Intrinzična motivacija često se prikazuje kao ideal profesionalnog života. Mnogi vjeruju da je ključno voljeti ono što radimo kako bismo bili ispunjeni i uspješni. No, nova istraživanja pokazuju da pridavanje prevelike važnosti tom idealu može imati i manje poželjne posljedice.
Intrinzična motivacija i moralizacija rada
U raspravama o radu često se sukobljavaju dva pogleda: “radi ono što voliš” i “posao služi za plaćanje računa”. Prvi pristup temelji se na intrinzičnoj motivaciji – radu koji sam po sebi donosi zadovoljstvo.
Problem nastaje kada se ta motivacija počne moralizirati. Kada nešto što je osobna preferencija postane društveno “ispravan” način rada, ljudi počinju osjećati pritisak da svoj posao moraju voljeti. Mijeong Kwon, docentica menadžmenta, navodi da se tada uživanje u radu ne vidi samo kao ugodno, već kao “vrlina”.
Kako intrinzična motivacija stvara iskrivljena očekivanja
Studije otkrivaju još jedan problem. Kada je intrinzična motivacija moralno uzdignuta, drugi motivi – poput novca, sigurnosti ili priznanja – počinju se podcjenjivati. Iako mnogi žele posao koji vole, većina radnih mjesta uključuje i rutinske, zamorne zadatke.
Takva očekivanja stvaraju krivnju kod radnika koji ne osjećaju stalnu strast. Također mogu dovesti do izgaranja, jer ljudi ostaju u ulozi koja im ne odgovara samo zato što “bi je trebali voljeti”.
Negativan utjecaj na odnose među zaposlenicima
Istraživanje provedeno na gotovo 800 zaposlenih pokazalo je da su oni koji moraliziraju intrinzičnu motivaciju manje spremni pomoći kolegama koje smatraju manje strastvenima. Takva dinamika stvara nejednakost i narušava timsku kulturu.
Istovremeno, podaci govore da je čak 79% zaposlenika nezainteresirano za svoj posao. Masovna otpuštanja, stagnacija plaća i minimalizam karijere sve češće potiču ljude da svoje ambicije i strasti zadržavaju za privatni život.
Zašto ideal intrinzične motivacije pogoduje poslodavcima
Idealiziranje intrinzične motivacije često koristi poslodavcima. Kada radnik vjeruje da je “moralno dobro” davati više od očekivanog, lakše pristaje na dodatni rad bez odgovarajuće naknade. To stvara opasan disbalans moći i smanjuje fokus na pravednu kompenzaciju.
Voljeti svoj posao može biti prekrasno, ali to je privilegija – ne moralni standard koji svi moraju dosegnuti.
Intrinzična motivacija je vrijedna, ali nije jedino mjerilo
Intrinzična motivacija može poboljšati kvalitetu rada i osobno zadovoljstvo. No, ona ne smije postati kriterij moralne vrijednosti radnika. Ljudi mogu biti predani, odgovorni i uspješni čak i ako njihov posao nije izvor duboke strasti.
Važno je prepoznati da je voljeti ono što radite privilegija, a ne nužnost. Ključ je pronaći ravnotežu između profesionalnog angažmana, zdravih granica i realnih životnih potreba.
Izvor: Fast Company; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
