Globalno gospodarstvo ulazi u osjetljivu fazu u kojoj inflacija ponovno jača, a geopolitički rizici počinju se prelijevati u realnu ekonomiju. Poruka iz Međunarodnog monetarnog fonda je jasna: ako se rat na Bliskom istoku nastavi i tijekom 2027., svijet bi se mogao suočiti s kombinacijom sporijeg rasta i znatno viših cijena energije.
InflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... i cijene nafte sve snažnije određuju smjer globalne ekonomije.
Nafta kao okidač novog inflacijskog vala
Prema procjenama koje je iznijela Kristalina Georgieva, cijena nafte mogla bi dosegnuti razinu od oko 125 dolara po barelu u scenariju produljenog sukoba.
Takav razvoj događaja automatski poništava osnovnu projekciju MMF-a, koja je polazila od kratkotrajnog konflikta i relativno stabilnih cijena energije.
Georgieva upozorava da nastavak rata, cijene nafte iznad 100 dolara i rastući inflacijski pritisci znače da se globalno gospodarstvo već kreće prema nepovoljnijem scenariju od planiranog.
Scenariji rasta: od usporavanja do stagnacije
U uvjetima pojačane neizvjesnosti, MMF je razradio tri moguća scenarija:
- Osnovni scenarij: rast globalnog BDP-a oko 3,1% uz inflaciju od 4,4%
- Nepovoljni scenarij: rast usporava na 2,5% uz inflaciju od 5,4%
- Teški scenarij: rast pada na oko 2% uz inflaciju od 5,8%
Pomak prema nepovoljnim scenarijima već je vidljiv, što znači da globalna ekonomija gubi zamah brže nego što se očekivalo.
Hormuški tjesnac: usko grlo globalne opskrbe
Dodatni pritisak dolazi s tržišta energije. Mike Wirth upozorava da bi zatvaranje Hormuški tjesnac moglo izazvati fizičke nestašice nafte.
Prije eskalacije sukoba kroz taj je prolaz prolazilo oko 20 posto globalne opskrbe sirovom naftom. Njegovo zatvaranje ne bi samo podiglo cijene, nego bi poremetilo cijeli lanac opskrbe.
Wirth procjenjuje da bi gospodarstva, osobito u Aziji, prva osjetila posljedice kroz pad aktivnosti kako se potražnja počne prilagođavati ograničenoj ponudi.
Inflacija se širi kroz lance opskrbe
Utjecaj sukoba već se vidi u konkretnim sektorima. Cijene gnojiva porasle su između 30 i 40 posto, što stvara pritisak na poljoprivrednu proizvodnju i posljedično na cijene hrane.
Procjene pokazuju da bi cijene hrane mogle dodatno porasti između tri i šest posto. Time inflacija prelazi iz energetskog sektora u širi potrošački prostor.
To je ključni trenutak — kada inflacija prestaje biti sektorski problem i postaje sustavni.
Pogrešna reakcija politike
Unatoč rastućim rizicima, reakcija dijela ekonomskih politika i dalje je usmjerena na održavanje potražnje kroz mjere potpore potrošačima i kompanijama.
Georgieva upozorava da takav pristup može dodatno pogoršati situaciju. Poručuje da u uvjetima smanjene ponude nije održivo umjetno održavati visoku potražnju, jer to dodatno povećava inflacijski pritisak.
Naglašava da je riječ o ozbiljnoj situaciji te upozorava da se mnogi i dalje ponašaju kao da će kriza brzo završiti, iako pokazatelji upućuju na suprotno.
Prilagodba na skuplju energiju i slabiji rast
Kombinacija viših cijena energije, poremećenih lanaca opskrbe i usporavanja rasta sve jasnije gura globalnu ekonomiju u okruženje trajnog inflacijskog pritiska u kojem prostor za manevar postaje ograničen.
U takvim uvjetima rast slabi, cijene ostaju povišene, a monetarna politika gubi učinkovitost jer svaka intervencija nosi veći rizik nego prije.
Posebno su izložene zemlje koje ovise o uvozu energije i otvorene ekonomije koje nemaju zaštitne mehanizme protiv vanjskih šokova.
Ono što se mijenja nije samo razina cijena, nego logika tržišta: energija ponovno postaje ključni faktor koji oblikuje investicije, potrošnju i očekivanja.
Ako se sukob nastavi, fokus se pomiče s pitanja hoće li inflacija rasti na pitanje koliko brzo i uz koju cijenu će se gospodarstva prilagoditi novoj realnosti — onoj u kojoj nestabilnost više nije iznimka, nego novo pravilo.
