Njemačka ulaganja u SAD pala su u prvoj polovici 2026. na samo 4,3 milijarde eura, najnižu razinu u posljednje tri godine. To je gotovo dvije trećine manje nego godinu ranije. Ali iza tog pada krije se zanimljiviji signal: kompanije koje su već u Americi uglavnom ostaju i reinvestiraju dobit. Ono što izostaje jest novi kapital.
Drugim riječima, problem za američko tržište nije bijeg njemačkih kompanija. Problem je njihovo oklijevanje.
Prema izračunu Njemačkog ekonomskog instituta IW, koji je objavio Reuters, njemačka izravna ulaganja u SAD u prvih šest mjeseci ove godine pala su gotovo 80 posto u odnosu na isto razdoblje 2024.
Razlika postaje još upečatljivija kada se pogledaju godine prije pandemije.
U pet godina prije COVID-a njemačke kompanije u SAD su tijekom prve polovice godine prosječno ulagale 15,8 milijardi eura. Ovogodišnjih 4,3 milijarde manje je od trećine tog iznosa.
Što se promijenilo?
Trumpove carine nisu proizvele očekivani investicijski val
Jedan od ciljeva američke trgovinske politike bio je jednostavan: ako kompanijama postane skuplje izvoziti u SAD, dio njih mogao bi proizvodnju i kapital preseliti u Ameriku.
Za sada podaci ne pokazuju takav rezultat.
„Ovo nastavlja silazni trend koji je vidljiv od početka drugog mandata Donalda Trumpa u siječnju 2025.“, rekla je za Reuters istraživačica IW-a Samina Sultan.
To potvrđuju i ankete među samim kompanijama.
DIHK-ovo istraživanje Going International 2026, provedeno među oko 2.400 kompanija, pokazalo je da samo 17 posto ispitanih zbog američke carinske politike planira dodatna ulaganja u SAD.
Nasuprot tome, 33 posto odgađa ulaganja, a još 17 posto planira ih smanjiti.
Najveći problem pritom nisu same carine.
To je neizvjesnost.
Čak 67 posto kompanija koje osjećaju posljedice trgovinskih napetosti navodi nepredvidivost trgovinske politike kao najveće opterećenje. Troškove carinskih procedura i dodatnu birokraciju navodi 54 posto, a nestabilnost financijskih tržišta i tečaja 48 posto.
Kapital može izračunati cijenu carine.
Puno teže može izračunati cijenu pravila koja se mijenjaju.
SAD je i dalje dobro tržište
Upravo tu priča postaje složenija.
Pad ulaganja ne znači da su njemačke kompanije zaključile kako Amerika više nije atraktivna.
IW je analizirao strukturu ulaganja tijekom 2025. i pronašao važnu razliku. Zajmovi povezani s izravnim ulaganjima i reinvestirana dobit bili su izrazito visoki, dok je vlasnički kapital, odnosno saldo novih ulaganja i likvidacija, ostao ispod prosjeka.
Postojeće kompanije, dakle, nastavljaju ulagati novac koji već zarađuju u SAD-u. Puno su opreznije kada trebaju donijeti potpuno novi kapital.
Sultan upravo iz toga zaključuje da američko tržište u cjelini ostaje atraktivno.
Još snažnije to pokazuje German American Business Outlook za 2026..
Čak 82 posto njemačkih kompanija prisutnih u SAD-u očekuje rast prihoda tijekom 2026. Nakon vrlo turbulentne 2025., to nije slika kompanija koje se spremaju napustiti Ameriku.
Ali na vrhu liste problema sada su politička neizvjesnost, koju navodi 46 posto kompanija, i financijski učinak carina, koji navodi 44 posto.
Američko tržište, dakle, nije izgubilo privlačnost.
Izgubilo je dio predvidivosti.
Njemački izvoz već osjeća posljedice
Investicijski podaci nisu izoliran signal.
Njemački izvoz u SAD također je oslabio.
