Mandat Europske središnje banke nije se promijenio. Promijenio se svijet u kojem ga mora provoditi.
Rat u Ukrajini, napadi na brodove u Crvenom moru, napetosti oko Hormuškog tjesnaca i novi val trgovinskih sukoba između najvećih svjetskih gospodarstava na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkog.
Jedan je sigurnosni problem. Drugi energetski. Treći logistički. Četvrti politički.
No svi završavaju na istom mjestu.
Prije ili kasnije postanu problem Europske središnje banke.
To možda najbolje objašnjava koliko se promijenila uloga institucije koja je prije svega osnovana kako bi čuvala stabilnost cijena.
Njezin mandat nije se promijenio.
Ali svijet u kojem ga provodi više nije isti.
Inflaciju danas više ne određuju samo potrošnja, plaće ili gospodarski ciklus. Sve češće je oblikuju događaji koji nastaju tisućama kilometara od Frankfurta – ratovi, cijene energije, trgovinske barijere, prekidi opskrbnih lanaca i tehnološko nadmetanje najvećih svjetskih sila.
Zato će sjednica Upravnog vijeća Europske središnje banke, koja se održava 22. i 23. srpnja u Frankfurtu, biti važnija od same odluke o kamatnim stopamaKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji....
Ne zato što tržišta očekuju veliko iznenađenje.
Nego zato što će još jednom pokazati da je moderna monetarna politika postala mnogo više od upravljanja inflacijom.
Kada geopolitička kriza postane monetarni problem
Europska središnja banka ne proizvodi energiju.
Ne upravlja pomorskim koridorima.
Ne pregovara o carinama.
Ne može zaustaviti rat.
Pa ipak, gotovo svaka velika globalna kriza posljednjih godina završila je u njezinim ekonomskim projekcijama.
Pandemija je prekinula opskrbne lance i izazvala nestašice sirovina. Ruska invazija na Ukrajinu pretvorila je energiju u jedno od najvažnijih gospodarskih pitanja Europe. Napadi u Crvenom moru povećali su troškove prijevoza, a trgovinski sukobi između Washingtona i Pekinga otvorili su pitanje sigurnosti opskrbe tehnologijom i ključnim sirovinama.
ECB nije izazvao nijednu od tih kriza.
Ali je morao odgovoriti na njihove posljedice.
To je promjena koja se često podcjenjuje.
Nekada su središnji bankari najveći dio vremena provodili analizirajući inflaciju, gospodarski rast, kreditnu aktivnost i tržište rada.
Danas jednako pažljivo prate cijene plina i nafte, sigurnost pomorskih ruta, trgovinsku politiku najvećih gospodarstava i rizike koji mogu poremetiti globalnu proizvodnju.
Drugim riječima, monetarna politika više ne počinje u Frankfurtu. Ondje samo završava.
Inflacija više nema jednu adresu
Godinama se vjerovalo da su glavni pokretači inflacije domaći.
Koliko građani troše.
Koliko rastu plaće.
Koliko kompanije ulažu.
Koliko su krediti dostupni.
Ti čimbenici i dalje su važni.
Ali više nisu dovoljni.
Dovoljan je jedan ozbiljan poremećaj u Hormuškom tjesnacu da porastu troškovi osiguranja tankera, poskupi prijevoz nafte, porastu cijene energije i povećaju proizvodni troškovi europske industrije.
Na kraju tog lanca više račune plaćaju kompanije i građani.
A Europska središnja banka mora procijeniti hoće li taj šok ostati privremen ili će se pretvoriti u dugotrajniju inflaciju.
To je razlog zbog kojeg predsjednica ECB-a Christine Lagarde posljednjih godina govori o otpornosti, sigurnosti opskrbnih lanaca i geopolitičkim rizicima jednako često kao o kamatnim stopama.
Prije deset godina takav govor zvučao bi neobično.
Danas je postao dio svakodnevice.
InflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... više nije samo ekonomski pokazatelj. Sve češće postaje posljedica geopolitičkih događaja.
ECB ne liječi uzrok. Liječi posljedice.
Tu leži najveći paradoks moderne monetarne politike.
Ako zbog rata poskupi energija, više kamatne stope neće pojeftiniti ni plin ni naftu.
One za to nisu ni namijenjene.
Njihova je zadaća spriječiti da početni šok zahvati cijelo gospodarstvo.
Ako kompanije zbog viših troškova počnu podizati cijene, a radnici zbog skupljeg života tražiti veće plaće, inflacija može postati trajna.
Upravo tada reagira središnja banka.
ECB ne pokušava pojeftiniti gorivo. Pokušava spriječiti da skuplje gorivo poskupi sve ostalo.
To je razlika koju vrijedi razumjeti.
No svaka takva odluka ima cijenu.
Više kamatne stope usporavaju investicije, poskupljuju financiranje i hlade gospodarstvo.
Zato današnja monetarna politika više nije traženje idealne kamatne stope.
