ECB repo linije postaju jedan od ključnih instrumenata Europske središnje banke za jačanje međunarodne uloge eura. Cilj je i veća stabilnost globalnog financijskog sustava. Predsjednica ESB-a Christine Lagarde potvrdila je da Banka preispituje postojeći okvir za likvidnost. Namjera je dodatno ga unaprijediti i otvoriti širem krugu središnjih banaka izvan eurozone i Europe.
„Želimo ih otvoriti i učiniti ih atraktivnijima središnjim bankama drugih zemalja izvan eurozone i izvan Europe“, poručila je Lagarde. Istaknula je da takav pristup predstavlja važan korak u jačanju eura kao globalne valute.
Od ograničenog pristupa prema globalnom modelu
Do sada je ESB osiguravala pristup repo linijama tek ograničenom broju zemalja. Među njima su Mađarska, Rumunjska, Albanija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Kosovo i San Marino. Novim pristupom repo aranžmani bi postali dostupni gotovo svim središnjim bankama svijeta. Iznimke će se odnositi na zemlje pod međunarodnim sankcijama ili regulatornim ograničenjima.
Repo linije omogućuju središnjim bankama privremeni pristup eurima. Kao kolateral koristi se visokokvalitetna imovina denominirana u eurima. Time se smanjuje pritisak na financijska tržišta u razdobljima povećane nestabilnosti.
Tri preduvjeta snažne valute
Lagarde je naglasila da međunarodna uloga valute ne nastaje preko noći. Ona se, kako je istaknula, gradi postupno. „Da bi međunarodna uloga valute bila izvor njezine snage, nužni su elementi koji se uspostavljaju s vremenom“, rekla je.
Dodala je da eurozona već osigurava stabilno i sigurno institucionalno okruženje. U njemu se zakoni jasno definiraju i dosljedno poštuju. Kao treći važan čimbenik navela je kapacitet za trgovinu s ostatkom svijeta. Taj se segment dodatno jača kroz trgovinske sporazume Europske unije s Mercosurom, Indijom, Australijom i drugim globalnim partnerima.
Stalan pristup do 50 milijardi eura
Prema novom okviru, koji bi trebao stupiti na snagu od trećeg tromjesečja ove godine, središnje banke imat će stalan pristup repo aranžmanima. Maksimalni iznos bit će 50 milijardi eura. Dosadašnja praksa temeljila se na vremenski ograničenim ugovorima. Novi model trebao bi donijeti veću predvidivost. Time se dodatno jača povjerenje u euro u razdobljima globalne financijske neizvjesnosti.