Prema njemačkom Saveznom statističkom uredu Destatis, Njemačka je u prvom tromjesečju 2026. u SAD izvezla robe vrijedne 36,2 milijarde eura.
To je 12,1 posto manje nego godinu ranije.
Uvoz iz SAD-a istodobno je porastao 1,9 posto, na 23,8 milijardi eura. Njemački trgovinski suficit prema SAD-u zbog toga je pao 30,5 posto, sa 17,8 na 12,4 milijarde eura.
Automobilska industrija posebno dobro pokazuje razmjere promjene. Vrijednost izvoza motornih vozila, prikolica i poluprikolica u SAD u prvom tromjesečju smanjena je 28,4 posto u odnosu na godinu ranije.
To je važan podatak za gospodarstvo čiji su BMW, Mercedes-Benz, Volkswagen i njihovi dobavljači desetljećima gradili snažnu poziciju na američkom tržištu.
Pritisak zato više nije teorijski. Vidljiv je u izvozu, investicijama i poslovnim očekivanjima.
Sporazum EU-a i SAD-a nije uklonio neizvjesnost
Europska unija i SAD prošle su godine pokušali stabilizirati trgovinske odnose sporazumom koji je trebao spriječiti još snažniju eskalaciju.
Okvirni sporazum EU-a i SAD-a predvidio je američku carinsku stopu od 15 posto za veliki dio robe iz Europske unije. Europska strana istodobno je najavila velika ulaganja u SAD.
Politički cilj bio je vratiti predvidivost transatlantskoj trgovini.
Godinu poslije očito je da je to samo djelomično uspjelo.
Washington i Bruxelles i dalje se spore oko regulatornih pitanja, od europskih pravila održivosti do CBAM-a, dok kompanije pokušavaju procijeniti koliko će današnja pravila vrijediti sutra.
Za investicijske odluke koje se donose na deset ili dvadeset godina to nije mala stvar.
Paradoks američke politike
Postoji još jedan zanimljiv obrat.
Njemačke kompanije koje već proizvode u SAD-u počinju se prilagođavati novim pravilima.
AHK World Business Outlook iz proljeća 2026. pokazuje da oko 40 posto kompanija mijenja lance opskrbe prema lokalnim američkim izvorima. Gotovo trećina slijedi princip „local for local“ – proizvoditi u SAD-u za američko tržište.
Samo osam posto planira smanjiti svoje postojeće aktivnosti u zemlji, a nijedna anketirana kompanija nije navela potpuno povlačenje.
To je možda najbolji opis trenutačne situacije.
Trumpova trgovinska politika potiče lokalizaciju kompanija koje su već u SAD-u, ali istodobno može obeshrabriti novi kapital koji tek treba odlučiti hoće li ući na tržište.
Carine tako mogu zaštititi dio domaće proizvodnje, a istodobno povećati premiju rizika za nova ulaganja.
Kapital ne voli nepoznanicu
Njemačke kompanije nisu izgubile interes za najveće svjetsko gospodarstvo.
Američko tržište i dalje nudi ono što malo drugih tržišta može ponuditi: veličinu, kupovnu moć, razvijeno tržište kapitalaTržište kapitala (engl. capital market), u užem smislu pr... i ogromnu bazu potrošača.
Zato postojeće njemačke kompanije ostaju. Reinvestiraju dobit, prilagođavaju lance opskrbe i pokušavaju dio troškova carina prenijeti na kupce.
Ali odluka o potpuno novoj tvornici, akviziciji ili velikom proširenju kapaciteta zahtijeva nešto drugo.
Traži relativno jasnu sliku budućih pravila.
Pad njemačkih ulaganja na 4,3 milijarde eura zato nije dokaz da je Amerika prestala biti dobro mjesto za poslovanje. To je upozorenje da čak i vrlo atraktivno tržište postaje teže za novi kapital kada kompanije ne mogu procijeniti pod kojim će pravilima poslovati za nekoliko godina.
A upravo je predvidivost jedna od rijetkih stvari koju ni najveće tržište na svijetu ne može nadomjestiti.