Postala je traženje ravnoteže između inflacije i gospodarskog rasta.
Zašto Europa svaki globalni šok osjeti snažnije
Globalne krize pogađaju cijeli svijet. Ali ne ostavljaju svugdje iste posljedice.
Europa je među gospodarstvima koja vanjske šokove osjećaju najbrže.
Razlog nije samo geografski položaj.
Europski gospodarski model desetljećima se oslanjao na otvorenu trgovinu, jeftinu energiju i globalne opskrbne lance. Taj je model donio rast i konkurentnost, ali je istodobno povećao ovisnost o događajima izvan europskih granica.
Kada poskupi plin, europska industrija gotovo odmah osjeti posljedice. Kada se poremete pomorske rute, rastu troškovi prijevoza i produljuju se rokovi isporuke. Kada Washington ili Peking uvedu nove carine, europski izvoznici prvi počinju računati koliko će ih to stajati.
Zbog toga Europa danas ne uvozi samo robu i sirovine.
Sve češće uvozi i inflaciju.
Upravo je na to upozorio Mario Draghi u izvješću o budućnosti europske konkurentnosti. Europa više ne može odvojeno promatrati energetiku, industriju, tehnologiju, sigurnost i financije. Sve su to dijelovi istog sustava. Poremeti li se jedan, posljedice se prelijevaju na cijelo gospodarstvo.
Takav svijet traži i drukčiju monetarnu politiku.
Europska središnja banka danas više ne analizira samo gospodarske pokazatelje. Mora razumjeti i sile koje ih oblikuju.
Digitalni euro nije prvenstveno tehnološki projekt
Na prvi pogled digitalni euro izgleda kao još jedan korak prema digitalizaciji plaćanja.
No njegova je stvarna svrha mnogo šira.
Europa želi zadržati kontrolu nad vlastitom platnom infrastrukturom u svijetu u kojem digitalnim plaćanjima sve više dominiraju globalne tehnološke kompanije i međunarodne kartične mreže.
To nije samo pitanje inovacija.
To je pitanje gospodarske sigurnosti.
Kada Europska središnja banka govori o digitalnom euru, sve češće koristi pojmove poput otpornosti, strateške autonomije i konkurentnosti. To pokazuje koliko se promijenio način razmišljanja europskih institucija.
Digitalni euro zato nije nastao zato što Europa želi pratiti tehnološke trendove.
Nastao je zato što želi smanjiti vlastitu ovisnost.
I ta promjena govori jednako mnogo o današnjoj Europi koliko i o budućnosti monetarne politike.
Što to znači za kompanije?
Za većinu poduzetnika sjednice Europske središnje banke nekada su bile događaj rezerviran za bankare i financijske analitičare.
Danas više nisu.
Direktor proizvodne tvrtke možda neće pratiti konferenciju Christine Lagarde.
Ali će pažljivo pratiti cijenu električne energije.
Kamatnu stopu po kojoj financira novu proizvodnu liniju.
Troškove transporta.
Rokove isporuke.
Tečaj eura.
Sve su to varijable koje izravno određuju konkurentnost njegova poslovanja.
Zato monetarna politika više nije apstraktna tema iz financijskih rubrika.
Postala je sastavni dio poslovne strategije.
Kompanije koje danas planiraju investicije više ne analiziraju samo potražnju i konkurenciju.
Analiziraju geopolitičke rizike.
Energetska tržišta.
Trgovinske odnose.
Opskrbne lance.
Jer upravo ondje često nastaju promjene koje će nekoliko mjeseci kasnije završiti u njihovim bilancama.
To je najveća razlika u odnosu na razdoblje prije deset ili petnaest godina.
Nekada su direktori pratili odluke središnjih banaka.
Danas moraju pratiti događaje koji će tek oblikovati njihove odluke.
Frankfurt više nije početak priče
Dugo se vjerovalo da budućnost europske monetarne politike počinje u Frankfurtu.
Danas je jasno da ondje samo završava.
Počinje mnogo ranije.
Na energetskim tržištima.
U pomorskim koridorima.
U trgovinskim pregovorima.
U tehnološkoj utrci.
Na mjestima gdje nastaju rizici koje nijedna središnja banka ne može spriječiti, ali ih mora razumjeti.
Mandat Europske središnje banke ostao je isti.
I dalje mora čuvati stabilnost cijena.
Ali stabilnost cijena više nije moguće promatrati odvojeno od sigurnosti opskrbnih lanaca, dostupnosti energije, tehnološke konkurentnosti i geopolitičkih odnosa koji oblikuju svjetsko gospodarstvo.
To je možda i najveća promjena u radu ECB-a od uvođenja eura.
Više ne odlučuje samo koliko će novac biti skup.
Sve češće procjenjuje koliko će svijet biti neizvjestan.
Najveći izazov Europske središnje banke danas više nije predvidjeti inflaciju. Najveći izazov postao je razumjeti svijet koji je stvara.
