Prekovremeni rad u EU i dalje je važna tema tržišta rada. Novo istraživanje pokazuje jasne razlike među državama. U prosjeku, 6,5 posto zaposlenika radi 49 ili više sati tjedno.
Podaci se odnose na posljednji kvartal prošle godine. Prosječan radni tjedan iznosi oko 35 sati u javnom sektoru i 40 sati u privatnom sektoru.
Istraživanje je proveo Randstad, a prenosi ga Euronews.
Gdje je prekovremeni rad EU najizraženiji
Najviše prekovremenog rada bilježi jug Europe. Na vrhu liste nalazi se Grčka. Ondje 12,4 posto zaposlenika radi najmanje 49 sati tjedno.
Slijede Cipar s 10 posto i Francuska s 9,7 posto. Visoko je i Portugal s udjelom od 9,1 posto.
S druge strane, najniže udjele imaju Bugarska i Latvija. Ondje tek 0,4 odnosno 1 posto zaposlenika radi toliko dugo.
Prema podacima Eurostat, u Hrvatska između četiri i pet posto zaposlenih radi 49 ili više sati tjedno.
Tko najviše radi i zašto
Prekovremeni rad EU najčešće pogađa visokokvalificirane radnike. Riječ je o stručnjacima i specijaliziranim zanimanjima.
Posebno se ističu samozaposleni. Kod njih čak 27 do 29 posto radi više od 49 sati tjedno.
Takav obrazac ukazuje na snažan pritisak tržišta. Visoko kvalificirani radnici često preuzimaju veći obujam posla.
Utjecaj na produktivnost i burnout
Iako dulji rad može povećati kratkoročnu učinkovitost, dugoročni učinci su negativni. Prekovremeni rad često smanjuje produktivnost.
Iz Randstada upozoravaju na ozbiljne posljedice. Prekomjerni rad dovodi do iscrpljenosti zaposlenika.
„Predugi radni sati smanjuju produktivnost i često dovode do burnouta“, navodi se u istraživanju.
Tvrtke koje očekuju stalni prekovremeni rad suočavaju se s većom fluktuacijom zaposlenika. To povećava troškove i smanjuje stabilnost poslovanja.
Regionalne razlike u radnim navikama
Analiza pokazuje jasnu geografsku podjelu. Zapadna i sjeverna Europa imaju kraći radni tjedan. Južna i istočna Europa bilježe dulje radno vrijeme.
Podaci za Bosnu i Hercegovinu dodatno potvrđuju ovaj trend. Prema podacima Eurostata radni tjedan u prosjeku prelazi 41 sat, što je znatno iznad prosjeka EU, dok oko 7 posto zaposlenih radi 49 ili više sati tjedno.
Unatoč većem broju radnih sati, takav model ne donosi veću produktivnost, već često rezultira iscrpljenošću i nižom učinkovitosti.
Ove razlike proizlaze iz strukture gospodarstva i tržišta rada. U razvijenijim ekonomijama veći je fokus na ravnoteži između posla i privatnog života.
Što prekovremeni rad EU znači za budućnost tržišta rada
Trendovi u Europi jasno pokazuju da dulji radni sati ne donose nužno bolje rezultate. Naprotiv, sve je više dokaza da prekovremeni rad smanjuje produktivnost i povećava rizik od iscrpljenosti zaposlenika.
Primjer Bosna i Hercegovina to dodatno potvrđuje. Unatoč iznadprosječnom broju radnih sati, tržište rada i dalje se suočava s izazovima učinkovitosti i zadržavanja radne snage.
U tom kontekstu, fokus se sve više pomiče s količine rada na njegovu kvalitetu. Tvrtke koje prepoznaju važnost ravnoteže između rada i privatnog života imat će dugoročnu konkurentsku prednost, dok će tržišta koja se oslanjaju na prekovremeni rad sve teže održavati održiv rast.
