Globalne promjene više nisu samo teorija — one već mijenjaju pravila ekonomije i geopolitike. Poruka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona iz 2024. — da su Zapad i Europe delegirali energiju Rusiji, sigurnost SAD‑u i ključne perspektive Kini — shvaćena je kao priznanje strateške pogreške i signal da model globalizacije iz posljednja tri desetljeća više ne funkcionira u dosadašnjem obliku.
Ključni pomaci
Premještaj paradigme: vodeći političari i institucije (HSBC, Svjetska banka, WTO, OECD) govore o kraju „stare“ globalizacije. Najavljuju početku faze političke fragmentacije, reglobalizacije ili regionalizacije. OECD upozorava na usporavanje rasta zbog trgovinskih barijera i geopolitičke neizvjesnosti.
Politika umjesto beskompromisne efikasnosti: SAD kroz CHIPS Act, subvencije i trgovinska ograničenja nastoje zaštititi strateške industrije. Kina jača paralelne ekonomske mreže (Pojas i put, digitalni juan). Europska Unija radi na strateškoj autonomiji, a Rusija koristi energiju i vojnu moć kao instrument.
Ekonomska suverenost postaje prioritet: države više traže kontrolu i otpornost lanaca opskrbe nego maksimalnu efikasnost. S druge strane kompanije redizajniraju, a ne napuštaju globalne lance.
Socijalne i političke implikacije
Globalizacija je povećala bogatstvo, ali i produbila nejednakosti. Joseph Stiglitz i Dani Rodrik ističu da model bez mehanizama redistribucije favorizira bogate i korporacije te da je teško istovremeno očuvati demokraciju, suverenost i potpunu globalnu integraciju. Posljedica su politična polarizacija, zaštitničke mjere i preusmjeravanje ulaganja prema strateškim ciljevima.
Novo doba — geopolitička ekonomija
Instituti poput ITIF‑a i McKinseyja zaključuju da stara globalizacija posustaje, a ulazimo u fazu u kojoj dominiraju strateške politike: zaštita domaćih industrija, kontrola tehnologija, selektivna integracija i digitalna globalizacija. To nije univerzalni kraj trgovine, nego transformacija pravila igre.
Što ovo znači za Bosnu i Hercegovinu?
Izvoz i tržišne prilike: fragmentacija može donijeti prilike kroz regionalne lance opskrbe i poticaje za lokalne dobavljače, ali i rizike zbog volatilnosti trgovinskih ruta i uvođenja zaštitnih mjera u važnim partnerima.
Strateške investicije: država i poduzeća u BiH trebaju razmotriti jačanje konkurentnosti u sektorima s višom dodanom vrijednošću i tražiti partnerstva koja smanjuju ovisnost o jednoj strani izvora.
Privlačenje kapitala: investitori traže stabilnost i otpornost lanaca. Transparentna politika, poticaji za tehnološki razvoj i obrazovanje radne snage mogu povećati atraktivnost BiH.
Rizik socijalnih posljedica: zaštitničke politike i tehnološke tranzicije mogu dodatno opteretiti radnike s nižim kvalifikacijama — nužna je politika prekvalifikacija i socijalne zaštite.
Globalizam u dosadašnjem obliku prolazi transformaciju u fazu politički motivirane, strateške ekonomije. Za Bosnu i Hercegovinu to znači i rizike i mogućnosti: lokalne politike moraju raditi na otpornosti, diversifikaciji i podizanju vrijednosti ponude kako bi iskoristile nove regionalne tokove i ublažile negativne posljedice fragmentacije globalnog sustava.
