Privatno kreditiranje posljednjih je godina postalo jedno od najbrže rastućih područja globalnih financija. Upravo zato Europska središnja banka pojačava nadzor nad sektorom koji danas upravlja imovinom vrijednom oko 1,8 bilijuna dolara i sve je snažnije povezan s tradicionalnim bankarskim sustavom.
Prema informacijama koje prenosi Bloomberg, ECB je ove godine udvostručio broj banaka od kojih traži detaljne podatke o izloženosti privatnom kreditiranju. Više od 20 europskih banaka morat će regulatoru dostavljati opsežnije informacije, dok će institucije s većim izloženostima ubuduće podnositi godišnja izvješća.
Na prvi pogled riječ je o tehničkom regulatornom pitanju.
U stvarnosti, riječ je o pokušaju da se na vrijeme identificiraju potencijalni rizici koji bi u slučaju tržišnih poremećaja mogli zahvatiti širi financijski sustav.
Zašto ECB pojačava nadzor?
Posljednjih mjeseci nekoliko fondova privatnog kreditiranja bilo je prisiljeno ograničiti isplate ulagateljima zbog problema s likvidnošću.
Takvi događaji ponovno su otvorili pitanje koliko su tradicionalne banke zapravo povezane s tržištem koje je nastalo izvan klasičnog bankarskog sustava.
ECB ne upozorava toliko na veličinu izloženosti koliko na mogućnost da banke ne vide cjelokupnu sliku rizika.
Regulator posebno zanima mogu li banke dovoljno precizno pratiti situacije u kojima zajedno s fondovima privatnog kreditiranja financiraju iste kompanije ili imaju preklapajuće izloženosti prema istim investitorima i fondovima.
U razdobljima gospodarske stabilnosti takve povezanosti često ostaju neprimjetne.
U kriznim uvjetima mogu postati izvor ozbiljnih problema.
Što je zapravo privatno kreditiranje?
Privatno kreditiranje odnosi se na financiranje kompanija izvan tradicionalnog bankarskog sustava.
Umjesto da poduzeća podižu kredite kod banaka, kapital osiguravaju specijalizirani investicijski fondovi, institucionalni investitori ili privatne kreditne platforme.
Popularnost ovog modela snažno je rasla nakon globalne financijske krize 2008. godine.
Pooštravanje regulative smanjilo je spremnost mnogih banaka da kreditiraju rizičnije klijente, dok su investitori počeli tražiti više prinose od onih koje nude klasične obvezniceObveznica (engl. bond), ili zadužnica (obligacija), dužni... ili depoziti.
Taj prostor vrlo brzo popunila je industrija privatnog kreditiranja.
Danas je riječ o tržištu čija se vrijednost procjenjuje na približno 1,8 bilijuna dolara, što ga čini jednim od najvažnijih segmenata alternativnih financija.
Zašto sektor raste tako brzo?
Razlog nije teško pronaći.
Mnoge kompanije trebaju financiranje koje tradicionalne banke ne žele ili ne mogu odobriti pod postojećim regulatornim pravilima.
Fondovi privatnog kreditiranja često nude:
- brže donošenje odluka
- fleksibilnije uvjete financiranja
- veće iznose za akvizicije i širenje poslovanja
- pristup kapitalu za kompanije koje teže dolaze do bankarskih kredita
Za investitore je privlačnost jednako jasna.
Privatni krediti obično nude više prinose od državnih obveznica i brojnih drugih instrumenata s fiksnim prinosom.
U razdoblju niskih kamatnih stopa upravo je to bio jedan od glavnih razloga eksplozivnog rasta sektora.
Gdje ECB vidi problem?
Prema Bloombergu, gotovo dvije trećine ukupne izloženosti europskih banaka sektoru privatnog kreditiranja koncentrirano je u četiri velike institucije:
- Deutsche Bank
- Barclays
- BNP Paribas
- HSBC
Dobra vijest je da prijavljena izloženost čini svega oko 2,3 posto njihovih ukupnih kreditnih portfelja.
Zbog toga Bloomberg trenutačno procjenjuje da je riječ o upravljivom riziku.
Međutim, regulatore ne zabrinjava samo veličina izloženosti.
Pravo pitanje glasi: mogu li banke u svakom trenutku precizno identificirati sve veze koje imaju s fondovima privatnog kreditiranja?
U složenom financijskom sustavu rizici često ne nastaju zbog jednog velikog problema, nego zbog velikog broja međusobno povezanih manjih izloženosti.
Pouke iz prethodnih financijskih kriza
Povijest financijskih tržišta pokazuje da najveći problemi često nastaju upravo ondje gdje se rizici smatraju kontroliranima.
Prije globalne financijske krize 2008. godine mnogi su vjerovali da je tržište hipotekarnih vrijednosnih papira dovoljno diverzificirano i sigurno.
Tek kada su se pojavili prvi ozbiljniji poremećaji, postalo je jasno koliko su financijske institucije međusobno povezane.
Naravno, današnje tržište privatnog kreditiranja razlikuje se od tadašnjeg tržišta nekretninskih kredita.
No logika regulatora ostaje ista.
Bolje je identificirati potencijalne izvore rizika dok su još mali nego čekati trenutak kada postanu sistemski problem.
Zašto je privatno kreditiranje postalo važna tema za banke?
Posebna je zanimljivost činjenica da privatno kreditiranje nije konkurent bankama u klasičnom smislu.
Naprotiv.
Banke i fondovi privatnog kreditiranja danas su snažno povezani.
Banke često osiguravaju financijsku polugu fondovima, sudjeluju u zajedničkim kreditnim aranžmanima ili financiraju transakcije koje fondovi kasnije preuzimaju.
Zbog toga granica između tradicionalnog i alternativnog financiranja postaje sve manje vidljiva.
Što sektor privatnog kreditiranja bude veći, to će i njegova povezanost s bankarskim sustavom postajati snažnija.
Upravo zato ECB nastoji unaprijed razumjeti gdje se nalaze potencijalne točke prijenosa rizika.
Regulatori pokušavaju izbjeći nova iznenađenja
Poruka Europske središnje banke nije da privatno kreditiranje predstavlja neposrednu prijetnju financijskoj stabilnosti.
Naprotiv, prema dostupnim podacima ukupna izloženost europskih banaka još uvijek je relativno ograničena.
No brzina rasta sektora mijenja perspektivu.
Privatno kreditiranje više nije niša alternativnih financija. Postalo je važan dio globalnog financijskog sustava.
Zato ECB pojačava nadzor upravo sada, dok su rizici još uvijek pod kontrolom.
Iskustvo prethodnih kriza naučilo je regulatore jednu važnu lekciju: najveći problemi rijetko nastaju tamo gdje ih svi očekuju, nego ondje gdje tržište godinama vjeruje da ih nema.
