mogao prenositi 4 milijuna tona vodika godišnje, što je 40 posto cilja EU programa REPowerEU.
Europska unija ovim projektima želi smanjiti ovisnost o ruskom plinu i ojačati energetsku neovisnost. Velika ulaganja i međunarodna suradnja ukazuju na to da vodik postaje središnji element nove energetske politike.
Prema informacijama koje prenose Financije, H2Med i srodni projekti predstavljaju ključne točke energetske tranzicije Europe u nadolazećem desetljeću.
