Zemlje u razvoju godinama su slušale isti savjet: smanjite deficit, povećajte prihode, uredite javne financije i vratite povjerenje investitora. Mnoge su upravo to napravile. Ali globalna cijena kapitala sada raste zbog nečega što same teško mogu kontrolirati – golemih potreba za novcem razvijenih država, tvrdokorne inflacije i sve skupljeg AI investicijskog ciklusa.
Kristalina Georgieva, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda, upozorila je da bi rast prinosa na obvezniceObveznica (engl. bond), ili zadužnica (obligacija), dužni... razvijenih gospodarstava mogao poništiti dio napretka koji su zemlje u razvoju posljednjih godina ostvarile u upravljanju dugom.
Problem više nije samo koliko ste zaduženi.
Problem je s kim se natječete za sljedeći dolar kapitala.
Napravili su domaću zadaću, ali novac je poskupio
Brojke otkrivaju neugodan paradoks.
Zemlje u razvoju s niskim prihodima tijekom 2025. povećale su porezne prihode i smanjile agregatni javni dug za oko dva postotna boda, na 48,2 posto BDP-a.
U isto vrijeme kamateKamata je cijena uporabe tuđih novčanih sredstava. Kamate ... su dosegnule povijesni maksimum.
To je važniji podatak nego što na prvi pogled izgleda.
Dug može padati, a njegovo servisiranje postajati skuplje.
Zemlja može smanjiti deficit, provesti reforme i godinama graditi kredibilitet. Ali kada globalni prinosiPrinos (engl. Yield) se odnosi na zaradu ostvarenu na ulagan... krenu prema gore, dio tog napretka može nestati bez ijedne nove fiskalne pogreške kod kuće.
Za isti novac sada postoji mnogo velikih kupaca
Kapitala nije nestalo. Promijenila se konkurencija za njega.
OECD procjenjuje da će vlade i kompanije tijekom 2026. na tržištima obveznica posuditi rekordnih 29 bilijuna dolara. To je četiri bilijuna više nego 2024. i dvostruko više nego prije deset godina.
Velik dio tog novca neće financirati nove projekte.
Oko 78 posto zaduživanja vlada OECD-a trebalo bi služiti refinanciranju postojećeg duga. Države, drugim riječima, moraju ponovno pred investitore samo kako bi zamijenile obveznice koje dospijevaju.
A na isto tržište dolazi još jedan veliki kupac kapitala.
OECD procjenjuje da bi devet velikih kompanija povezanih s AI investicijskim ciklusom između 2026. i 2030. moglo izdati oko 1,2 bilijuna dolara korporativnih obveznica.
AI infrastruktura zato više nije samo tehnološka priča.
Postaje i priča o tome tko će financirati podatkovne centre, čipove, energetsku infrastrukturu i mreže potrebne za njihov rad.
Kada se toj potražnji pridruže razvijene države koje moraju refinancirati rekordne dugove, tržište odjednom ima mnogo velikih i kreditno snažnih dužnika.
Za manje i rizičnije ostaje jednostavan problem: kako uvjeriti investitora da novac ipak uloži kod njih?
Najčešći odgovor je – ponuditi mu više.
Kada Amerika plaća više, mijenja se računica drugima
Tu se vidi zašto američki ili europski javni dug nije samo njihov problem.
Ako investitor na relativno sigurnoj američkoj državnoj obveznici može ostvariti atraktivan prinos, za preuzimanje većeg rizika tražit će dodatnu naknadu.
Zemlja s manjim tržištem, slabijim kreditnim rejtingom ili nestabilnijom valutom zato mora ponuditi veći prinos.
Georgieva upravo na to upozorava.
Neke ekonomije godinama su gradile tržišni kredibilitet i uspjele smanjiti spreadove. Rast globalnih prinosa sada im može ponovno povećati troškove financiranja.
To je bit promjene.
Dug ne postaje problem tek kada ga ima previše. Problem nastaje i kada njegovo obnavljanje postane preskupo.
Kamata je novac koji više ne možete potrošiti drugdje
Za vladu rast troška duga nije apstraktna promjena na tržištu obveznica.
Kamatu treba platiti.
A novac koji ode vjerovnicima ne može istodobno financirati cestu, školu, energetsku mrežu, zdravstvo, porezno rasterećenje ili neku novu investiciju.
Kada gotovo 15 posto državnih prihoda odlazi na kamate, prostor za izbor brzo se sužava.
Bogate države također osjećaju taj pritisak, ali siromašnije imaju manje prostora za pogrešku. Njihova baza prihoda je uža, pristup tržištima slabiji, a investitori osjetljiviji na svaku promjenu rizika.
Zato globalna cijena kapitala na kraju postaje vrlo lokalna stvar.
Može odlučiti hoće li neka investicija biti izgrađena, hoće li porezi morati rasti ili će država sljedeći proračun ponovno početi rezanjem rashoda.
Senegal je sada test sustava
Senegal pokazuje koliko brzo pitanje duga može prijeći iz računovodstva u politički i gospodarski problem.
Nakon promjene vlasti otkriveno je više od 11 milijardi dolara ranije neprijavljenog duga, dok ukupne obveze zemlje, kada se uključe dugovi državnih kompanija i druge stavke, dosežu oko 131 posto BDP-a.
IMF i Senegal sada su postigli dogovor na razini stručnih timova o trogodišnjem programu vrijednom oko 2,2 milijarde dolara, uz uvjet da zemlja zatraži tretman duga kroz G20 Common Framework.
Senegal je zato važan i izvan vlastitih granica.
Common Framework nastao je kako bi službene i privatne vjerovnike okupio za istim stolom kada država više ne može održivo servisirati dug.
Dosadašnje iskustvo pokazalo je njegovu slabost: brzinu.
Restrukturiranja Čada i Zambije trajala su godinama dok su se različiti vjerovnici usuglašavali oko uvjeta i podjele tereta. Proces je u međuvremenu poboljšan, a Senegal bi trebao pokazati može li sada raditi brže.
Ako uspije, druge države dobit će razlog da pomoć zatraže prije nego što problem postane nekontroliran.
Ako ponovno zapne, ostat će neugodan nesrazmjer: tržište može državi poskupjeti dug za nekoliko tjedana, dok njegovo restrukturiranje traje godinama.
Najveći rizik možda više nije samo dug
Odgovorna fiskalna politika zbog svega ovoga nije postala manje važna.
Postala je važnija.
Država s manjim deficitom, stabilnijim institucijama i vjerodostojnijom politikom lakše će proći kroz razdoblje skupog kapitala od one koja takvu zaštitu nema.
Ali postoji granica onoga što može napraviti sama.
Ne može odlučiti koliko će se SAD zadužiti. Ne može odrediti koliko dugo će inflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... držati prinose povišenima. Ne može zaustaviti bilijune koji će biti potrebni za financiranje novog AI investicijskog ciklusa.
U tome je možda najvažnija poruka Georgievina upozorenja.
Sljedeći problem s dugom ne mora početi novim valom fiskalne neodgovornosti u najsiromašnijim državama.
Može početi jednostavnije: time što je kapital oko njih postao skuplji.
Zemlje u razvoju mogu popraviti svoje financije. Ne mogu popraviti cijenu svijeta u kojem se zadužuju.
